Vašar ili festival knjige

Nedopustivi propusti i organizacijski nedostaci pokazuju kako je situacija na našem najvećem sajmu knjiga sve gora i gora, bez konkretnih nagovijesti pomaka

Naša najveća knjižna smotra, koja je ove godine trajala šest dana, u nedjelju 13. studenoga zatvorila je svoja vrata. Što reći? Pokušat ćemo što objektivnije sagledati situaciju u kojoj je zasigurno više zamjerki negoli pozitivnih pomaka. Noviteti domaćih autora rijetki su, a ako ih i ima, u potpunosti su nevidljivi. Ono što je vidljivo i na čemu nakladnici inzistiraju jest prijevodna literatura, mahom s etiketama hit, najiščekivanije ili najprodavanije. Nakon njih slijede kuharice, autobiografije poznatih, priručnici o duševnom i tjelesnom zdravlju, slikovnice te lektira. Događanja? Bilo je nekih zanimljivih tribina, poput one na kojoj su gostovali britanski nakladnici, no razgovor o knjizi na engleskom jeziku bez prijevoda nešto je nedopustivo. Većina promocija održanih na štandovima nakladnika, poput onih na Profilovu štandu, nedostojne su i knjiga i predstavljača.

Snimio Mirko Cvjetko

Ono što je Interliber bio i ostao jest vašar knjiga, gdje možete kupiti knjigu na popustu do čak 70 posto, no festival knjige, kako volimo nazivati naš najveći sajam knjiga, on zasigurno nije. Što se pak pisaca tiče, i njih ćete rijetko sresti na sajmu, osim ako se ne predstavlja baš njihova knjiga ili im se ne dodjeljuje nagrada.

Zapaženi hrvatski naslovi

Ovogodišnji Interliber nije se čak sjetio dviju obljetnica naših velikana pisane riječi – 50. obljetnice Nobelove nagrade Ivi Andriću i 30. obljetnice smrti Miroslava Krleže. To nije učinio čak ni Leksikografski zavod koji nosi njegovo ime. Jedino je Školska knjiga prizvala Krležu u knjizi Josipa Šentije, koja je i predstavljena na sajmu.

Jedino što je sajam zasigurno nadmašio jest optimistična brojka od sto tisuća posjetitelja, jer njih je sigurno bilo i više, s obzirom na besplatan ulaz, koji iz godine u godinu osigurava sve nesnosnije gužve, posebice u dane vikenda. A da kriza u nakladničkoj branši već dobro uzima svoj danak, dokaz je izdavačka kuća Profil, koja je, uz VBZ, na sajmu proslavila dvadeseti rođendan. Nakon velikog uzleta i otvaranja najveće knjižare u regiji, u posljednje vrijeme iz Profila samo loše vijesti: nakon što su u konkurentsku Školsku knjigu prešli Ivica Prtenjača i Dražen Dabić, upravo na Interliberu potvrđeno nam je da i glavni urednik Drago Glamuzina prelazi u VBZ.

Jedino u čemu je sajam nadmašio očekivanja jest broj posjetitelja

No prošetajmo ipak nekolicinom novih domaćih naslova koje smo izdvojili: izdavačka kuća Školska knjiga, kao što smo već spomenuli, predstavila je drugo izdanje knjige Josipa Šentije pod naslovom S Krležom poslije 71: zapisi iz leksikografskog rokovnika. Riječ je razgovorima koje su dvojica intelektualaca vodila na hodnicima Leksikografskog zavoda. Isprva to su bili šturi komentari zanimljive svakodnevice, da bi s vremenom prerasli u mudre razgovore o književnosti, hrvatskoj povijesti, leksikografiji, hrvatskoj neurotičnoj javnosti i nesmiljenoj politici od listopada 1971. do sredine kolovoza 1981, dakle do Krležine smrti. Sve što se tiče Krleže, pa makar pripadalo u žanr književnoga trača, i danas iznimno zanima čitatelje, ističe urednica Miroslava Vučić, tim više što je Šentija Krležu prikazao kao izrazito topla i ranjiva čovjeka; čovjeka koji pati, iako i tada to čini na sebi karakterističan, ironičan način…

Knjiga koju ćete zasigurno voljeti, u njoj uživati i vraćati joj se jest knjiga naslovljena O strasti, čitanju, dokolici književne kritičarke Helene Sablić Tomić. Riječ je o zbirci minieseja koji propituju na koji je način strast utisnuta u tekstove hrvatskih književnika. „Ovo je knjiga o samoći. Sve je u njoj posljedica kreativne osame pri kojoj nikada nisam bila osamljena“, piše autorica ističući kako ju je posebno zanimao fenomen dokolice, odnosno dokoličarenje u djelima suvremenih hrvatskih pisaca. Je li pronašla odgovor na to pitanje provjerite sami. A volite li eseje, svakako ne propustite još jednu potencijalnu uspješnicu Viktora Žmegača. Nakon Prošlosti i budućnosti 20. stoljeća objavljene prošle godine u izdanju Matice hrvatske, njegovu novu knjigu Filozof igra nogomet, koja se nadovezuje na SMS eseje, književna kritika već je proglasila svojevrsnom intelektualnom autobiografijom. Stilska sloboda, literarnost iskaza i svjesno izbjegavanje strogoga znanstvenog diskursa omogućuju Žmegaču da slobodno skače od teme do teme demonstrirajući svoju erudiciju na nepretenciozan i zanimljiv način. A iako objavljena još prošle godine, knjiga pod naslovom Ispod stola – najljepše antikorupcijske priče, aktualnija je no ikad. Riječ je o deset priča deset uglednih hrvatskih pisaca, dakako s temom korupcije, odnosno antikorupcije. Knjiga vjerojatno neće ništa promijeniti na društvenoj razini, no ono što knjiga, odnosno priča, može jest angažirano progovoriti o problemu i na njega upozoriti, ističe urednik, pjesnik Marko Pogačar.

