U okviru stereotipa

Pedeset i dva posto učenika srednjih škola u Primorsko-goranskoj županiji često se osjeća umorno i iscrpljeno, no unatoč tomu njih 83 posto očekuje da će uspjeti u budućnosti. Ovo su neki od statističkih podataka do kojih se došlo istraživanjem Kako si? (voditelj Petar Bezinović), provedenim na reprezentativnu uzorku učenika svih srednjih škola u Primorsko-goranskoj županiji, ali i jedno od polazišta predstave Od kolijevke pa do groba..., nastale u okviru programa HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci nazvana Zajc i Malik – mladi za mlade.

Projekt Malik i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci - mladi za mlade

Riječ je o prvom zajedničkom projektu riječke Kazališne radionice Malik i HNK Ivana pl. Zajca. Do suradnje je došlo iz potrebe da Malik, koji radi profesionalno vođene predstave za djecu i mlade, stvori potrebnu platformu za rad. Budući da Rijeka nema takva kazališta, to je jedan od prvih koraka prema riječkom kazalištu za djecu i mlade. I ovoga puta Malik je pozvao kazališne profesionalce – redatelja Marija Kovača i dramaturga Matka Botića, a u predstavi sudjeluje osamnaestero mladih glumaca srednjoškolaca. Oni u predstavi kritički progovaraju o srednjoškolskom obrazovnom sustavu. Unutar vremenskog okvira od jednog školskog sata polaznici Malika kazališnim sredstvima ukazuju na problem preopterećenosti u školi, odveć zahtjevne nastavne planove i programe, različite oblike nasilja te poremećen sustav vrijednosti.

U uvodnom dijelu mladi se glumci predstavljaju, iznoseći svoje planove za budućnost. Taj dio kreće se uglavnom u okviru stereotipa, pa bi u tom segmentu možda bilo zanimljivije čuti i nešto osobnija razmišljanja malikovaca. U sljedećim prizorima izvođači, oslanjajući se na scenski pokret i ludičko kreiranje zvučne kulise u rasponu od repa do mjuzikla, na duhovit i ironijski način ukazuju na apsurdnost nastavnih planova i programa. Poput kakvih radnika na tvorničkoj traci malikovci prolaze kroz školske predmete. Sve to vrijeme jedna od glumica jednoličnim glasom čita propisani nastavni plan i program prepun šturih podataka i činjenica koje bi učenici trebali memorirati.

Previše kazališnog vremena utrošeno je na iznošenje statističkih podataka prikupljenih u istraživanjima. U tom je dijelu predstave moglo bi biti više osobnih iskustava mladih glumaca srednjoškolaca. Predstava Od kolijevke pa do groba… zadržala se na jednoj razini problema, postavljajući dijagnozu, ali ne ulazeći dublje u složenu problematiku. U takvu konceptu i sudjelovanje mladih izvođača ostaje tek na razini igre. Nisu dovoljno uključeni ni drukčiji profesorski glasovi, koji u učionici ipak uspiju pronaći prostor slobode i kreativnosti.

Za mlade glumce ovo je bilo još jedno važno iskustvo suradnje s kazališnim profesionalcima. Glumački ansambl čine Roberta Barešić, Petra Matić, Arian Sejka, Bartol Barać, Leo Nenadich, Dominik Zoretić, Paola Rajnović, Nenad Tešić, Karin Stijelja, Dora Nikolla, Petra Vukić, Dorian Mataija, Sven Marin, Leo Šamanić, Lorena Galjanić, Elma Rizović, Matea Sluganović i Marija Maksimović. Nastavila se i suradnja s Akademijom primijenjenih umjetnosti u Rijeci, čiji su studenti Iva Santini, Boris Sekulić i Koraljka Jukić, pod mentorstvom profesorice Lare Badurina, osmislili likovna rješenja. U radu na predstavi sudjelovala je i dramska pedagoginja Denis Kirinčić, zatim oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak, dok je supervizorica bila dramaturginja Magdalena Lupi Alvir.

U predstavi se govori mladenački sleng, čiji su sastavni dio psovke. No to je činjenica, kao i vršnjačko nasilje. Predstava Od kolijevke pa do groba..., mogla bi biti zanimljiva u prvom redu onima kojima je i namijenjena – srednjoškolcima, dok svi drugi mogu zaključiti da se ništa bitno nije promijenilo, a ako i jest, onda je to na lošije. A kraj predstave pokazuje da budućnost baš i ne obećava, što je nešto nad čime bi se društvo u cjelini trebalo zamisliti.