Glazbena jesen nostalgije

Potkraj godine pozabavit ćemo se najzanimljivijim koncertnim događajima u Hrvatskoj protekle jeseni. Iako je bilo sjajnih i velikih koncerata domaćih bendova poput Hladnog piva i TBF-a, najviše pozornosti i dakako publike privukla su gostovanja inozemnih zvijezda.

Na samu kraju kalendarskoga ljeta prvi se u Zagrebu ukazao George Michael. Nakon trideset godina karijere u goste je stigao prvi put, i to u pratnji simfonijskog orkestra. Iako bih volio da se ukazao mnogo prije i s bendom, valja priznati da je i ovako pružio zanimljiv audio-vizualni doživljaj. Pop-ikona osamdesetih praćena uigranim orkestrom Symphonica ponudila nam je najveće bisere svoje karijere, ali i nekim pjesmama podsjetila na uzore i prijatelje poput Elvisa, Lennona ili Amy Winehouse. Dvanaest tisuća posjetitelja ispratilo ga je ovacijama.

Sade Adu na koncertu u zagrebačkoj Areni

Samo deset dana poslije u Arenu Zagreb stigla je i pop-princeza Britney Spears, i to u sklopu turneje Femme fatale. Iako nije privukla ni približno publike kao George, svojski se potrudila predstaviti publici u najboljem svjetlu. Iako je koncert produkcijski bio na najvišoj razini, vidljivo je da Britney nije ni sjena nekadašnje prve pop-zvijezde na planetu. Sat i pol nastupa, uz uglavnom pjesme s novog albuma, zadovoljio je samo najokorjelije mlađahne obožavatelje, oni drugi (ako ih je bilo) brzo su ga zaboravili.

Iako ni pionir elektronske glazbe nije u zagrebačku Arenu privukao više od pet tisuća posjetitelja, dojam i doživljaj ipak su bili mnogo bolji. Bio je to svojevrstan povratak u bolju elektronsku prošlost ili, kako je jedan kolega napisao, „pravi povratak u budućnost“. Jean Michel Jarre i nakon više od trideset godina uživa u onome što radi. U prilog tomu govori i koncert koji je odsviran uz pomoć trojice glazbenika, na desetak sintesajzera, ritam-mašina, elektronskih bubnjeva. Uz njegovu glazbu i laserske efekte sanjali smo nekakvu drukčiju budućnost. Možda nam te snove ovim koncertom nije vratio, no pokazao je kako je sve trebalo biti. Drukčije i mnogo bolje nego što jest.

Kada neki bend u manje od godinu dana dvaput napuni zagrebačku Arenu, to nešto znači. Osmoga listopada njemački metalci Rammstein pokazali su još jednom zašto ih publika voli i zašto je njihov cirkus toliko popularan i zanimljiv. Izdanje best of popraćeno je na pravi best of scensko/glazbeni način. Žestoko, ludo i vatreno.

Ako nas je Lenny Kravitz 2004. i razočarao otkazavši zagrebački koncert na sam dan održavanja, ovaj se put nekako iskupio. Tri godine nakon nastupa u Zadru u Zagreb je stigao da bi predstavio aktualni album Black And White America. Ipak, bez obzira na nove pjesme, koncert je i vizualno i glazbeno bio pravi flashback dvadesetogodišnje karijere. Prikazujući na videozidu tijekom koncerta fotografije iz svog obiteljskog života, Lenny je svojim najvećim uspješnicama zapravo pričao o svojoj karijeri i životu oduševivši publiku dvosatnim nastupom.

Iako se neki i neće složiti, koncert Toma Jonesa bio je vrhunac ovojesenske glazbene ponude kod nas. I sa 72 godine i dalje vlada scenom i oduševljava glasom, što naprosto zadivljuje. Tom Jones jedan je od najvećih i najboljih vokala u povijesti popularne glazbe, a tijekom gotovo dvosatnog koncerta prošetao je svim fazama svoje duge i ne baš uvijek uspješne karijere. No tko mu išta može reći kada čuje It’s Not Unusual, Green Green Grass of Home, Delilah ili Sex Bomb i If I Only Knew. Bila je to uistinu sjajna, vrhunska predstava velškoga majstora. Naklon do poda, Sir Tom Jones.

Kada je prošle godine, nakon deset godina stanke, grupa Sade predvođena karizmatičnom pjevačicom Sade Adu objavila novi i sjajni album Soldier Of Love, ponadali smo se da bismo tu zvijezdu osamdesetih mogli doživjeti i uživo. Ta se želja mnogobrojnim poštovateljima, (bilo ih je gotovo deset tisuća) ispunila 22. studenog, samo dan nakon koncerta Toma Jonesa na istom mjestu u zagrebačkoj Areni. Kao i večer prije, prisustvovali smo zanimljivu i dojmljivu pop-koncertu. Bez obzira na sjajan posljednji album, Sade i bez njega ima veliku zalihu hitova, no bilo ih je zanimljivo čuti i doživjeti u velikom prostoru, jer svojim su ugođajem ipak primjereniji manjim intimnijim mjestima. Iako je koncert u pojedinim trenucima imao padova i svojevrsnih dosadnih trenutaka, Sade su se, predvođeni i dalje sjajnom i sanjivom pjevačicom Sade Adu, i glazbom i zanimljivim scenskim rješenjima pokazali kao bend koji i danas može nastupom privući ne samo nostalgične obožavatelje iz osamdesetih nego i generacije koje su došle znatno kasnije.

Osim spomenutih treba reći da je tijekom prethodna četiri mjeseca bilo i izvrsnih manjih koncerata, od kojih svakako treba izdvojiti onaj Fleet Foxesa u zagrebačkoj Tvornici. Na početku spomenuti su i koncerti Hladnog piva i TBF-a, koji i izvrsnošću i posjećenošću mogu stati uz bok svima gore navedenima.