Rubni teatar u središtu pozornosti

Među nominiranima nije bila nijedna velika predstava, bilo iz kazališnoga bilo iz festivalskoga okruženja, pa je domišljena izvedba ove godine pobijedila velike, glamurozne i skupe predstave, ali i predstave nacionalnih i tzv. specijalističkih glumačkih kazališta

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 24. studenoga održana je Devetnaesta svečana dodjela Nagrade hrvatskoga glumišta. Zamišljeno je da tu nagradu dodjeljuje struka – Hrvatsko društvo dramskih umjetnika svojim članovima.

Zlatko Crnković dobio je nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje na području drame

Nominacije i nagrade ove su godine pokazale niz zanimljivosti i neobičnosti. Prikazat ćemo one koje se odnose na kategoriju drama. Za najbolju predstavu u cjelini nominirane su predstave nastale izvan nacionalnih kuća i zagrebačkoga središta, s tzv. medijskoga ruba: Amateri Borivoja Radakovića u režiji Petra Večeka i izvedbi Kazališta KNAP, Kulturnoga centra Peščenica iz Zagreba, Michelangelo Buonarroti Miroslava Krleže u režiji Dražena Ferenčine i izvedbi Kazališta lutaka Zadar i Mrzim istinu Olivera Frljića u izvedbi Teatra &TD iz Zagreba. Nagradu je dobila predstava Mrzim istinu, koja je imala velik broj nominiranih, ali ne i nagrađenih umjetnika, pokazavši da se prosudbeno povjerenstvo odlučilo za malu formu, tzv. dokumentarističko kazalište, konkretizaciju govora o sadašnjosti s kojom se isprepleće prošlost i težina odrastanja u ratnim okolnostima te danas gotovo zaboravljeni obiteljski razgovori za stolom. Skrenula se pozornost i na kvalitetu predstave Amateri pokojnoga majstora režije Petra Večeka. Ovaj su put njegovi suradnici uputili na Večekovu genijalnost i na svenazočnost njegova duha u nacionalnom kazalištu. Sam Petar Veček bio bi nemalo iznenađen tolikom hvalom i ukazanim mu počasnim mjestom koje je, u sredini nerijetke laži i licemjerja, rijetko dobivao. Uputilo se i na težak položaj Kazališta KNAP i apeliralo za njegov spas u klimi recesijskoga gušenja kvalitete rubnoga i lucidnoga. U središte je pozornosti došlo i Kazalište lutaka Zadar, koje je atipičnom (ne)lutkarskom predstavom pokazalo da se manjim ulaganjem može postići visoka umjetnička kvaliteta. Među nominiranim, dakle, nije bila nijedna velika predstava, bilo iz kazališnoga bilo iz festivalskoga okruženja, pa je domišljena izvedba ove godine pobijedila velike, glamurozne i skupe predstave, ali i predstave nacionalnih i tzv. specijalističkih glumačkih kazališta.

Nagrade najboljima

Za najbolje redateljsko ostvarenje u kategoriji drama nominiran je Krešimir Dolenčić za režiju predstave Čudo u Poskokovoj Dragi Ante Tomića u izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba, Dražen Ferenčina za režiju predstave Michelangelo Buonarroti i Oliver Frljić za režiju predstave Mrzim istinu. Nije pobijedila ni Dolenčićeva maštovitost ni smisao za ritam predstave ni Frljićeva domišljatost i specifičan rad s glumcima, nego Ferenčinino scensko rješenje za Krležinu kvantitativnu dramu za koju je ovogodišnji posthumni slavljenik dobivao odbijenice od kazališnih ravnatelja zbog navodne nemogućnosti prikazivanja malih bića iz ormarske svakodnevice i golema slikarskoga opusa na pozornici.

