Nov početak

Dan prije izlaska ovog broja Vijenca, 16. studenoga, navršila se dvadeseta obljetnica stradanja i paleža Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku u Domovinskom ratu. Početak rata prekinuo je uspon Osječke opere potkraj 1980-ih, koji su obilježile predstave Aide, Nabucca (obje u režiji Petra Selema) i Tosce pod ravnanjem tadašnjeg ravnatelja, dirigenta Željka Milera.

Carmelo Corrado Caruso kao Nabucco u osječkoj predstavi

Poluizgoreno osječko kazalište odmah je nastavilo s radom u ratnim uvjetima, na improviziranoj pozornici, a u rekordnom je roku obnovljeno i već je početkom 1995. nastavilo raditi u normalnim okolnostima. Sada se, ponovnim uvrštavanjem Nabucca u repertoar, želi dati nov polet opernom ansamblu i pružiti publici nešto nesvakidašnje, pa su za prve četiri izvedbe u studenome angažirani ugledni gosti iz inozemstva. Oprema je posuđena od HNK-a u Zagrebu, gdje je Nabucco, u režiji Petra Selema, scenografiji Božidara Rašice, s kostimima Silvije Strahammer i scenskim pokretom Sonje Kastl, postao najdugovječnija operna predstava u hrvatskim kazalištima – na repertoaru je bio od 1984. do 2009. – s više od 150 izvedbi i gostovanjima širom svijeta.

Nevjerojatno je kako se ta oprema, nakon dva i pol desetljeća sastavljanja, rastavljanja i prevoženja, očuvala i, temeljito obnovljena, zasjala u Osijeku novim sjajem. Scenografija (prilagodba Žorž Draušnik) vrlo je dobro prilagođena manjoj osječkoj pozornici, kostimi (prilagodba Danica Dedijer i Ana Trišler) bljesnuli su kao novi, a režija i scenski pokret (prilagodba Maja Đurinović) zadržali su sve kvalitete promišljenoga opernog spektakla klasičnih linija scenske čistoće i jednostavnosti, ali intenzivne unutarnje dramatike i snage. Prizor Židova na obali Eufrata odnosno zbor Va pensiero u ovoj je inačici, još više nego u zagrebačkoj, dobio središnje mjesto u predstavi, s dojmljivom, rujnom rasvjetom Zorana Mihanovića. A Zbor Osječke opere otpjevao ga je emotivno, izvrsno (izvedba 7. studenoga). Sretno su se spojile i podudarile scenska i glazbena ljepota predstave.

Opća ideja vrijednosti slobode sukladno je prispodobljena pojedinačnim sudbinama likova, među kojima je najistaknutija Abigaille, prema finalu sve osamljenija u furioznosti svojih strahova i frustracija. Nabucco je, s usponima i padovima, mudar vladar, a Zaccaria snažan vođa. Takvima su ih prikazali odlični solisti, u prvome redu talijanski bariton Carmelo Corrado Caruso u naslovnoj ulozi, ispunjenoj autentičnom verdijevskom frazom, mekoćom zapjeva, finim pianima, ali i baršunastom kvalitetom snažnoga glasa. Carmelo Corrado, poznat i kao Germont u Traviati otprije nekoliko godina, pružio je Osijeku nezaboravne pjevačke trenutke. Bas Ivica Čikeš također se isticao belkantističkim pjevanjem svojim poznatim tumačenjem uloge Zaccarije. Lijepo otkriće bila je mlada osječka mezzosopranistica Gordana Kalmar kao Fenena.

Paklenski tešku ulogu Abigaille ponijela je talijanska sopranistica Gabriella Morigi, suvereno vladajući svim pjevačkim zahtjevima, od dramatskih koloratura do piano trenutaka i sigurnih visina. Ostatak pouzdane solističke podjele činili su osječki pjevači: Katalin Brunjai-Hihlik kao Anna, Claudio Contini kao Abdallo, Damir Baković kao Baalov veliki svećenik i Damir Fatović kao Ismaele. U sljedećim izvedbama očekuju se nastupi članova Osječke opere u svim ulogama.

Talijanski dirigent Filippo Zigante, vi-o-li-nist, skladatelj, pedagog i pravnik, odlično je uredio orkestar, a zborovođa Ljubica Vuletić zbor. Ziganteova tempa su umjerena, a dueti, ansambli i zborski prizori muzikalno oblikovani u talijanskom stilu. Suradnja s takvim znalcem mora imati blagotvoran utjecaj na dalji rad ansambla.

Bilo je, ima – doduše daleko premalo – i bit će razmjena predstava među našim opernim kućama. Ali ne znam za sličan, upravo čudesan, primjer reinkarnacije neke operne predstave, tako bogate povijesti, i njezina novog postojanja u hrvatskome glumištu, osobito nakon njezine nimalo ljubazne eutanazije u Zagrebačkoj operi. Zato valja poželjeti da Nabucco u Osijeku dosegne barem trećinu ili četvrtinu svojega vijeka u Zagrebu.