Čari internetske ljubavi

Film Hej! Kako si? rumunjskoga redatelja Alexandrua Maftuija izazvao je podosta zanimanja na ovogodišnjem, petom po redu, Vukovarskom filmskom festivalu, a njegova nazočnost u domaćoj kinodistribuciji, kao i odaziv gledateljstva, potvrđuje njegovu kvalitetu. Uočavamo stapanje dvaju nasljeđa, tradiciju stasaloga rumunjskog filma i žanrovsku tradiciju romantične komedije započetu još u ranijim filmskim razdobljima (pr. Svjetla velegrada, Charlie Chaplin, 1931). Maftui se svojim filmom suprotstavlja struji nacionalnoga filma i pokušava privući i šire gledateljstvo. Upravo zbog toga u Hej! Kako si? opažamo žanrovski tematski sklop i eksploataciju niza motiva koji nadograđuju sliku suvremenoga rumunjskog društva, ali se istodobno uklapaju u širu, svjetsku, medijsku sliku. Pritom nema sumnje da film uglavnom doseže željenu kvalitetu, tek djelomice pokazujući uteg populizma koji nosi.

Otuđeni bračni supružnici: Dana Voicu i Ionel Mihailescu

Priča o disfunkcionalnoj tročlanoj obitelji, otuđenim supružnicima čijem sve snažnijem udaljavanju potpomaže i vezanost uz chat, kao i promiskuitetnom adolescentnom sinu koji želi sudjelovati u pornografskim filmovima, temeljena je na arhetipskim žanrovskim postavkama nadograđenim autorskim stanovištem redatelja i scenaristice Lije Bugnar. Razbludni je naime sin suprotnost roditeljima, kojih spolni život zamalo ne postoji. Pa kad roditelji svaki za sebe započinju veze na chatu, a sin sumnja u njihovu bračnu vjernost, ne moraju nas čuditi ni njegove esencijalne promjene, izražene zamalo mitski upravo na proslavi osamnaestoga rođendana. Mladić preuzima odgovornost, izvršava školske obveze i stupa u stabilnu vezu s učenicom snažnih moralnih principa. Zanimljivo je da se romantična potka filma percipira kroz računalne veze otuđenih bračnih družbenika, zaljubljenih u internetske partnere bez znanja da su to upravo oni sami. Ne treba zaboraviti ni postranike tih središnjih likova, djelatnicu u kemijskoj čistionici u slučaju protagonistice i kolege u orkestru u slučaju protagonista, koji su označeni i njihovim esencijalnim suprotnostima u očitovanju odnosa sa suprotnim spolom. Suspregnuta emotivnost bračnih družbenika te romantičnost putem chata oprečna je naglašenoj erotizaciji sinovih odnosa s nizom partnerica. Erotizaciji toliko naglašenoj da doseže i neugodan predznak pornografskog u filmu namijenjenu širem gledateljstvu. Možemo se pritom zapitati nije li redatelj liberalnim očitovanjem spolnosti naumio privući i adolescentno gledateljstvo, koje o spolnim odnosima tek mašta? Eksplicitan je iskaz spolnosti izrazito oprečan retoričnim nijansama odnosa središnjih likova, pa na taj način postaje utegom u ispravnijem iščitavanju vrijednosti filma.

Emotivna povezanost putem interneta društvena je kategorija, a u žanrovskome smislu naznačena je u filmu Imaš poruku (You’ve Got Mail, Nora Ephron, 1998), premda su moguće poveznice tih ostvarenja vrlo labave. Bračna otuđenost središnjih likova u Hej! Kako si? podjednako se može iščitati i u udaljenoj inverziji s filmom Ljubav nema pravila (Something’s Gotta Give, Nancy Meyers, 2003), no posve su jasne društvene razlike američkog i europskog, odnosno rumunjskoga nacionalnog predznaka. Rijetko u matici žanra romantične komedije opažamo nedostatak happy enda. U potpunoj suprotnosti filma Imaš poruku, u kojem protagonistica nakon upoznavanja internetskoga partnera svjedoči „nadala sam se da si to ti“, u ovome filmu upravo je prepoznavanje otuđenih bračnih družbenika kao utjelovljenje računalnih emotivnih veza uzrok rasapa bračne zajednice.

Prihvatljivost redateljskih postupaka Alexandrua Maftuija zasigurno je plod dugogodišnjega režiranja videospotova, no znatno je cjelovitijeg iskaza. Premda mjestimice poseže za vizualnom atraktivnošću prikazanog, uglavnom uočavamo jasnu prožetost priče, karaktera i vizualne nadgradnje. Suzdržana gluma Dane Voicu i Ionela Mihailescua u tumačenju središnjih likova otponac je višoj gledateljskoj uključenosti u filmsku građu, a podjednako je zanimljiva uporaba titlova, odnosno slikovno očitovanje mailova internetskih zaljubljenika, koji su svojevrsne elipse u pripovijedanju, gdje neprikazano postaje snažnije u gledateljevoj recepciji prikazanog. Izniman je snimateljski rad Radua Aldee pod redateljskim nadzorom, jer čestom izmjenom žarišnih duljina objektiva u kadru istodobno svjedoči i o otuđenosti supružnika. Podjednako i primjena uskokutnih objektiva veže, čak i zbija gledatelja u slikovnom segmentu dramaturške građe. Prisjetimo li se i zanimljive glazbe Dragosa Alexandrua kao izraženoga motiva emocionalnog u internetskim vezama, bez poteškoća možemo ustvrditi da je film Hej! Kako si? uradak bitnih kvalitativnih dosega i tek s nekoliko nedostataka, od kojih je najnaglašeniji pornografski element. Nema sumnje da film možemo uvrstiti i u žanrovske vrhove romantične komedije, upravo zbog činjenice da se arhetipski obrasci interpretiraju i nadograđuju, a ne ostavljaju pukim stereotipovima. Jasan je to odmak od američkih filmskih sustava, ali i od tematskih sklopova suvremene rumunjske kinematografije.