Kazališni globus - svijet

Kako pobjeći od stresa?

New York – Katha radi na odgovornom poslu u izdavačkoj kući, njezin je suprug estetski kirurg, ali taj je mladi bračni par potpuno potrošen stresnim okolnostima suvremenoga života, nezadovoljan i umoran od trčanja za uspjehom. U tom se trenutku u njihovim životima pojavljuje čovjek koji im nudi nešto sasvim novo, kao moguće sredstvo lišavanja stresa. Par prihvaća i seli se u izolirani mali grad u kojem žive ljudi slični njima: umorni od stresa modernoga života i spremni na sve da ga se oslobode. Tamo vrijede druga pravila, živi se u 1955. godini, nema blackberryja, laptopa, mobitela i svih ostalih pomagala na koja smo navikli. Žene ostaju kod kuće i kuhaju, dok se muškarci bave manualnim poslovima. To je sažetak nove zanimljive drame Jordana Harrisona Javor i vino, praizvedene u Playwrights Horizonsu u režiji Anne Kaufman. Mračna drama podjednako kritički progovara o jednom i drugom razdoblju i nije nimalo utopijska. Osnovni problem o kojem odlično primljena produkcija govori zapravo je spremnost ljudi da u zadanim socijalnim okolnostima igraju uloge koje im nameće društvo. Postoji li način da se te uloge izbjegnu ili ignoriraju? Za odgovor morat ćete pročitati dramu.

Žoldak adaptira Čehova

Helsinki – Klockrikke, Švedsko kazalište u Finskoj, s ponosom je najavilo novu premijeru Ujaka Vanje do koje je došlo „nakon godina pregovaranja“. Redatelja Andreja Žoldaka, kontroverznog Ukrajinca, predstavili su kao „šamana najpoznatijih europskih pozornica“, a premijera je izazvala veliku pozornost u Skandinaviji.

Nakon premijere Mefista u švedskoj Uppsali Žoldak je nastavio sa svojim skandinavskim režijama, ovaj put u Finskoj, a u predstavi igraju zvijezde finskoga kazališta. Žoldak, kao i obično, osim režije potpisuje i adaptaciju jer rijetko radi integralne dramske tekstove, čak i kad je riječ o Čehovu. Redatelj koji je prije desetak godina slovio za vunderkinda novoga kazališta zahvaljujući kontroverznim izjavama i režijama koje su podijelile struku nekako je nestao s glavnih scena, ali se sve češće pojavljuje po europskoj geografskoj periferiji spremajući se za novi veliki povratak.

Drukčija Božićna priča

Glasgow – U vrijeme Božića pozornice su preplavljene prigodnim predstavama koje privlače brojnu publiku, ali često zamaraju kritiku. Zato kao iznenađenje djeluju pravi panegirici koje je dobila produkcija Dickensova klasika Božićna priča Nacionalnoga škotskog kazališta, a u režiji Grahama McLarena. Benny Young kao Scrooge okružen je demonima prošlosti što se na pozornici pojavljuju kao lutke koje je osmislio Gavin Glover, a u malom izvedbenom prostoru ta gotička priča strave ostavlja poseban dojam na gledatelje, koji su uvučeni u nju. Rijetko se na pozornicama gleda ovakav horor, ali drama ne počiva samo na vanjskim efektima, tvrde kritike. Više nego sentimentalan prikaz čovjeka koji ne voli Božić, a u koji se ta priča tako često pretvara, ovo je podsjetnik na nepravedno društvo u kojem živimo.

Kazalište i društveni angažman

Tokio – Festival/Tokio (F/T), kazališni festival koji je nedavno završio u Japanu, ove je godine zbog potresa koji je zemlju pogodio u ožujku i nakon toga imao brojne posljedice na društvo, odlučio promijeniti svoj uobičajeni moto. Umjesto planiranoga Napustimo kazalište i otiđimo u grad ovogodišnji je slogan bio Što možemo reći? Pitanje se, naravno, odnosi na katastrofu koja se dogodila i kako drama i kazalište mogu reagirati na nju. Sukladno novom sloganu i kazališne su grupe mijenjale i osmišljavale svoje koncepcije pa je Festival ponudio niz predstava koje nisu bile planirane i nastale su s promjenom svijesti u društvu nakon zemljotresa. Kazališna scena vrlo je burno odgovorila na postavljeno pitanje u svim segmentima kazališnog izraza, ali je iznad svega bio očigledan društveni angažman, dosad slabo prisutan u japanskom teatru, koji je ukazao na anomalije na kojima počiva naizgled savršeno društvo.