Vijenac 462

Matica hrvatska

OBJAVLJEN HRVATSKI PRIJEVOD PAŠKOG STATUTA IZ 1433.

Vrijedan dokument povijesti

Goran Galić

Statut Paške općine vrijedno je izdanje i spomenik pravne tradicije koja je uređivala urbani život Paga više od tristo godina, ali i svjedočanstvo o identitetu slobodne paške komune i dalmatinskim srednjovjekovnim odnosima

„Bude li lopov u Pagu zatečen u tuđoj kući te se pokuša obraniti kakvim obrambenim oružjem i pri bijegu nekoga osakati, neka mu se odsiječe desna ruka i iskopa oko [...] bude li razbojstvo ili pljačka od trideset libara naviše, neka se objesi.“ Čitajući članke o kaznama za krađu iz srednjovjekovnog Statuta Paške općine mnogi će se danas zaprepastiti njihovom rigoroznošću, ali i zapitati se bi li društvo bilo bogatije i uređenije kad bi ta pravila i dalje vrijedila. Društveni napredak doveo nas je na višu razinu i ovakve su metode danas, naravno, neprihvatljive, ali zorno prikazuju srednjovjekovni pogled na pravdu i pravičnost, koja je bila okrutna, ali i neizbježna u tadašnjem podjednako okrutnu svijetu.

slika

Knjiga Statut Paške općine Ogranka Matice hrvatske Pag i zagrebačkoga Pravnog fakulteta prvi put predstavlja hrvatski prijevod važnoga pravnog dokumenta, donesena 1433, dajući stručnjacima poticaj za intenzivnija i dublja istraživanja naših medijevalnih tema, a zainteresiranoj publici pogled u srednjovjekovni Pag i njegov urbani identitet. Bogato izdanje, priređeno na osnovi najpotpunijeg i najbolje očuvana tiskanog primjerka Statuta iz 1637. koji se čuva u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, uredio je Dalibor Čepulo, a uz sam tekst Statuta, koji su preveli Robert Leljak i Nella Lonza, donosi i niz popratnih priloga i studija.

Statut Paške općine bio temelj rada gradske uprave i sudstva pod mletačkom vlašću sve do kraja 18. stoljeća, a sam proces prevođenja jednoga od najstarijih dokumenata statutarnoga prava na tom području trajao je deset godina.

Knjiga je podijeljena na dva središnja dijela, koji detaljno analiziraju i objašnjavaju društveno-povijesne prilike iz kojih je Statut iznikao, kao i njegove jezične osobitosti. Miroslav Granić u tekstu Osamostaljenje Paške općine opisuje povijesni put paške komune, koja je nakon stoljeća neprestana sukoba sa Zadrom i velike bune ugušene krvlju (1394) tek u osvit 15. stoljeća izborila slobodu, prenijevši u nasljeđe najveću svetinju stvorenu nesalomljivom ustrajnošću i žrtvom. Dalibor Čepulo u studiji Pravna baština i društveno okruženje Paškog statuta izlaže opća obilježja dalmatinskoga statutarnog prava i glavne odrednice Statuta Paške općine, nužna za razumijevanje pravnih oblika. Osvrće se i na najvažnije normativne i društvene sklopove i pravne institute (knez, vijeće i javne financije kao osnova vlasti; ponašanje na trgu, trijemu, crkvi i krčmi kao mjestima javnog života; obveze i prava Pažana, stranaca, dužnosnika, roditelja i djece) karakteristične za pašku komunu. Posebno razrađuje pravne cjeline vezane uz solarstvo, poljodjelstvo, stočarstvo, trgovinu, pomorstvo i ribarstvo koje su bile karakteristične za paško gospodarstvo i društvo, a u posljednjem dijelu promatra ulogu Paškoga statuta u izgradnji paškoga identiteta, zasnovana na „otvorenosti i civiliziranju vlastite sredine, kao i težnji za dostizanjem razvijenijih sredina putem osuvremenivanja i preuzimanja dobrih uzora“. Zanimljiva je i studija Nelle Lonza koja prikazuje Tri slike o Paškom statutu: starije paško pravo, tiskanje statuta i rukopisne dodatke, dok Robert Leljak analizira Jezične osobitosti Paškog statuta te zajedno sa suprevoditeljicom Nellom Lonza predstavlja Načela na kojim se temelji prijevod donoseći i njegov tekst. Knjiga još sadrži priloge o novčanim jedinicama i mjerama spomenutim u Statutu, kazalo imena mjesta i etnonima te drugu građu popraćenu brojnim ilustracijama.

Knjiga Statut Paške općine vrijedno je izdanje i spomenik pravne tradicije koja je uređivala urbani život Paga više od tristo godina, ali i svjedočanstvo o identitetu slobodne paške komune i dalmatinskim srednjovjekovnim odnosima. Izrazito uspjelom suradnjom dviju nosivih ustanova hrvatske kulture i znanosti – Matice hrvatske i Sveučilišta u Zagrebu – popunjena je jedna velika praznina i udaren temelj za buduća istraživanja i tumačenja srednjovjekovnoga društvenog života na istočnoj obali Jadrana.

Vijenac 462

462 - 17. studenoga 2011. | Arhiva

Klikni za povratak