Susobnik za spavanje

Ne, nemojte ni pomisliti da sam se prijavila na natječaj za nove riječi, premda ako igdje naiđete na riječ susobnik (već sam je spomenula u jednom svojem tekstu), znajte da su je prepisali od mene (tako jedan dnevni list štiti svoju objavljenu građu, pa mogu valjda i ja svoju, autorsku). Inače, riječ susobnik tvorbeno je sasvim dobra, motivirana istim tipom tvorbe: suživot, suautor, suučenik, suvlasnik, sustanar, suputnik, supatnik, sudrug, sunarodnjak i sl. Na pisanje ovoga teksta potaknula me jedna kolegica, ispričavši mi pričicu za koju bih – u rasteru svom – mislila da nije moguća. No povezala sam konce: nekadašnji germanizmi (zagrebački, osječki, svekoliki) već su se dobrano pomaknuli prema izlazu, a mnogi su i vani. To nekad vrlo stilogeno obilježje razgovornoga jezika spomenutih gradskih sredina mlađi naraštaji sve slabije razumiju ili ga više uopće ne razumiju. Neke pak germanizme rabe kao da su tu, među nama, odvajkada, a zapravo su novija akvizicija.

Veza između cimera i sobe još nije narušena, možda je potpomognuta i ne tako davnom hrvatskom turističkom ponudom na komadu kartona ili, već civiliziranije, natpisom na kući, plotu, cesti – Zimmer frei. Prije četrdesetak godina drugih natpisa za iznajmljivanje privatnih soba nije ni trebalo (rooms, camere, a pogotovo pokojí, mnogo su novija iznašašća). Računalo se uglavnom s turistima iz Austrije i Njemačke, našim radnicima na privremeno-stalnom radu u inozemstvu i njihovim kolegama s posla – frizerkama, autolimarima, kovinotokarima, zavarivačima, monterima itd. – koji nisu imali novca za skupe hotele, a naši su im ljudi nahvalili Jadran kao mjesto prirodnih ljepota i ljudskih divota. Za Talijane nije trebao nikakav natpis, oni su i sami dolazili uglavnom na otprije poznata mjesta duž naše obale. Dakle, njem. Zimmer odmah je svima bio jasan, pa su ga i mnogi domaćini počeli izgovarati onako kako je pisalo, zimer. No pričica koju mi je ispričala kolegica nije bila ni ljetna ni morska. Usred Zagreba netko je rekao šlafcimer, a u jednoj mladoj glavi odjeknulo je to kao drug / partner za spavanje. Jer takvima cimer više nije soba, nego kolega s kojim se dijeli zajednička soba (u podstanarstvu, đačkom / studentskom domu itd.). Zanimljivo, ali riječ cimer nema još ni stariji Klaićev Rječnik stranih riječi (1962) ni Rječnik dviju matica (1967), što dokazuje da tada još nije bila zapisana, a vjerojatno ni rasprostranjena. Za Rječnik dviju matica nije ni čudno što je nema, jer je nastao na starijem književnom korpusu, no zato Klaićev rječnik ima izraze koji su današnjima već više-manje nepoznati, npr. cimerher ili cimerrajn. Kad bih komu rekla da je iznad nekih dućana ili lokala visio cimer, gledali bi me u čudu: pa zašto bi se cimer penjao po takvim mjestima i zašto bi ga tko išao onamo vješati?! Do nesporazuma dolazi zbog neznanja, pa i zbog komičnih „razumijevanja“ stvari. Onda se još, kao za vraga, uplete i pokoji cimerman, koji uopće ne zida sobe, nego teše drvo, pa zbrka postaje još veća. No samo mirno i strpljivo! Sve se to može jednostavno razjasniti.

Njemačka riječ Zimmer (izgovor cimer) uglavnom je općepoznata i znači soba. No isto zvuči, cimer, i spominjana oznaka uz vrata, recimo, brijačnice, krojačnice, bravarije i sl. To je onaj drveni ili metalni znak, postavljen obično pod pravim kutom na dućan, radionicu itd., koji označuje djelatnost što se obavlja u tom prostoru. Nekoć su brijači imali kod ulaza u brijačnicu kao svoj cehovski znak onu „zlatnu“ pliticu za sapunanje brada svojih mušterija, kovači potkovu, bravari ključ, gostioničari sliku debeloga pivopije s kriglom piva u ruci, kuharicu ili kuhara i sl. To s njem. riječi Zimmer nema veze, ali ima s fr. cimier, što znači: 1. grb, 2. slika s natpisom ili znak, a prvotno je to bio ukras na kacigi. Čini se da mlađi ljudi danas sve manje znaju i za tu riječ i za to značenje, što nije nikakvo čudo, jer i sami ti znakovi polako iščezavaju, kao što više nema, na primjer, ni nekadašnjih brijačnica: danas su to frizerski saloni za muškarce i žene, a i brijanje se sve češće izvodi električnim aparatom. Za to danas muškarci ne idu posebno brijačima. Treće značenje riječi cimer – dio pluga koji drži lemeš za gredelj – više se uglavnom uopće ne zna, a i lemeš i gredelj traže već opširnije tumačenje, jer se u razvijenijem svijetu više ne ore ručno ni takvim plugom. Pa evo: lemeš (ie. *lem-, lomiti, drobiti) željezni je dio rala koji lomi, drobi, reže zemlju pri oranju, a uz ovo značenje ima značenje i u anatomiji: to je pločasta kost u središnjoj ravnini lica, dio nosne pregrade. Gredelj je pak dio pluga povezan s jarmom, koji spaja prednji i stražnji dio pluga. To je, dakle, središnji dio pluga. Od obiju riječi izvode se i prezimena (npr. Lemešić, Gredelj), motivirana ljudima koji su te predmete izrađivali.

