U društvu najvećih

Akademik Radoslav Katičić, čuveni hrvatski filolog i kulturolog, postao je članom jedne od najstarijih i najuglednijih akademija na svijetu – rimske Accademije dei Lincei osnovane 1603, koja je tijekom povijesti okupljala najveće svjetske umove poput Galilea Galileija, Alberta Einsteina i Benedetta Crocea, a danas su u njezinu članstvu i novi talijanski premijer Mario Monti te književnici Umberto Eco i Claudio Magris. Akademik Katičić izabran je za člana Accademije dei Lincei još u lipnju, a 11. studenoga održana je svečana sjednica u povodu početka nove akademske godine, gdje je doajenu hrvatske lingvistike, uz još dvadeset i četvero novih inozemnih članova, uručena diploma na latinskom i mala značka u obliku risa, oštrooke životinje i simbola Akademije u potrazi za znanstvenim spoznajama.

Accademiju dei Lincei osnovala su davne 1603. četiri mlada zaljubljenika u znanost, predvođena osamnaestogodišnjim Fredericom Cesijem, koji su potaknuti predavanjima Galilea Galileija eksperimentima pokušavali rasvijetliti skrivene tajne prirode. Riječ je o jednoj od najstarijih svjetskih akademija, prvoj takva tipa. U dugoj povijesti nekoliko se puta gasio, obnavljao i proširivao Akademijin rad i pristup znanosti, a do danas je ostala najviši rang koji talijanski znanstvenik može dosegnuti te visoki standard priznanja kojim Italija svoju znanost valorizira, predstavlja i međunarodno umrežuje, kao i sve njezine članove. Godine 1986. zakonski je uređeno da Akademiju čini 540 članova, od koji su 360 talijanski redoviti i dopisni članovi, a 180 inozemni.

„Ulazak u Accademiju dei Lincei za mene je veliko priznanje, sasvim neočekivano i znatno, tim više što tu nema osobnih veza ni politike“, izjavio je za Vijenac akademik Katičić, koji se u tom elitnom društvu pridružio i hrvatskim znanstvenicima Ruđeru Boškoviću i Žarku Muljačiću. „Accademia dei Lincei osnovana je 1603, godinu prije nego što je u istom Rimu tiskana prva hrvatska gramatika, što meni znači mnogo. Ovo je veliko priznanje i hrvatskoj znanosti jer se tradicija održala i jedan je hrvatski znanstvenik opet član Accademije dei Lincei.“

Na svečanoj sjednici 11. studenoga održana su dva plenarna predavanja i dodijeljene Akademijine nagrade, a uslijedilo je potom imenovanje novih članova. Akademik Katičić u poslijepodnevnom se dijelu programa susreo i s predsjednikom Italije Giorgiom Napolitanom, kao i ostali novi članovi, a posjetio je i renesansnu Palaču Farnese s poznatim freskama i vrtovima. „Imponira mi što nas je primio predsjednik. To govori o odnosu talijanske države prema Akademiji. To sam doživio jedino još u Norveškoj, kada je Njegovo Veličanstvo, norveški kralj, prisustvovao svečanoj sjednici, na kojoj je bila i moja malenkost. Osobito zanimljiv događaj bio je posjet Villi Farnese, koja je u vlasništvu Akademije. Bila je velika navala i čuvari su strogo postupali s publikom. Kad sam ja došao i rekao: Io sono Linceo, dakle, ja sam risooki, i pokazao značku, stražar je samo stao ustranu i rekao: Prego, professore, izvolite, profesore.“

Akademik Katičić naglasio je ulogu akademija u današnjem društvu, kao i potrebu uske suradnje sveučilišta i akademije kao „ustanove koja konstituira sve relevantne znanstvene struke na najvišoj razini“. Istaknuo je da bi sveučilišta i akademije trebali blisko surađivati jer akademiju čine upravo sveučilišni profesori na taj se način afirmirajući i umrežavajući. Katičić je izrazio zabrinutost što u današnjoj filologiji i kulturi postoje vrlo jaki staleški mehanizmi koji brane svoju osrednjost i parcijalnost, čime se iz vida gubi obuhvatnost. „Slažem se da je danas potrebna specijalizacija, ali je i cjelinu potrebno vidjeti. Potreban je dakle interdisciplinarni pristup i zato sam i utemeljio doktorski studij kroatologije na Hrvatskim studijima i drago mi je što čujem pozitivne odjeke.“

Akademik Katičić, svestrani erudit, zaljubljenik u pisanu riječ i znanost, a prije svega omiljeni profesor, čitav je život posvetio jeziku i ovo je priznanje kruna njegove plodne karijere europskih razmjera. Iako u mirovini, i dalje svoje znanje prenosi na mlade generacije i prepušta se traganju za novim spoznajama. „Za mene je to kao zrak, kao voda. Meni je to naprosto životni element. Ono što osjećam skrušena je zahvalnost što mi je to bilo moguće, što sam to mogao slijediti i ostvarivati i što nisam nikakve nevolje zbog toga trpio...“