Slična tema obrađena je i u novom romanu Lomljenje vjetra Ede Popovića. Njegov privatni aktivizam, koji je posebice došao do izražaja u akciji Pravo na grad, vidljiv je i u ovom romanu. Riječ je o društveno angažiranu romanu, dijelom futuristička projekcija Hrvatske, a dijelom tranzicijska retrospektiva vremena u kojem živimo. Usporedno s projekcijom budućnosti autor nam pripovijeda i priču ratnoga veterana Ivana Vide, priču uronjenu u našu svakodnevicu, u kojoj je novac jedina ideologija, a moć jedina vrlina.

Strane zvijezde

I za kraj ne možemo ne spomenuti iznimno izdanje kultne dječje knjige Antoinea de Saint-Exupéryja Mali princ. Mali princ jedna je od najprodavanijih knjiga svih vremena te jedna od rijetkih koja je kao knjiga namijenjena djeci postala klasik svjetske književnosti. Izdavačka kuća Profil objavila je doista posebno izdanje – integralni tekst s preklopima i pomičnim trodimenzionalnim ilustracijama načinjenim prema originalnim autorovim akvarelima. Riječ je o izdanju koje je dosad objavljeno u 22 zemlje i prodano u više od četiri tisuće primjeraka.

Najveće međunarodne zvijezde sajma bili su književni tandemi, talijanski bračni par i književni duo, autori niza povijesnih romana, Rita Monaldi i Francesco Sorti, te francuski spisateljski par Anne Plichota i Cendrine Wolf, autorice bestselera čija je glavna junakinja Oksa Pollock ozbiljno zaprijetila popularnosti Harryja Pottera.

S obzirom da novosti gotovo da i nije bilo, valja spomenuti jednu koja se gotovo neopazice pojavila, a to je štand on-line knjižare, na kojem su bili izloženi elektronički uređaji s kojih se mogu čitati i kupovati knjige. I dok su na svjetskim sajmovima, poput Lajpciškoga, cijeli paviljoni posvećeni elektroničkoj knjizi, naš sajam vrlo je sramežljivo pokazao što nudi.

Mogući pomaci nabolje?

Stoga zaključujemo činjeničnim stanjem: ni Zagrebački velesajam ni zajednica nakladnika i knjižara, još jednu godinu za redom, nisu učinili ništa za naš najveći knjižni sajam. Derutni paviljoni i izlagačke cijene gotovo jednake onima na Frankfurtskom sajmu frustriraju nakladnike, koji ipak bez obzira na sve dolaze na sajam kako bi prodali knjige, jer se upravo na Interliberu proda knjiga koliko se u knjižarama ne proda tijekom cijele godine. No Interliber upravo to i jest – divovska knjižara u kojoj možete kupiti knjige na velikim popustima te razgledati višegodišnju produkciju naših izdavačkih kuća. Naglašavamo to naših jer međunarodni segment sajma, koji se voli isticati, gotovo da i ne postoji, čak ni regionalno.

Što učiniti da se situacija poboljša? Prepustimo li knjigu samo tržištu, jedino što ćemo čitati bit će strane uspješnice. I zato u zemlji male jezične rasprostranjenosti kakva je naša kulturološki važnu knjigu država nedvojbeno može i mora poticati. Iako slamka spasa ne bi trebala biti samo na adresi Ministarstva kulture, samo dobro osmišljenom kulturnom politikom status knjige u Hrvatskoj može se promijeniti. Robert Perišić, u ime pisaca, već je predložio sasvim konkretne mjere kojima bi se poboljšao socijalni status pisca.

Predsjednik zajednice nakladnika i knjižara Neven Antičević predlaže pak mjere za spas knjige. „Ako želimo spasiti izdavače, prvo moramo spasiti knjižare“, naglašava Antičević, „jer ako nemamo knjižare, gdje će ti isti izdavači prodavati knjigu? Lakša porezna politika za knjižare te oslobođenje od poreza na plaće onih koji rade u nakladništvu, kako ne bi došlo do otpuštanja“, prijedlozi su predsjednika zajednice nakladnika i knjižara, koji smatra da država mora prestati isisavati novac iz sustava koji kolabira.

I zato – bit će zanimljivo promatrati u nadolazećim predizbornim tjednima hoće li se ijedna politička stanka sjetiti knjige i kulture, čije veličanje slušamo samo kada je riječ o očuvanju nacionalnog, pa samim time i kulturnog, identiteta u europskoj zajednici pred čijim smo vratima.