Što je Hrvatskoj Vukovar?

Vukovar je sve više zaboravljena i zapostavljena tema u hrvatskoj javnosti. Barem ako je suditi po načinu izvještavanja hrvatskih medija. Na to je utjecao vremenski odmak od ratnih zbivanja, ali i promjena prioriteta u medijskom izvještavanju i političkom diskursu, koji su u međuvremenu stavili naglasak na suđenja za ratne zločine počinjene nad Srbima tijekom i nakon Domovinskog rata

Ako premotamo film u glavi i prisjetimo se scena ulaska razularenih pripadnika JNA i podivljalih četničkih snaga u Vukovar 18. studenoga 1991, gotovo sa sigurnošću možemo tvrditi kako je cijela Hrvatska u tim teškim danima dijelila iste strahove. Vukovarsku tragediju hrvatski su građani doživljavali uglavnom podjednako i intimno su bili povezani s tisućama nesretnih ljudi koji su napustili svoj grad i otišli u nepoznato. Vukovar je bio simbol prkosa i ponosa mlade hrvatske države i njezine neizvjesne budućnosti. Kolone izbjeglica sa suzama u očima i sirotinjskim zavežljajima u rukama, porušene zgrade i zatrpane ulice, četnici s puškama i bocom rakije u rukama u praznom gradu – slike su koje su obilježile početak Domovinskog rata i godinama se vezivale uz Vukovar u kolektivnom hrvatskom sjećanju.

Hrvati ne bi smjeli zaboraviti koliko je visoka bila cijena njihove slobode

No od vukovarskih stradanja prošla su puna dva desetljeća. Hrvatska je u međuvremenu oslobođena i obnovljena, profunkcionirale su demokratske institucije, došlo je do oprosta i povratka izbjeglih. Promijenilo se i nekoliko garnitura vlasti različitog ideološkog predznaka, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini. Hrvatska je uznapredovala u svakom pogledu, unatoč trenutačnoj teškoj gospodarskoj situaciji i borbi protiv kriminala i korupcije. Bivša Jugoslavija u našim je glavama već daleka prošlost, a na pragu smo članstva u Europskoj Uniji, koja je tada bila samo daleki san. U međuvremenu su rođene i stasale nove generacije u samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj, koje o ratu uče u obitelji ili školi te čitaju u knjigama i prate u medijima...

Bez zadovoljenja pravde

Od tada do danas Vukovara smo se sjećali obično na obljetnicu tragičnog stradanja i okupacije. Tom prigodom grad heroj nakratko je skretao pozornost hrvatske javnosti na svoje žrtve, stradanja i patnje, izbjeglice koje se još nisu vratile kući te posljedice rata. Osim u studenome, hrvatska javnost znala se fokusirati na taj grad i onda kad bi bila izrečena kakva presuda počiniteljima vukovarskih zločina. Nažalost, uglavnom su to bile scene zgražanja nad dvostrukim mjerilima Haaškog suda i negodovanja – što će teški zločini ostati nekažnjeni. Zapravo moramo biti iskreni i priznati kako je Vukovar, kao žrtva i heroj, sve više bio zaboravljena i prilično zapostavljena tema u hrvatskoj javnosti. Barem ako je suditi po količini i načinu izvještavanja hrvatskih medija. Na to je sigurno utjecao vremenski odmak od ratnih zbivanja, ali i promjena prioriteta u medijskom izvještavanju i političkom diskursu, koji su u međuvremenu stavili naglasak na suđenja za ratne zločine počinjene nad Srbima tijekom i nakon Domovinskog rata na području Hrvatske, što je zasigurno utjecalo i na promjenu percepcije Hrvatske kao žrtve velikosrpske agresije. Manja zastupljenost Vukovara kao simbola zasigurno je povezana i s promjenama u političkim odnosima, a i pokušajima da se umjetno u taj grad vrate suživot i zajedništvo te naivno izbrišu gorka sjećanja na činjenice koje taj grad još dijele i razdvajaju (kao da su oni koji su rušili grad došli s drugoga planeta i kao da se sve što se događalo može pomesti pod tepih, i kao da se Vukovarci mogu potpuno okrenuti budućnosti bez zadovoljenja pravde i otkrivanja potpune istine).

Doduše i Vukovar je postao drukčiji u posljednjih dvadeset godina, odnosno tijekom proteklih dvadeset godina dogodilo se mnogo toga što je objektivno moglo utjecati na promjenu imidža Vukovara. Vukovar je mirnom reintegracijom vraćen pod pravni i politički sustav Republike Hrvatske, započela je obnova i revitalizacija toga grada na Dunavu, povratak izbjeglica, nastojanja postizanja suživota Hrvata i Srba te suđenja za ratne zločine počinjene u Vukovaru. U međuvremenu je hrvatska javnost bila fokusirana na mnogobrojne druge teme, a o padu Vukovara u medijima se pojavilo više potpuno različitih svjedočenja te je tako došlo do svojevrsna preispitivanja dotad opće prihvaćene istine o tome što se ondje dogodilo u studenome 1991. Na koncu, odrasle su generacije mladih naraštaja, koje su početkom Domovinskog rata bile premlade i uglavnom se ne sjećaju tragičnih vukovarskih zbivanja te je njihova percepcija Vukovara formirana na temelju obrazovanja i obiteljskog odgoja te naknadnih (često kontroverznih) preispitivanja značenja toga grada.

