Šarmantni Tintin kao Indiana Jones

Kreirane davne 1929. u mašti i pod crtaćim perom znamenitoga belgijskog strip-majstora Georgesa Rémija Hergéa, Avanture Tintina jedan su od najuspjelijih i najcjenjenijih strip-serijala u povijesti europske devete umjetnosti, koji se odnedavno počeo objavljivati i kod nas. Prvi se put pred čitateljima pojavivši 10. siječnja 1929. u publikaciji Le Petit Vingtičme, dječjem dodatku u belgijskim novinama Le XXe Sičcle, pustolovine znatiželjnog i dobrodušnog mladoga novinskog reportera Tintina ubrzo su stekle silnu popularnost, tijekom sljedećih desetljeća doživjele prijevode na više od 80 jezika i do danas se diljem svijeta prodale u više od 350 milijuna primjeraka. To nimalo ne čudi jer uistinu je riječ o izvrsnu stripu koji su i čitatelji i teoretičari prigrlili zbog čista, ekspresivna crteža u prepoznatljivu Hergéovu ligne claire stilu, zbog inteligentno koncipiranih i detaljnih zapleta, kao i zbog dinamične naracije i skladna prepletanja niza žanrova, od klasične vratolomne pustolovine s elementima fantasyja, preko krimića i političkog trilera do znanstvene fantastike. Dakako, razlozi trajne Tintinove popularnosti leže i u spretnom umetanju elemenata slapstick humora, satire te političkih komentara i kulturalnih referencija koje albumima osiguravaju trajnu aktualnost i intrigantnost.

Spielbergov Tintin obiluje humornim prizorima

Posebna su, pak, priča oštroumni i srčani na-slovni junak i njegovi prijatelji i pomagači dikensovski slikovitih karaktera, od odanog i bistrog foksterijera Čupka (izvorno Snowyja), preko grubog, ciničnog i alkoholu sklona kapetana Haddocka, budalastih detektiva Thomsona i Thompsona (u originalu Duponta i Duponda) i drugih. Želju da ekranizira strip o Tintinu Spielberg je prvi put izrazio 1981, u doba iznimna uspjeha njegovih antologijskih Otimača izgubljenog kovčega i dvije godine prije Hergéove smrti. Već tada je dio filmske kritike duh Otimača... uspoređivao s onim Tintinovih pustolovina, a Spielberg se na prvi pogled oduševio crtežom stripa čiji sadržaj zbog jezične barijere nije razumio.

Zahvaljujući Otimačima... i Hergé, koji nije bio zadovoljan dotadašnjim prilagodbama svojih stripova, prema riječima Michaela Farra, autora knjige Tintin: The Complete Companion, Spielberga je držao jedinim redateljem koji će doživljaje mladoga reportera ekranizirati na pravi način. Spielberg i Hergé trebali su se sresti 1983. u Londonu tijekom snimanja filma Indiana Jones i Hram sudbine, no veliki je strip-meštar umro nekoliko dana prije njihova susreta. Ipak, Hergéova je udovica Spielbergu pristala prodati prava za strip, a prema prvotnim planovima u priči o Tintinovu lovu na krijumčare bjelokosti kapetana Haddocka trebao je tumačiti Jack Nicholson. No Spielberg je, nezadovoljan scenarijem Melisse Mathison i zauzet radom na Indiani Jonesu i Posljednjem križarskom pohodu, odgodio čitav projekt, za koji se uskoro zainteresirao Roman Polanski. Od svega naposljetku nije bilo ništa, sve dok se Spielberg nije 2004. odlučio vratiti projektu, za koji je zaintrigirao i Petera Jacksona, upravo proslavljena trilogijom Gospodar prstenova. I sada je pred nama zahtjevnom performance capture 3D tehnologijom realiziran prvi nastavak planiranog serijala, čiji će drugi dio režirati Jackson, i čiji se scenarij temelji na pričama strip-albuma Rak sa zlatnim kliještima, Tajna Jednoroga i Blago Reda Rackhama. Kad od uličnog prodavača Hérgeova lika u Bruxellesu kupi umanjeni model starog jedrenjaka Jednoroga, Tintin ne zna da će se ubrzo uvaliti u pustolovinu koja će njega i Čupka odvesti na sjever Afrike te u kojoj će upoznati temperamentnoga kapetana Haddocka, ali i sukobiti se s opasnim Ivanom Ivanovičem Saharinom.

U Spielbergovoj izvedbi Tintin je svojevrsni mladi Indiana Jones, a njegove spektakularne, dinamične, vizualno raskošne, impresivno kolorirane te duhovitim detaljima nakrcane pustolovine režirane su vrlo sigurno, redovito sugestivno i nerijetko nadahnuto. Akcija od koje zastaje dah obiluje cliffhangerima nabijenima suspensom, a Spielberg i scenaristi Steven Moffat, Edgar Wright i Joe Cornish svakom se prilikom koriste za ubacivanje humornih scena koje im služe kao odmor od akcije i dramaturško vezivno tkivo. Nažalost, ne i kao prilika za karakterno profiliranje likova, jer svi su oni, donekle s iznimkom živopisnog i alkoholizmom obilježena kapetana Haddocka, jednodimenzionalni i posve nezanimljivi. To je osobiti problem u slučaju sama Tintina, posve prozirna i papirnata protagonista teško utvrdive dobi, koji (zasad?) izvan frenetične akcije i dinamične naracije uopće ne postoji. On čak i nije akcijski junak u klasičnom smislu, jer ga ponajviše pogoni splet okolnosti i slučajnosti, a ne pustolovni duh. Svakako, posrijedi je dramaturški vrlo precizna, razigrana i maštovita cjelina u kojoj sljedeća scena prirodno proistječe iz prethodne, u kojoj su zbivanja gotovo savršeno orkestrirana i u kojoj su na maestralan način po uzoru na klasični Hollywood izmiješani krimić, akcija, triler i komedija, a sve se odigrava na egzotičnim lokacijama. Nažalost, Spielberg ne bi bio to što jest kada bi znao stati na vrijeme i ne pretjerivati u gomilanju vizualnih i zvučnih atrakcija te bučne bjesomučne akcije, što rezultira gledateljskim zamorom i gubitkom interesa. Ipak, unatoč svim prigovorima, šarmantne Avanture Tintina svakako vrijedi pogledati.