Cimerher je nekoć bio izraz za podstanara. Obično su siromašnije hauserice držale cimerhere koje su često imale i „na košti“, dakle i kuhale su im. Cimerher kao izraz nije teško raz-globiti (njem. Zimmer, soba + Herr, gospodin, gospodar), a obično su to bili samci, činovnici, koji su se zbog zaposlenja doselili u veći grad i ondje stanovali u iznajmljenoj sobi. Nerijetko ih je, zbog cjelodnevnoga rada u prašnim registraturama, katastrima i sličnim učmalim mjestima, obuzimala cimerfarba, blijeda boja lica, svojstvena osobama koje mnogo vremena proborave u zatvorenim prostorima. A gdje se sastaje značenje riječi cimerrajn da se odnosi i na gazdu / gazdaricu i na podstanara? Cimerrajn znači ono što se pristoji u finom društvu (dakle, pred gazdaricom su se mogli pričati samo „čisti“ vicevi, a ne i oni prostački, „masni“), a gazdin je pas, kao dobro dresiran, bio cimerrajn zato što ga je gazda naučio da nuždu obavlja izvan kućnih prostorija (njem. rein, čist). Obično su gazdini psi bili lovački, pa se gazda višestruko ponosio njima i njihovim ponašanjem.

Cimerman pak, koji samo zvučno podsjeća na sobu, ne dolazi od njemačke imenice Zimmer, soba, nego od glagola zimmern, što znači tesati, na taj način obrađivati drvo. Cimerman je, dakle, tesar, drvodjelja.

Vratimo se na početak, do raznih vrsta Zimmera. Nekad vrlo čest germanizam u gradskim kontinentalnim kućama, šlafcimer (njem. schlafen, spavati + Zimmer, soba), današnjim je mlađim generacijama sve nepoznatiji. I ne samo on. Sve im je dalji i forcimer (njem. vor, ispred), predsoblje, hal; špajscimer (njem. speisen, jesti), jedaća soba, blagovaonica; badecimer (njem. baden, kupati), kupaonica, no za divno čudo izraz badekostim ostavio je iza sebe i danas vrlo čest (i u pisanim novinskim tekstovima) izraz badić za kupaći kostim, čuje se i bademantl za ogrtač nakon kupanja, dok je od badevane ostao samo drugi dio izraza – vana ili kada. Drugi izraz za kupaći kostim, badeancug, više se ne rabi, ali drugi njegov dio, ancug, u razgovornom jeziku kontinentalne Hrvatske još je živ (za odijelo). Rumplcimer (njem. Rumpelzimmer) sasvim se izgubio – znači ropotarnicu, ostavu za nepotrebne stvari – što nije nikakvo čudo, jer današnje kuće nemaju više ni drvarnice (kao odlagalište svega i svačega). Naime, danas se grade konfekcijski mali stanovi (grijanje centralno), u kojima npr. dnevna soba postaje navečer spavaća, a s nestankom samih takvih prostorija nestaju i njihovi negdašnji izrazi. Spavaća soba (također šlafcimer) mogla se odnositi i na namještaj (bračni kreveti, ormari, noćni ormarići, psiha, tabure), no i namještanje te sobe danas diktiraju prostorni uvjeti. Kad nestane zasebnoga prostora (šlafcimer), nestat će i istoimenoga punila toga prostora (namještaj), a naposljetku i riječi. No cimer (kao podstanar, susobnik) vrlo se duboko usadio i u studentski i u poslovni razgovorni jezik – za sve situacije kada dulje ili kraće dijelimo s nekim prostor privremenoga boravka. Ne kažem da susobnik ne može postati i partner u nečemu što se samo zove spavanje, a zapravo je sasvim nešto drugo. No za to ni starinski šlafcimer nije više potreban.