O Boškoviću i na engleskom

Hrvatska je tijekom povijesti imala niz velikih znanstvenika na različitim područjima, od prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti, do tehnike i tehnologije, a neki od njih dosežu i vrhunce svjetske znanosti. Od Hermana Dalmatina iz 12. stoljeća koji je latinskim prijevodima Aristotela s arapskog Europu upoznao s velikanom antičke misli, preko renesansnog filozofa Frane Petrić i splitskog znanstvenika Marka Antuna de Dominisa, spomenuta i u Newtonovoj Optici, do nobelovaca Vladimira Preloga i Lavoslava Ružičke, seizmologa Andrije Mohorovičića i čuvenoga paleontologa Dragutina Gorjanovića Krambergera, hrvatski su znanstvenici znatno unaprijedili civilizacijske spoznaje i omogućili nova otkrića. No najveći je među njima, uz Teslu, zasigurno dubrovački fizičar, filozof, matematičar, geodet, astronom, pjesnik i diplomat iz 18. stoljeća, isusovac Ruđer Josip Bošković.

Izd. Tehnički muzej, Zagreb, 2011.

Velikanu hrvatske i svjetske znanosti i kulture posvećena je opsežna monografija Ruđer Josip Bošković, koju je u povodu 300. obljetnice njegova rođenja objavio Tehnički muzej. Djelo filozofa, fizičara i povjesničara znanosti Stipe Kutleše, jednoga od najboljih poznavatelja Boškovićeva rada, plod je izložbe Ruđer Bošković – portret znanstvenika, kojom se Muzej pridružio različitim manifestacijama i događanjima što obilježavaju godišnjicu, ali i autorovih višegodišnjih istraživanja i suradnje s Institutom za filozofiju, zagrebačkim PMF-om, Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i s Hrvatskim studijima. Bogata monografija uz mnoštvo fotografija, nacrta i grafova u 16 cjelina na hrvatskom i engleskom jeziku donosi relativno kratak, ali cjelovit prikaz Boškovićeva podrijetla, životnoga puta i znanstvenih ideja na različitim područjima, pristupajući im popularnoznanstvenim diskursom. Naglasak je pritom stavljen na doprinos metafizici, spoznajnoj teoriji, filozofiji znanosti, prirodnoj filozofiji i posebnim znanostima: astronomiji, optici i geoznanostima, a ukratko je prikazan i Boškovićev pjesnički, arheološki i diplomatski angažman.

Prvi je dio iscrpan pregled političkog, kulturnog i znanstvenog okruženja u kojem je Bošković djelovao. Razdoblje je to općega poleta znanosti i društva, klasicizma i prosvjetiteljstva, kada počinje izlaziti prvi svjetski dnevnik The Daily Courant (1702), ali i Enciklopedija (1751), a Newton objavljuje svoju Optiku. To je i vrijeme kada je otkriven Uran, aberacija svjetlosti, parni stroj i ostaci Pompeja, a u Firenci je izgrađen prvi klavir. U Hrvatskoj se u 18. stoljeću oslobađanjem od Osmanlija obnavljaju gradovi, grade dvorci, palače i samostani, a pavlini i isusovci osnivaju prve gimnazije. Iz takva okružja općega znanstvenog poleta izrasta i Boškovićeva misao, a Kutleša dobro prikazuje njezin društveni i općekulturni kontekst.

Drugi dio knjige, Bošković i njegovi preci, opsežno prikazuje Boškovićev životni put i podrijetlo od rođenja i školovanja u Dubrovniku, preko studija filozofije i teologije u Rimu, ređenja u isusovce, profesure u Rimu, Paviji i Milanu, putovanja po Europi i života u Parizu do ravnanja zvjezdarnicom u Breri te smrti u Milanu. Navedena su i značajna Boškovićeva djela u kojima je zastupao relativnost ljudske spoznaje i razvio posebno učenje o prostoru i vremenu, afirmiravši se tako kao najutjecajniji njutnovac u Europi. Posebno je apostrofirano njegovo najvažnije djelo Teorija prirodne filozofije (Beč, 1758) u kojem je predstavio jednu od najoriginalnijih teorija u povijesti znanosti – teoriju sila i strukture tvari, koja je danas čak aktualnija no što je bila u njegovo doba.

Kutleša je uz teoriju sile obradio i Boškovićevu filozofiju, astronomiju, matematiku, doprinose geoznanostima, graditeljstvu, optici i tehnici, njegovo pjesništvo te diplomaciju. Posebno je istaknuo njegove ideje o nepravilnom obliku i strukturi Zemlje koje su se u kasnijoj znanosti pokazale aktualnim te ga tako svrstavaju u začetnike geoznanosti. Autor je apostrofirao i Boškovićeve hidrotehničke i statičke ekspertize, istaknuvši kao posebnu zanimljivost činjenicu da je Dubrovčanin radio na istraživanju i sanaciji pukotine na Bazilici Sv. Petra u Rimu, gdje je prvi put u povijesti teorijski proračun primijennjen za rješavanje tehničkih problema. Bošković je bio svestran intelektualac renesansnog kova, koji je pisao putopise, a u društvu uglednika prisutne znao zabavljati recitiranjem vlastitih epigrama. Zbog toga su posebno zanimljivi posljednji dijelovi monografije koji donose kratku usporedbu Boškovića sa suvremenom znanošću, te mišljenja i navode njegovih suvremenika, ali i autora novijeg datuma o njegovu liku i djelu. Tomu je priložen je i popis djela velikog znanstvenika te iscrpna bibliografija.

Monografija Stipe Kutleše cjelovit je popularnoznanstveni prikaz Boškovićeva života i djela koji će zasigurno pridonijeti popularizaciji jedne od najznamenitijih ličnosti hrvatske povijesti. Zahvaljujući dvojezičnosti doprijet će i izvan granica domovine, potvrđujući još jednom kontinuitet i uklopljenost hrvatske znanosti i kulture u sve važnije europske tokove.