Čuvar šibenske baštine

Milivoj Zenić (Šibenik, 14. VIII. 1953. – Šibenik, 20. XI. 2011) otišao je kud zavazda gre se u naponu stvaralačke snage, u 59. godini života. Diplomiravši u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, vratio se u Šibenik, gdje je od 1979. radio u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić, desetljećima kao njezin legendarni ravnatelj. Bio je sanjar Šibenika kao grada što ima ljudsku mjeru, svakako strateg njegova kulturnog razvoja. Kolebanja u putanji osobnog života nisu dugo trajale. Najprije je projektirao osobni razvoj (upisao je poslijediplomski studij), a onda se posvetio rodnom gradu, njegovoj bašćini, njegovoj sadašnjosti i budućnosti. Nije pisao mnogo, ali je pisao dobro, poglavito kad se dao na veće projekte, na pisanje knjiga U pohvalu od grada Šibenika: pisana riječ od najstarijih vremena do danas (Šibenik, 2002) te Stari Šibenik: kalama, skalama i butama (Zagreb, 2010), kao i na pisanje vodiča Šibenska katedrala (Šibenik, 2003).

Upoznali smo se teške jeseni 1992. kada je jednog predvečerja došao do mene u Zadar tražeći da priredim za tisak Život nikoliko izabranih divic Fausta Vrančića. Došlo je vrijeme hrvatske slobode, kad se moglo i smjelo prepoznavati baštinu, pa ni granate nisu odveć smetale. I u teškim vremenima bilo je Šibenčana što su znali čuvati grad za bolja vremena (Krsto Stošić, Slavo Grubišić, Ivo Livaković), a Milivoj Zenić najdostojnije je nastavio njihovo djelo. Upravo je ratne 1992. otpočeo nakladničku djelatnost izvlačeći na svjetlo dana šibensku baštinu, potičići na književno, kulturno, znanstveno stvaralaštvo. Gradska knjižnica ubrzo se afirmirala kao nakladnik, a ja sam nastavio ne samo suradnju nego i prijateljevanje i s Milivojem Zenićem i s njegovim šibenskim suradnicima. Kao autor ili kao priređivač objavio sam u Šibeniku pet knjiga. Počeli smo objavljivati knjige dok je još knjižnica bila na Baldekinu u lošim uvjetima. Od kraja 2005. knjižnica se nalazi na Poljani, usred grada, gdje plijeni ljepotom, izvanrednim programima, ljudskom tolerantnošću i kulturnim zračenjem.

Milivoj Zenić znatan je dio života posvetio knjizi, hrvatskoj knjizi, poglavito onoj šibenskoj. Knjiga U pohvalu od grada Šibenika, djelo što obrađuje pisanu riječ u tom gradu od najstarijih vremena do kraja 20. stoljeća, kruna je dugih njegovih napora. Uznastojao je u jednoj knjizi skupiti sve što je potrebno i to dati svježe i živo, stilski dojmljivo. U tom je potpuno uspio. Knjiga je likovno tako opremljena i obogaćena slikovnim materijalom da se čita i pregledava ugodno, kao osobiti doživljaj.

Vodič Šibenska katedrala, priređen u suradnji s majstorom fotografije Davorom Šarićem, donosi obradbu bitnih značajki te dragocjenosti grada Šibenika.

Knjiga Stari Šibenik – kalama, skalama i butama doživjela je velik uspjeh i golemu popularnost. Posvećena je detaljnu opisu grada, donijela je portrete osoba što su obilježile Šibenik i njegovu povijest. Pokazalo se da je grad dao mnogo važnih ljudi, a među njima su i oni što su bitno obogatili hrvatsku kulturu. Prikazao je Zenić i ruralni i elitistički Šibenik, dočarao njegov složeni identitet. Izvanredna je slikovna građa te knjige. Izvanredno obaviješten, marljivo je istražio, lucidno valorizirao.

Napisao je više radova o knjižničarstvu i o kulturnoj povijesti, bio suradnik lokalnih glasila, pa i Matičine Hrvatske revije. Bio je scenarist dokumentarnog filma Šibenski trudi, producent filma Rota koji se bavi šibenskim renesansnim bakrorescem i kartografom Martinom Kolonićem Rotom.

Godine 1997. Milivoj Zenić odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Nagradu Ivan Kukuljević Sakcinski primio je prošle godine u znak priznanja za zasluge u unapređenju knjižničarske struke u Hrvatskoj.

Bitno je obilježio Šibenik posljednjih dvaju desetljeća, bitno je obilježio i dolazeće šibenske dane, kao i živote mnogih svojih suradnika. Počivao u miru.