Slika Vukovara danas

Zbog svih tih činjenica proteklih godina progoni me pitanje – koliko se promijenila percepcija Vukovara u očima hrvatskih građana od 1991, kad je bio simbol hrvatskoga stradanja pred velikosrpskom agresijom? Što je ostalo od slike simbola stradanja i žrtve? Na koji su način promjene u političkom diskursu, a time i promjene političkog značenja Vukovara, utjecale na sliku Vukovara danas? Postoji li i dalje emotivna veza s tim gradom, ili je ona oslabila zajedno sa slabljenjem važnosti Vukovara kao političkog simbola? Prije nekoliko godina s kolegom Draganom Bagićem proveo sam opsežno istraživanje javnog mnijenja. Uvjeren sam kako se rezultati nisu odveć promijenili pa ću iznijeti nekoliko zanimljivih zapažanja. Na pitanje koji je grad ili mjesto u Hrvatskoj proživio najveća stradavanja, gotovo 90 posto ispitanika odgovorilo je – Vukovar, što potvrđuje da su hrvatski građani svjesni razmjera stradanja grada, ali i njegove važnosti u obrani Hrvatske. Asocijacije koje se u hrvatskih građana javljaju na spomen Vukovara prilično su različite, ali se uklapaju u kolektivnu sliku kakvu nosimo još od 1991. Najzastupljenije su: strahote, patnja i bol. Na drugom je mjestu rat, a slijede ga stradanja, razaranja, ruševine, kolone izbjeglica, prognanici, poginuli. Sve te slike nosimo u sjećanju iz mnogobrojnih izvještaja hrvatskih medija i očito su upravo mediji pridonijeli njihovu snažnu urezivanju u naše sjećanje. Zanimljivo je da se među asocijacijama koje prve padnu na pamet hrvatskim građanima uglavnom ne javlja nikakva pozitivna predodžba, što je dokaz da toliko godina nakon pada Vukovara građani u mislima još nose sliku ratnog Vukovara. Loša je činjenica da ni nakon godina obnove, razvoja i suživota opća hrvatska javnost ne percipira pozitivne pomake u Vukovaru. Pred očima su im uglavnom i dalje ruševine i stradanja, a kad razmišljaju o životu danas, njihova percepcija očigledno je prilično fokusirana na ratne posljedice, a ne na razvoj grada. To je logično jer u međuvremenu iz Vukovara ili o Vukovaru nismo zabilježili neku ljepšu sliku snažnijih razmjera, koja bi nam se urezala u pamćenje.

Miješaju se tuga i ponos istodobno, a uz njih se u ispitanika javlja i zabrinutost. Ta zabrinutost odnosi se na sadašnjost i budućnost grada. Zanimljivo je da se upravo zabrinutost kao osjećaj javlja u oko 40 posto ispitanika. Hrvatska javnost očigledno nije optimistična u pogledu razvoja grada ili nije dovoljno upoznata s poratnim životom u gradu i napretkom koji je ipak ostvaren proteklih godina. Ratna percepcija Vukovara je – s jedne strane – dobrodošla, jer pokazuje da Vukovar i njegova žrtva nisu zaboravljeni, ali s druge strane opterećuje sliku Vukovara, kao gospodarskog i kulturnog središta, koje se nastoji afirmirati na istoku Hrvatske. A današnji stanovnici grada postali su svojevrsni zarobljenici te percepcije, bez prava da ih se doživljava kao normalne stanovnike, normalnog grada, koji nosi uspomene na svoju tešku prošlost, ali ima jasnu budućnost.

Također je zanimljivo da se u 15 posto ispitanika javlja ravnodušnost, što očito govori o odmaku od ratnih zbivanja, ali i smanjenim emocijama prema gradu.

Od „grada heroja“ do „zaboravljena grada“

Grad Vukovar u hrvatskoj se javnosti proteklih godina još doživljavao kao grad heroj. Ali tako ga je doživljavalo tek 34 posto ispitanika. Indikativno je da ga je čak 24 posto ispitanika doživljavalo kao žrtvovani grad. Na trećem je mjestu bila njegova titula siromašnog grada, za koju se odlučilo 14 posto ispitanika. Vukovar kao grad suživota i Vukovar kao grad podjela doživljavao je podjednak, ali prilično zanemariv broj ispitanika (6–7 posto). Vukovar kao običan grad na Dunavu doživljavao je zanemariv broj od 4 posto ispitanika. Snaga slike Vukovara koja je konstruirana tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća slabi, iako nemamo egzaktne podatke sličnih istraživanja u devedesetima. Istodobno očigledno snaži politički alternativno viđenje Vukovara kao izdana i žrtvovana grada, koji je u političkom imaginariju svojevrstan antipod slici grada heroja i grada stradavanja. Raširen osjećaj zabrinutosti te relativno velik postotak građana koji uz Vukovar vežu siromaštvo pak pokazuje utjecaj nove konstrukcije Vukovara u hrvatskom političkom diskursu kao zaboravljena i napuštena grada.

