Obnova bolja od premijere

Tri listopadske izvedbe opere Nikola Šubić Zrinjski u Splitskoj operi predstavile su dva nova solista. Prvi je bariton Armando Puklavec, kojega je splitska publika imala priliku upoznati proljetos, u produkciji Foretićeve opere Maršal, a drugi je tenor Vladimir Garić, koji je u soliste uskočio iz opernog zbora. Puklavec je već ugledan umjetnik, koji iza sebe ima lijepu nisku uloga i novi je član Splitske opere. Garić je javnosti poznat kao prvi tenor popularne klape Cambi, nasljednik omiljenoga pjevača Špire Jurića. Istodobno s pjevanjem u klapi pristupio je i kazališnom zboru, nakon čega se okušao i kao solist. Debitirao je ne kao epizodist nego u ulozi nemalih zahtjeva.

S listopadskih predstava Zrinjskog u splitskom HNK

Kao Lovro Juranić Garić je pokazao da može doskočiti vokalnim zahtjevima, premda se čuje još dosta nepokrivenih tonova i grlenih eskapada svojstvenih pjevanju u zboru ili klapi. Trebat će poraditi i na scenskom držanju, jer su mu kretnje odveć neteatralne. Izuzmemo li tremu koja je neizbježna u takvim prilikama, možemo sa sigurnošću reći da je Splitska opera dobila novu pjevačku nadu u deficitarnu tenorskom fahu.

A kako se nijedan ambiciozan, kontinuirani repertoar ne može zamisliti bez baritona, angažiranjem Armanda Puklavca HNK Split dobiva i u tom pogledu. Blagu suzdržanost Puklavčeva Zrinjskog pripisati je debiju, pa kad se s dokazivanjem opusti, zacijelo će njegovo tumačenje dobiti na srčanosti i većoj dramskoj uvjerljivosti.

Terezija Kusanović (Eva) ponovno je došla u pravu formu, što je bilo vidljivo i ovog ljeta u La Giocondi Amilcarea Ponchiellija. Pastozan mezzo, s volumenom alta, lijepo se razlijevao kazališnom školjkom. Božena Svalina (Jelena) i Ivica Čikeš (Sulejman Veliki) kao prekaljeni i višegodišnji nositelji tih uloga rutinskom odrađivanju posla ulili su podosta patosa i energije. Isto se može primijeniti na Špiru Bobana (Mehmed Sokolović) i Zlatka Aurelija Kokezu (Levi), a lijepi ton i kantilaciju Mate Akrapa (Gašpar Alapić) trebalo bi i više iskoristiti. Jednu je predstavu pjevala i Valentina Fijačko (Jelena), najveći dobitak u Splitu posljednjih godina.

Dirigentski štapić držao je Hari Zlodre. Orkestar je dao lijep zvuk, a zbor (zborovođa Domeniko Briški) punoćom zapjeva plijenio pozornost u svakom javljanju. Maestro Zlodre uvijek je na dispoziciji splitskome kazalištu: dirigirao je desetak baletnih premijera, niz opernih predstava, a nije mu teško ni s orkestrom pročitati materijal, pripremiti teren za dirigenta premijere. Valjda se navršilo vrijeme da se u njegovu matičnom kazalištu, kazalištu bez šefa dirigenta, i Zlodri dade prilika za pripremu neke od premijernih opernih predstava.

U ovoj je obnovi sudjelovalo čak četvero novih solista u važnim ulogama i dirigent koji je rukovodio ansamblima, pa se može reći da je to bila istinska premijera nakon premijere. U mnogim elementima jesenska je obnova zrelija i glazbeno podatnija od premijere prošle zime.