Za najbolju glavnu žensku ulogu nominirane su: Jelena Miholjević za ulogu Kate u predstavi Kate Kapuralica Vlaha Stullija u režiji Darija Harjačeka i izvedbi Festivalskoga dramskog ansambla 62. po redu Dubrovačkih ljetnih igara, Ivana Roščić za ulogu Slađane u predstavi Mrzim istinu, u kojoj izvrsno predočuje neuroze, veselja, strahove i toplinu mame obitelji u vjerojatno najboljoj ulozi dosad, Marija Sekelez za svoju obljetničku ulogu Helene u predstavi Diva Marijane Nola u režiji Želimira Mesarića, u kojoj prepleće metateatralne i dokumentarno-životne trenutke cijeloga životnoga puta, u izvedbi Gradskoga kazališta Žar ptica iz Zagreba. Nagradu je dobila Jelena Miholjević za ulogu kojom prkazuje jad i bijedu Dubrovkinje Kate u spoju sadašnjosti naše i Stullijeve. Više od nagrade iznenadila nas je glumičina izjava da joj je teško bilo svladati nepoznati jezik, što je valjda značilo dubrovački idiom hrvatskoga jezika!

Renomirani glumci i mlade snage

Za najbolju mušku glavnu ulogu nominirani su: Goran Grgić za ulogu Grge u predstavi Amateri, Milan Pleština za ulogu Leonea Glembaja u predstavi Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže u režiji Vite Taufera i izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, Rakan Rushaidat za ulogu Dragana u predstavi Mrzim istinu. Žiriju se više od scenski svenazočne energije Pleštinine u novom čitanju Leonea i beskrajne mogućnosti osvajanja scene preobrazbama glumačke emotivnosti Rushaidatove u ulozi tate Dragana svidjelo Grgićevo ostvarenje Grge kojim uspješno, neurotično i namjerno nesigurno prikazuje svekoliki amaterizam naše suvremenosti. Golemo je iznenađenje za autoricu ovih redaka bilo nenominiranje Mislava Čavajde za ulogu Edipa u predstavi Kralj Edip prema Sofoklovoj tragediji u režiji Eduarda Milera, kojom mladi glumac, ingenioznim spojem glumstvenosti i egzistencijalne dubine, jasnih rečenica i tijela zagonetnoga antičkog hodača pokazuje oštećenja stopala suvremenoga nam egzistencijalnoga suputnika i cijeloga našega ranjena čovječanstva, podižući razinu glumačke festivalske umjetnosti Dubrovačkih ljetnih igara i osvajajući prostor tzv. Parka Umjetničke škole Luka Sorkočevića u Dubrovniku u koordinatama pamćenja najboljih dubrovačkih uloga.

Za najbolju mušku glavnu ulogu žiri je nagradio nastup Gorana Grgića u predstavi Amateri

Za najbolju sporednu žensku ulogu nagradu je dobila Petra Dugandžić za uloge Stele u predstavi Amateri, u kojoj fascinantno pokazuje glumačko umijeće sazdano od suzdržanosti. duhovitosti i inteligencije u ulozi za koju se očekuje da će biti izgrađena isključivo na atraktivnoj tjelesnosti. Glumačku i ljudsku karizmu pokazala je i pri preuzimanju uloge, odavši zahvalnost redatelju Večeku na primjeren i dostojanstven način. U istoj su kategoriji bile nominirane Natalija Đorđević za ulogu Lane u predstavi Diva, kojom je pokazala velike glumačke mogućnosti i suptilnost na podlozi poluautobiografskih silnica, i Sunčana Zelenika Konjević za ulogu Alojzije Picek u predstavi Idu svati, mlade ni Nina Škrabea u režiji Georgija Para i izvedbi 26. po redu Zagrebačkoga histrionskoga ljeta, kojom je potvrdila glumačku zrelost, energiju i šarm.

Za sporednu mušku ulogu nagrađen je Dražen Čuček za ulogu Svećenika u predstavi Kralj Edip prema Sofoklovoj tragediji u režiji Eduarda Milera i izvedbi Festivalskoga dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih igara, u prohodu kamenom pozornicom spojenom sa scenom apokaliptičnih zrcaljenja. U toj je kategoriji bio nominiran i Vilim Matula, za ulogu Kuke u predstavi Amateri, i Enes Vejzović, za ulogu Orgona u predstavi Tartuffe, prema Moličreovu tekstu, u režiji Marca Sciaccaluge i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba.

