Maroević – cijela jedna kultura

Književni skup u povodu 70. obljetnice rođenja Tonka Maroevića organiziralo je Hrvatsko društvo pisaca 11. studenoga u Vili Arko. Tom je prigodom u dvije sesije dvadesetak književnika i književnih teoretičara govorilo o raznovrsnom Maroevićevu djelu. Uvodnu je riječ u osobnom tonu dao Velimir Visković, prisjećajući se svoga poznanstva i prijateljstva s Maroevićem. Rekao je kako je gotovo nemoguće baviti se književnošću, a ne poznavati Maroevića, kojega oduvijek pamti s knjigom u ruci. Nakon silnih godina uvjerio se da ne postoji mnogo knjiga koje Maroević nije pročitao, a o svakoj knjizi ili autoru zna barem nešto. „U njegovu ponašanju nema nametljivosti ni superiornosti. Umjetnost doživljava religiozno, iskreno se divi velikim umjetnicima. Premda i sam pjesnik, nikada se prema drugima nije postavljao kao prema mogućim konkurentima. Kao kritičar uvijek nastoji razumjeti autorsku poetiku. Slikari ga traže da im piše predgovore za monografije, a nakladnici ga smatraju omiljenim govornikom na predstavljanjima knjiga“, zaključio je bivši predsjednik HDP.

Nikica Petrak je akademiku Maroeviću zbog njegova široka polja rada posvetio izlaganje pod naslovom Cijela jedna kultura. Opisao je Maroevića književnika, esejista, kritičara i antologičara ističući kako se njegova prava vrijednost krije iza svih tih odrednica. Petrak je naglasio da je po svojim umjetničkim, intelektualnim i ljudskim osobinama Maroević cijela jedna aktivna i duboka kultura, gotovo ustanova i institucija. Danas je gotovo pitanje časti da Maroević nekom otvori izložbu, promovira knjigu ili napiše predgovor u katalogu, a uz to autor je stvorio jedan od najvažnijih kritičarskih opusa u Hrvatskoj.

Zvonimir Mrkonjić je govorivši o Maroevićevu pjesništvu i pejzažim napomenuo da si Maroević iako pjesme piše s lakoćom, , nikada ne dopušta površnost, dok je Željka Čorak istaknula Maroevićevu zbirku Primjeri, objavljenu davne 1965, kao primjer djela koje je izvor postojane očaranosti. Krešimira Nemeca fascinira Maroevićevo umijeće i nepodnošljiva lakoća pisanja soneta. Sam je Maroević uveo sintagmu sonetna struka u naslovu svoje zbirke iz 1992, a sonet je za njega oblik koji zrcali tradiciju širokoga mediteranskoga kruga, tradiciju koju on uvažava i evocira, ali to je i oblik koji mu omogućuje eksperimentiranje, napominje akademik Nemec.

Na skupu su govorili Maroevićevi suradnici i prijatelji otkrivajući koliko je zapravo omiljen u društvu, kolika je važnost njegove kritike i književnosti. Petrak je napomenuo kako je Maroević došavši iz Splita počeo kao tipičan razlogovski pjesnik, koji je polako otkrivao važnost tradicije. Zbog njegova odnosa prema književnoj tradiciji nazvao ga je dobrim dječakom hrvatske književnosti. Na skupu su još govorili: Velimir Visković, Branko Bošnjak, Nada Gašić, Predrag Matvejević, Zvonko Maković, Marko Grčić, Nadežda Čačinovič, Sibila Petlevski, Mani Gotovac, Vinko Brešić, Darija Žilić, Ervin Jahić, Miloš Đurđević, Tea Rogić-Musa, Lidija Vukčević i Sead Muhamedagić.

Tonko Maroević rodio se u Splitu 1941. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen je na Institutu za povijest umjetnosti. Istražuje suvremenu hrvatsku umjetnost, piše likovne kritike, rasprave, predgovore i eseje. Književnik je i prevoditelj. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja te redoviti član HAZU-a.