Soba s nastavkom

U svakom hotelu ili pansionu gosti obično traže one bolje i ljepše sobe s pogledom – na morsku pučinu, na planinske vrhunce itd. No ja u svojoj današnjoj ponudi imam sobu s nastavkom. A s njom u paketu prodajem i susobnika za spavanje, koji se pojavio u prošlom broju Vijenca i, sva je prilika, još operira. Dakle, opet ćemo se malo vrtjeti oko sobe.

Soba (iz mađ. szoba) može značiti svašta, koliko god danas svi mislimo na prostoriju u stanu ili u kući. No soba je mogla biti i klijet, komora, konoba, odaja; zatim mjesto koje se zimi zagrijava i kamo se sklanja cvijeće da ne promrzne. Soba je, dakle, mogla značiti i zimski vrt, no prvotno je bila ona prostorija koja se zagrijava iz peći, a u starijem jeziku značila je i samu peć. Veza između sobe i peći nije nimalo čudna. Nekoć se nisu grijale sve prostorije u kući. Štedjelo se na drvima, nitko zimi nije hodao po kući u majici kratkih rukava i bosih nogu. U nekim jezicima veza sobe i peći vidi se još bolje, npr. vlat. *extufa, stvnjem. stube (ugrijana soba), engl. stove, peć. Prasl. *jüstúba posuđena je iz vlat. *extufa, što se sačuvalo i u fr. étuve (kupaonica, sauna) i u tal. stufa, peć. Iz srodne ili iste vlat. podloge posuđena je i stvnjem. stuba, ugrijana soba, kupaonica, i njem. Stube, izba (npr. Weinstube, gostionica, točionica vina, što se danas reklamira kao ugodan i intiman ugostiteljski prostor, pomalo starinski; ni to se danas tako više ne kaže nego retro). Extufa je izvedena iz glagola extufare, isparavati se, grijati, pa joj je prvotno značenje bilo „kupaonica za znojnu kupku gdje se isparava voda“. Dalje se u romanskim jezicima ustalila na zagrijanoj sobi i konačno na razmjerno maloj sobi, izbi, jer je nju bilo najlakše zagrijati. Peć za grijanje zvala se i gizba (to je izba s tzv. jezičnom protezom), a izba je pak mogla značiti: podrum, pivnicu, konobu, krčmu, sobu, blagovaonicu i, konačno, sobu općenito (ali malu). Danas je riječ soba istisnula izbu iz opće uporabe. Soba je u zapadnom dijelu hrvatskoga govornog prostora gradska riječ, dok se u kajkavskom govori hiža. Postoji i turcizam odaja (tur. oda), no riječ nema konotaciju obične sobe. Odnosi se na više raskošnih soba, npr. carske odaje. Zanimljiva zbrka mogla bi nastati kod onih koji se prihvate prevelika zalogaja – prijevoda s jezika koji baš dobro i ne znaju – pa ne slute da isto (napisano) može značiti sasvim nešto drugo. Tako npr. u rumunjskom soba može značiti i peć u sobi, a sobar nije ni tzv. posteljnik nekoga plemića nego je pećar!

Nekoć su u građanskim stanovima postojale tzv. djevojačke sobice, koje su imale poseban ulaz ili izravno sa stubišta ili iz kuhinje. U njima su stanovale djevojke ili kućne pomoćnice. Nerijetko im je plaća za njihovu službu kod određene familije bila upravo stan i hrana. Bilo je i praktično da te djevojke (često sa sela) stanuju uz kuhinju, jer su se prve dizale, ložile štednjak i pripremale doručak za ukućane. Mene uz jedan takav sobičak (Medveščak 25) vežu drage uspomene na početak studija i učenje s kolegicom Darkom Sunko u stanu njezinih roditelja, na druženje s njezinom starijom sestrom Manjom, sutkinjom, i mamom Marijom. Ondje je bilo sjajno. Mogle smo na zid i prilijepiti i pribosti sve staroslavenske paradigme (zida nije bilo „škoda“) i tako se stalno ispitivati (uz povremeno škicanje u napisano). Sobica je gledala na dvorišnu stranu, na vrt prema Novoj Vesi, bila je mirna i sunčana, a na primamljiv miris kave samo smo zakoračile u kuhinju i sve nas je već čekalo. Osim Darke (i ona mi se s vremenom izgubila), nitko od njezinih nije više živ. No kad mislim o nečem ugodnom i prisnom, mislim na tu skromnu djevojačku sobicu, gotovo zaštitnicu od vanjskoga svijeta, i na tri bučne Dalmatinke – majku i kćeri – za koje bi čovjek sa strane rekao da se neprestano svađaju, no one su jedna drugoj bile prave prijateljice. Segment kojega u mojoj kući u tom obliku nije bilo.