Za „izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do dvadeset i osam godina“ nagradu je za žensku ulogu dobila je Tara Rosandić, za ulogu Lene u predstavi Tko je srušio Berlinski zid Amira Bukvića u režiji Zorana Mužića i izvedbi Glumačke družine Histrion iz Zagreba, u kojoj prikazuje tzv. elitnu studentsku populaciju i nepoznavanje političkih činjenica u atraktivnom glumačkom ostvarenju. Žiri ne bi pogriješio ni da je nagradu dao također nominiranima Mireli Videk za ulogu Olge, koja pršti energijom i začudnošću, u predstavi Murlin Murlo Nikolaja Koljade u režiji Borisa Svrtana i izvedbi Scene Gorica, Pučkoga otvorenoga učilišta Velika Gorica, ili Ivi Visković za ulogu Marine u predstavi Mrzim istinu, vjerojatno najtežoj i najmanje eksponiranoj ulozi u toj predstavi koju Viskovićeva ostvaruje neodoljivom samozatajnošću, prirodnošću i toplinom.

Jelena Miholjević – dobra gluma i iznenađujuća izjava

U istoj je kategoriji za mušku ulogu nagradu dobio sjajni mladi glumac Filip Križan za ulogu Olivera u predstavi Mrzim istinu, koji pršti energijom, dinamizirajući cijelu scenu kao život. Nominirani su bili i Marko Hergešić, za uvjerljivo ostvarenu ulogu Dječaka, 15 u predstavi Kamenje Toma Lycosa i Stefa Nantsoua u režiji Ivice Šimića i izvedbi Kazališta Mala scena iz Zagreba, i Ivan Magud, za ulogu Luka u predstavi Kate Kapuralica, kojom je osvojio dubrovačku festivalsku publiku. Mislila sam da je Ivan Magud svenazočnom scenskom pojavom, neprestanim radom na svim detaljima u ulozi, preobrazbom odnosa prema glumi, životu i Dubrovniku, ulogom kojom ostvaruje jednu od najdojmljivijih epizoda festivalske i kazališne scene unatoč mladosti zaslužio tu nagradu više od svih. Ipak, nije ju dobio.

Dramski vrhunci

Nagrada za najbolju predstavu za djecu i mlade pripala je predstavi Veli Jože Vladimira Nazora u režiji Zorana Mužića i izvedbi Gradskoga kazališta Trešnja iz Zagreba u konkurenciji predstave Družba Pere Kvržice Mate Lovraka u režiji Olivera Frljića i izvedbi Gradskoga kazališta Žar ptica iz Zagreba i predstave Ovo bi mogla biti moja ulica Jelene Kovačić i Anice Tomić u režiji Anice Tomić i izvedbi Zagrebačkoga kazališta mladih.

Za najbolje glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mlade za žensku je ulogu – Djevojke koja želi otići u predstavi Ovo bi mogla biti moja ulica nagradu dobila izvrsna Jadranka Đokić, a za mušku ulogu – Veloga Jože „dobroćudni glumački div“ Jerko Marčić u predstavi Veli Jože. Za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst nagrađene su Jelena Kovačić i Anica Tomić za gore naveden tekst.

Nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti dodjeljuje se, zasluženo, Dramskom programu Hrvatskoga radija „za dugogodišnje djelovanje u promociji hrvatske drame i kazališta i kreativnom oblikovanju radiodrame kao posebnog, mediju primjerena umjetničkog izraza“, a nagradu je primila urednica Željka Turčinović.

Nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje na području drame dobio je dramski umjetnik – glumac Zlatko Crnković, za prijatelje Crni. Svoj golemi glumački, recitatorski i pedagoški opus predočio je riječima: „[Na sceni] tražio sam unutarnju transformaciju u kojoj ne trebaš ništa na sebi učiniti, ali ne smiješ sebe istoga ponavljati. Volio sam uloge u kojima se ne prepoznajem.“

Najdostojanstveniji trenutak večeri bio je nastup i primanje Nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje u kategoriji opera Nade Puttar-Gold, proslavljene mezzosporanistice. Tri rečenice koje je ta lucidna i atraktivna, dostojanstvena osamdesetosmogdišnja umjetnica izgovorila na sceni obasjale su kazališnu umjetnost i zasjenile druga događanja.

Preduga priredba u kojoj su prikazani i nominirani i nagrađeni umjetnici i u drugim kategorijama i područjima – opere, baleta, radija, televizije, scenografije, kostimografije... nije naposljetku očarala ni duhovitošću ni atraktivnošću.