Kao na rock-koncertu

Ponovno je Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog bila popunjena do posljednjega mjesta kao prije dvije godine na Mozartovoj Čarobnoj fruli. Združeni studenti Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Tekstilno-tehnološkog fakulteta i Filozofskog fakulteta ovoga su puta, pod vodstvom profesora i mentora, uvježbali i postavili 26. studenoga Bizetovu operu Carmen, u okviru ciklusu Lisinski subotom, i u povodu 90. obljetnice Muzičke akademije (MA) u Zagrebu.

Cjelovite operne produkcije MA uvijek su unosile živost u zagrebačka glazbena događanja. No s Čarobnom frulom ta je praksa dobila novu dimenziju. Kompleksnost operne produkcije okupila je mnogo veći dio Zagrebačkoga sveučilišta jer su studenti, njih oko 350, načinili sve – pjevali, svirali, dirigirali, korepetirali, izradili scenografiju, kostime, videomaterijal i programsku knjižicu te obavili izravni prijenos na internetu i druge produkcijske poslove. Predstava je dva puta izvedena u Lisinskom i treba gostovati u riječkom HNK-u.

Dirigent Mladen Tarbuk uočio je u trenutnom sastavu studenata pjevačkog odsjeka dobar potencijal za Carmen, djelomično čak za dvije podjele. Odlučio se za izvornu Bizetovu partituru s otvorenim skokovima odnosno za čistu formu opere comique s govorenim dijalozima. To je, pak, dobro došlo studentima dramaturgije da dijaloge prilagode senzibilitetu današnje mladeži i suvremenoj viziji toga djela, Carmen 2011, redatelja Krešimira Dolenčića. Predstava, tijekom uvertire, počinje jurišem svih sudionika kroz gledalište dvorane prema pozornici, i plesom, kao na rock-koncertu. Krešimir Dolenčić mnoštvo je sudionika, svojim poznatim smislom za velike spektakle, s lakoćom smjestio po podiju Lisinskog. Nastupili su još zbor Zagrebački dječaci i plesačice iz Škole suvremenog plesa Ane Maletić (koreografkinja Jasna Čižmek Tarbuk).

No od baratanja velikim sastavom mnogo je važnija Dolenčićeva sposobnost da mladima udahne entuzijazam i radost scenskoga nastupa, što će im itekako dobro doći u profesionalnim nastupima. Osim toga, zahvaljujući strukturi opere Carmen mogao je razraditi nekoliko načina redateljskoga pristupa glazbenoscenskom djelu. Neki su prizori bili režirani poput mjuzikla, u drugima je prevladavao moderan ples. Neki su – u glavnim arijama – bili postavljeni tradicionalno, da solisti mogu u miru pjevati, dok je završni prizor Carmen i Don Josea izgledao kao da je taj tren došao s neke njemačke operne pozornice, toliko je važna bila interaktivna uloga vizualnoga prikaza te drame na videozaslonu.

Dirigent Mladen Tarbuk bio je na čelu nadasve uredne glazbene izvedbe, koja je imala dovoljno temperamenta nužna za Carmen, ali i opreznih, umjerenijih tempa iz pedagoških razloga. Orkestar MA nije bio nimalo lošiji od prosjeka naših opernih orkestara, dapače. Zborovođa Jasenka Ostojić Radiković također je obavila dobar posao sa Zborom MA i Zagrebačkim dječacima. Tarbuk je čvrsto i pouzdano držao sve konce te živo razigrane izvedbe s mnoštvom scenskih zahtjeva.

Solisti u glavnim ulogama, Jelena Kordić kao Carmen, Mario Bokun kao Don Jose, Matija Meić kao Escamillo, Nela Šarić kao Micaela, i drugi, dobro su se nosili s nimalo lakim zadacima i pokazali lijepe glasove. Njihovim profesorima valja prepustiti da ih ocijene, a svi zaslužuju veliku čestitku!