No i samo to drugarstvo, prijateljstvo i družba povezani su s današnjom temom. Naime, kamerad (njem. Kamerad, fr. camarade, tal. camerata) potječe i opet od sobe, kamare, komore (grč. kamára, prostorija zakrivljenoga svoda, lat. camera). Prijateljsko društvo skupljalo se u ugodnoj sobi niska zakrivljena stropa (na lukove ili volte / bolte), nerijetko se ondje i muziciralo, pa se i takva glazba koju izvodi manji sastav u manjem prostoru i zove komorna glazba. Međutim, komora ima i mnogo drugih značenja. Tako može biti prostorija za specijalne svrhe u državnim ustanovama. U nekim državama tako se, osim same zgrade, zove i parlament. U rudarstvu, komore su prazni rudnički prostori odijeljeni jedni od drugih stupovima i/ili lukovima, monolitima rude koja se ondje kopa (ugljen, kamena sol). Komore su i organizacije nekih staleža, npr. obrtnička, gospodarska, odvjetnička, liječnička komora itd. Postoji i jedno već posve zaboravljeno značenje, ono vojno, koje se odnosi na čete s konjima i vozilima za opskrbu borbenih jedinica (konji već odavno ne rade u vojsci), no najpoznatije značenje komore jest ono općenito: soba, prostorija. Dakako, nerado spominjem plinske komore, sobe za masovno ubijanje ljudi u logorima puštanjem otrovnih plinova, no i one su, nažalost, nezaobilazna činjenica.

Danas se i u jeziku i u društvu osjeća jaka težnja da se stvore mocijski parovi za sva zanimanja, jer se smatra da ih ravnopravno mogu obavljati i muškarci i žene. Katkada nije lako uspostaviti takav par, pa treba proći više vremena da se on ustali. Teško je i zamisliti da se još 1957. u časopisu Jezik tražio naziv za ženu koja obavlja sudački posao. Dok nam je danas najnormalnije da je to sutkinja, u 1950-im godinama nije bilo tako (jer je to dotle bilo tipično muško zanimanje), pa se ženski oblik kolebao između sudice, sudinje, sutkinje, dok se potonji nije ustalio. No barem znamo da sudac i sutkinja obavljaju isti posao. To se za neke druge mocijske parove ne može reći. Što, na primjer, pomislite na spomen tajnika, a što na spomen tajnice? Tajnik je velevažna osoba koja vodi administrativne poslove neke ustanove ili stranke (glavni tajnik UN-a, tajnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i sl.). Tajnica nema uvijek takve konotacije pune poštovanja. To je prije Katica za sve svojem šefu, žena koja mu kupuje rođendanske darove za djecu (jer on to ne stigne), znak pažnje o godišnjici braka za ganutu i raznježenu suprugu (ipak se sjetio!), elastične čarape za venozne noge njegove majke, kravatu za oca i brata – to su samo neki od njezinih „vanjskih poslova“. Od unutarnjih, također brojnih, tu su podsjetnici koga, kada i kamo treba nazvati, pozvati na sastanak, objed, večeru, komu poslati kalendar s najboljim željama u idućoj godini, a svakodnevna joj je dužnost skuhati hektolitre kave, istočiti iste količine sokova i mineralne vode (prethodno to i nabaviti), dešifrirati što je šef mislio zbrkanim stenografskim porukama ili onima izdiktiranima u diktafon i sve to uobličiti u koliko-toliko suvisla pisma i dopise. Slično prolazi i mocijski par sobar : sobarica. U engleskom jeziku, na primjer, ta je razlika ne samo u našoj percepciji prvoga i druge nego i u zasebnim riječima za sobara, odnosno sobaricu. Sobar nikada neće raditi kao spremač u hotelu, pansionu i sl., a sobarica hoće. Kad gledamo engleske povijesne filmove, u njima se obvezno pojavljuje batler (engl. butler, valet), koji obavlja važne poslove za svojega gospodara. On je u prvom redu osobni sluga, a onda i peharnik, i pivničar (drži ključeve od podruma i pivnice), i pipničar, i sobar, i komornik, dakle osoba od najvećega povjerenja svojega gospodara. On vodi računa o gospodinovoj odjeći za svaku priliku, šalje je na čišćenje i glačanje, no ne sprema sobu, ne briše prašinu i sl. To radi ona, sobarica (engl. maid). Ona je ta koja mijenja posteljinu, čisti sobe i kupaonice, lašti obiteljsko srebro i podređena je svojem – samo jezično ravnopravnom – mocijskom drugu sobaru. Ni med cvetjem ni pravice, pa kak bi je onda bilo i med rečima?!