Bibliografija kajkaviana

Iako je časopis Kaj četrdesetogodišnjicu neprekinutog izlaženja (1968–2008) proslavio prije tri godine, mogli bismo reći kako je obilježavanje tog važnog jubileja na pravi način okrunjeno tek ove godine novoizašlim dvobrojem (br. 3–4/2011) tog književnog, znanstvenog i popularnog časopisa koji donosi sveobuhvatnu enumerativnu sadržajnu bibliografiju svih brojeva od prvoga godišta do danas (1968–2010), koju potpisuje Marija Roščić. Prisjetimo se da je Kajkavsko spravišče kao njegov dugogodišnji (od 1975. do danas) nakladnik tijekom 2008. organiziralo, između ostalog, znanstveni kolokvij o četrdesetogodišnjem doprinosu Kaja hrvatskoj znanosti i kulturi te da su prilozi s tog skupa tiskani u posebnom broju sljedeće godine (br. 3/2009). S obzirom na važnost objavljenih referata, taj je tematski broj, kako je to lijepo istaknula glavna urednica časopisa Božica Pažur, njegova „kulturna iskaznica“. Dvobroj o kojem govorimo ovom prilikom u tom je smislu dio, praktički kruna i završetak, tog svečarskog niza, odnosno nužan dodatak kulturnoj iskaznici časopisa.

Dok su prilozi s kolokvija nastojali interpretirati najvažnije, novoizašli dvobroj nastoji popisati i klasificirati sve sadržajne dominante časopisa. Riječ je, dakle, o intelektualnoj bibliografiji koja priloge raspoređuje u sadržajne cjeline. Pritom valja pohvaliti činjenicu da je bibliografija rađena de visu te da sadrži nužne dodatke, kao što su uvodne napomene, kazalo autora i poseban pregled godišta s popisom tematskih brojeva, a donose se i osnovni podaci o osnivačima, glavnim urednicima, članovima uredništva i izdavačima časopisa. U posebnom poglavlju priređivačica je pobrojala i dosadašnje bibliografije Kaja, a na neke se od njih dijelom i oslanja prilikom klasificiranja građe. Naime, što se tiče strukture same bibliografije, priređivačica je građu podijelila na četrnaest sadržajnih cjelina, od kojih su većinu rekonstruirali još i prvi Kajevi bibliografi sredinom sedamdesetih godina (Mladen Kuzmanović, Ivo Kalinski). No činjenica da je moguće osloniti se na tako vremenski udaljene sadržajne klasifikacije zapravo prije svega svjedoči o dugogodišnjem sadržajnom kontinuitetu časopisa.

Sadržajna cjelina koja obuhvaća najveći broj bibliografskih jedinica odnosi se na Noviju / suvremenu hrvatsku / kajkavsku književnost, a za njom po broju jedinica slijedi Starija hrvatska / kajkavska književnost / baština, što svjedoči o tome kako je Kaj prije svega književni časopis. Budući da te dvije cjeline, pogotovo prva, čine polovicu cjelokupne bibliografije, čini se kako će u budućnosti biti nužno revalorizirati važnost i ulogu tog časopisa u razvoju novije, a pogotovo suvremene kajkavske, pa i cjelokupne hrvatske književnosti. No, Kaj nije samo književni časopis, o čemu svjedoče sadržajne cjeline kao što su Kajkavski jezik, jezikoslovlje, Povijest umjetnosti, Tradicijska kultura / folklor, običaji te Povijesne, Glazbene i Likovne teme, Kaj & ča itd. Uz to, Kaj redovito donosi i prikaze novih knjiga te rubriku Kronika kajkaviana u kojoj izvještava o važnijim kulturnim događajima iz kajkavskih krajeva. S obzirom na sve spomenute rubrike možemo zaključiti kako je Kaj okosnica onoga dijela hrvatske kulture koji se ostvaruje kajkavskim jezikom, odnosno u kajkavskim područjima, a kako su sve njezine relevantnije manifestacije našle svoje mjesto u tom časopisu, možemo zaključiti i da je ova bibliografija presjek bitnoga dijela hrvatske kulture.