Vizualizacija stupnjeva meditacije

Poetika čistih oblika i oblik sam po sebi s minimalnim likovnim opisivanjem, iznimna preciznost i minucioznost u realiziranju pojedinoga predmeta na slici – odlika je radova najnovije izložbe Zdenka Bužeka u Galeriji Matice hrvatske. Na prvi pogled izložba priziva interpretaciju u terminima minimalizma i apstrakcije za prvi dio te popartističku citatnost u drugom dijelu, odnosno, kako to kaže Vanja Babić u predgovoru kataloga, umjetnik u jednom dijelu simbolikom čistih oblika, a u drugom dijelu simbolikom sadržaja interpretira i vizualizira svoje unutarnje duhovne procese nastale u procesu meditacije.

Iz postava izložbe: Transcendencija

Postavljeni i prvi put publici u u cijelosti u galerijskom prostoru predstavljeni radovi na ovoj izložbi imaju točan i jedinstven slijed – od slike crne točke, kako joj je i sam naziv, preko slika Smirenje, Unutra, Kugla, Jaje, Spaljivanje, Iznutra, Otpuštanje, Mjehur, Moć, Kugla-prsten, Polje jedinstva, pa do kolorističnih spektara kružnih oblika Dan i noć te Kotač. Pogled na tu cjelinu otvara mogućnost interpretacije Bužeka kao umjetnika gotovo mondrianovskoga shvaćanja slikarstva lišena emocije, u osnovi meditativnog i metafizičkog karaktera, čija je simbolika u nastojanju da pojavnoj realnosti oblika i predmeta suprotstavi trajnost i univerzalnost. Nipošto ne želimo interpretirati to slikarstvo kao epigonsko ili kao automatsku apstraktnost, jer Bužekovo je slikarstvo sasvim univerzalan i jedinstveno koncipiran, vođen unutarnjim osviještenim duhovnim procesima, niz vizualiziranih oblika meditativne praznine – dovedenih do vrhunskoga sklada. Osnovni je oblik većine slika kružnica, premda će umjetnik reći da je ponajprije posrijedi prikaz praznine obrubljene kružnicom ili elipsom i opisane različitom gustoćom sjene. Velika većina predstavljenih slika – akrilika na platnu, nastala je kao preslik i obrada djela stvaranih tijekom niza godina, počevši od 1981, u obliku crteža rapidografom na papiru. Poslije su neke od njih doživjele razradu i varijacije s, autorovim riječima, pojačanom sviješću o njihovu značenju.

Drugi dio izložbe svojevrstan je šok za promatrača; u suprotnosti s čistoćom i sasvim određenom rukopisnom karakteristikom, Bužek se predstavlja kao popartistički slikar. I to je slikarstvo u službi intrepretacije meditativnih procesa, no ovaj put nešto slojevitije – simbolikom i referencijom na narativne sadržaje pronađene i preuzete iz područja umjetnosti (Picassova slika Dora Maar, Magritteova slika Zabranjena reprodukcija, ikonografski prikaz borbe viteza sa zmajem) ili iz popularne kulture, odnosno svijeta animiranih filmova Walta Disneyja – Mickey Mouse i Donald Duck.

Ipak, cjelokupna izložba i način na koji je postavljena može se promatrati kao slijed meditativnog procesa i, izuzev nezanijekane kvalitete pojedinih slika, riječ je o specifično koncipiranoj izložbi koja daje zaokruženu simboliku stupnjevanja doživljaja Bužekova slikarstva. Jednako kao što i sam umjetnik stupnjevima svijesti ulazi u meditativno stanje, on promatrača/posjetitelja izložbe uvlači svojim slikama u istovjetni proces – koncentracijom usmjerivši pozornost na sliku Točka, vodi promatrača kontemplacijom putem oblikovanja predmeta različitih oblika do trećega stupnja uživljaja i doživljaja stapanjem subjekta s predmetom meditacije. U cijelom tom stupnjevanju/sagledavanju izložbe i dalje sudjelujući u svojevrsnu procesu meditacije, oko promatrača stalno se vraća na jednu jedinu sliku – sliku s natpisom velikim crnim slovima PAZI MISAO!