Amazing Graves

Točno na dan koncerta Zagrebačke filharmonije s američkom opernom divom Denyce Graves (2. prosinca) na drugom po redu koncerta novoga Zvjezdanog ciklusa prije dvije je godine umro maestro Vjekoslav Šutej, posljednji šef dirigent Zagrebačke filharmonije, a u svijetu omiljeni suradnik vodećih opernih pjevača. Njemu u čast orkestar je na suradnju pozvao jednu od ključnih pjevačica koje su obilježile njegovu međunarodnu karijeru, a ujedno se uključio i u akciju Korak u život koju organizira Rotary Klub Zagreb Kaptol i prikuplja novac za visoko školovanje potrebite djece bez adekvatne roditeljske skrbi.

Denyce Graves očarava publiku

Među pjevačima koji su se s raznih strana svijeta uoči Badnjaka 2008. okupili u Zagrebu na dobrotvornom koncertu u Ciboni za prikupljanje novca za izlječenje maestra Šuteja, na poziv Joséa Carrerasa stigla je i ona, Denyce Graves, afroamerička operna diva, nezamjenjiva Carmen, Charlotte (Werther) i Dalila (Samson i Dalila). U Zagrebu se našla i godinu poslije – u trenutku maestrove smrti – i pjevala potresni gospel Amazing Grace na njegovu grobu prigodom pogreba, a tjedan poslije održala koncert Šuteju u čast uz Zagrebačku filharmoniju u Lisinskom. Njihove su se karijere mnogostruko isprepletale. On ju je prvi put doveo u Hrvatsku angažiravši je na solističkom vokalnom recitalu na Dubrovačkim ljetnim igrama u vrijeme kada je vodio glazbeni program festivala. Kako je otkrila u svojem obraćanju javnosti na konferenciji za medije dan uoči koncerta, Denyce Graves Šuteja je prvi put susrela kao mlada pjevačica na jednoj ljetnoj opernoj školi. Odmah je se dojmio njegov temperament, zvrckavost, muzikalnost i veliko znanje o operi. Kako je bila polaznica opernoga studija opere Grand u Houstonu, čula je da se oslobodilo mjesto glazbenoga ravnatelja i predložila je upravo Šuteju da se javi na natječaj, što je on i učinio i bio odabran. Maestro joj se odužio pozvavši je da u posljednji trenutak zamijeni oboljelu Merylin Horne kao Carmen u San Franciscu. Zahvalna mu je na tako velikoj časti koju joj je ukazao i riskirao kao dirigent imajući toliko povjerenja u mladu i još neafirmiranu umjetnicu. To je lansiralo njezinu karijeru po velikim svjetskim opernim kućama, ali ni u svijetu glamura ona nije zaboravila na potrebite kojima je i sama nekoć pripadala odrastajući u washingtonskoj siromašnoj četvrti kao dijete samohrane majke. Zato su joj dobrotvorni koncerti za pomoć mladima uvijek dodatni poticaj za vokalne recitale, a operni je repertoar ovom prigodom zamijenila songovima iz američkih mjuzikla iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, u neobičnoj i pomalo zamornoj orkestraciji mladog američkog kantautora Johna Conahana, koju je posebno za ovu prigodu naručila.

Nažalost, na trenutke kruti je orkestar pod žustrom palicom Ive Lipanovića bio odveć glasan i prekrivao je veliki i nevjerojatno izražajan glas mezzosopranistice koja se mogla opustiti tek u piano situacijama, osobito u hitu Summertime u jednom od tri dodataka. Za kraj, orkestar se sasvim razbudio u stavku iz Bernsteinova mjuzikla Priča sa zapadne strane, gdje su glazbenici, prema partituri, zapjevali i zaplesali. Bila je to zasigurno večer za pamćenje uz mnoštvo dobrih vibracija kojom se orkestar prisjetio Šuteja ujedno popularizirajući svoju djelatnost i šireći vidike na nove glazbene žanrove.