Usporedimo li te podatke s podacima dobivenim tijekom jednog drugog istraživanja provedena na uzorku studentske populacije, možemo uočiti kako mladi manje doživljavaju Vukovar kao grad heroj (28 posto) te više kao žrtvovan (29 posto) i podijeljen grad (čak 15 posto). Doživljaj Vukovara kao žrtvovana grada još se jasnije zrcali u odgovoru na pitanje: Jesu li hrvatske vlasti učinile sve za obranu Vukovara ili je bilo nekih namjernih propusta? Čak 63 posto ispitanika misli da je bilo nekih namjernih propusta u obrani Vukovara. Nasuprot tome, samo 14 posto ispitanika misli kako su hrvatske vlasti učinile sve što je bilo moguće da obrane Vukovar. Kod mlađih ispitanika (studentska populacija) čak je veći broj onih koji vjeruju u teoriju zavjere. Naime, njih čak 72 posto smatra kako je bilo nekih namjernih propusta u pružanju potpore obrani Vukovara.

Nevjerojatnih 80 posto ispitanika smatra da javnosti nisu dostupne ili su od nje skrivene relevantne informacije o padu Vukovara. Samo 5 posto ispitanika ne slaže se s time, već vjeruje da je situacija oko zbivanja 1991. potpuno jasna, dok 16 posto nije sigurno u svoj odgovor. Zanimljivo je da više mladih (studentska populacija) smatra da su sve bitne informacije dostupne javnosti (18 posto), dok to u općoj populaciji misli samo 5 posto ispitanika. U svakom slučaju, pad Vukovara u hrvatskoj javnosti obavijen je velom tajni, predrasuda i nepovjerenja prema službenim izvorima informacija. A intenzitet takvih osjećaja raste posljednjih godina, kada su se u javnosti pojavila različita svjedočenja i scenariji zbivanja, uoči i tijekom vukovarske tragedije.

Zakulisne igre

Svojevrstan zaključak spomenutih istraživanja, ali i svakodnevne analize medijskog izvještavanja, mogao bi biti kako važnost vukovarske tragedije u hrvatskoj javnosti nije znatnije umanjena s obzirom na vremenski odmak. Slika Vukovara konstruirana u hrvatskoj javnosti tijekom devedesetih, kao grada koji je neupitni simbol stradavanja, heroj i žrtva, postupno slabi, iako još nipošto nije nestala. Tu sliku postupno zamjenjuje alternativna vizija Vukovara kao grada siromaštva, zapuštenosti i zanemarenosti od ostatka Hrvatske, kada je u pitanju njegova sadašnjost, odnosno kao grada oko kojega su vezane zakulisne političke igre. Hrvatska javnost vjeruje kako je Vukovar žrtvovan i da službene vlasti nisu dovoljno pridonijele njegovoj obrani. Percepcija javnosti o Vukovaru najviše je uvjetovana medijskom slikom Vukovara tijekom posljednjih dvadeset godina, koja je pak dobrim dijelom određena stajalištima i djelovanjem političkih aktera.

Na spomen Vukovara u hrvatskih građana uglavnom se javljaju negativne asocijacije povezane s ratom, jer je grad očito još opterećen ratnom stvarnošću, a pozitivni pomaci u životu poratnog grada nisu dovoljno percipirani. Poratni napredak u obnovi i razvoju grada te njegova bogata kulturna i povijesna baština uopće nisu prepoznati na razini Hrvatske.

Vukovar se očito nalazi pred izazovnom budućnošću, u kojoj će biti nužno očuvati uspomenu na njegovo stradanje i herojstvo te ga istodobno prezentirati kao grad koji normalno živi te je privlačna destinacija za život, ulaganja ili turističke posjete. Velika će odgovornost biti na političkim institucijama, obrazovnom sustavu i medijima da trajno očuvaju uspomenu na Vukovar. Prisjećanja na Vukovar samo u prigodama obljetnica sigurno nisu dovoljna za očuvanje ili kreiranje povijesnog pamćenja. Gradu Vukovaru i njegovim stanovnicima potrebni su kvalitetni odnosi s javnošću kako bi ostatku Hrvatske pokazali da grad više nije ruševina kakvu nosimo u sjećanju, već grad koji se bori za svoju budućnost i ima što pokazati i ponuditi, ne samo Hrvatskoj nego i svijetu, te istodobno svjedoči o svojoj gorkoj sudbini kao svojevrsnoj opomeni i svjedočanstvu suvremenom svijetu, ali i Hrvatima, da nikada ne zaborave koliko je visoka bila cijena njihove neovisnosti i slobode.