Lego-kocke i slonovsko pivo

Za početak priče o danskome pivu, malo faktografije o Carlsbergu, perjanici pivarstva u neodoljivo simpatičnoj bodulskoj zemlji europskoga Sjevera. Pivovaru je 1847. u Kopenhagenu utemeljio Jacob Christian Jacobsen te je nazvao Carlsberg prema sinu Carlu. Pivarskome poslu Jacobsen se učio u minhenskoj pivnici Spaten kod znamenitoga pivara Sedlmayra. Posao se dobro razvijao pa je gazda Jacobsen kao pravi poduzetnik ulagao i u pridruženi znanstveni laboratorij, gdje je 1883. Emil Hansen stabilizirao kvasac koji je jamčio istu kakvoću piva na dulji rok, što se pokazalo presudnim za pouzdano dobivanje piva lagerskoga tipa. Jacobsen je bio i strastveni sakupljač umjetnina – njegova zbirka izložena je danas u Carlsbergovoj gliptoteci. A skulpture su i zaštitni znak pivovare u Kopenhagenu, gdje amblematska četiri slona čine tzv. slonovska vrata. Slonove je tadašnji gazda, utemeljiteljev sin Carl, dao podići 1903, a na svakom od njih inicijal je imena jednoga njegova djeteta. Drugi zaštitni znak pivovare bila je svastika, no njezina uporaba napuštena je u 1930-im godinama zbog zloporabe simbola u susjednoj Njemačkoj.

Carlsbergov lager danas je jedno od najrasprostranjenijih svjetskih piva. Većina tih sveprisutnih Carlsberga ipak ne potječe iz Danske, nego se proizvode licencijski po lokalnim pivovarama širom svijeta, gdje se jamačno ne postiže kakvoća kopenhagenskog piva bez obzira na promidžbeni slogan prema kojemu je Carlsberg „vjerojatno najbolji lager na svijetu“. U izvornoj varijanti te reklame svoj glas Carlsbergu iznajmio je nitko drugi do Orson Welles.

Unutrašnjost pivnice Strandlyst

Prva Carlsbergova pivovara izvan Danske počela je proizvoditi pivo 1968. u Blantyreu, glavnom gradu Malavija. Danas je Carlsberg jedan od divovskih svjetskih pivarskih koncerna u čijem sastavu djeluju i mnogobrojne lokalne pivovare koje osim licencijskoga Carlsberga proizvode i svoja piva. Tako je primjerice na domaćem, danskom terenu Carlsberg usisao također poznatu kopenhagensku pivovaru Tuborg, dok je u Hrvatskoj Carlsbergov satelit pivovara u Koprivnici.

Od danskih piva rado spominjem i Faxe, koji proizvodi pivovara u gradiću Fakseu. I to se pivo može nabaviti izvan Danske, a prepoznatljivo je po punjenju u velike litarske limenke. Paket upravo tako pakirana Faxea donio sam svojedobno s puta u Dansku te smo ga potom potrošili s društvom uz prvoklasni dimljeni losos i reprezentativan izbor sjajnih danskih sireva. No dansko pivarstvo ne čine samo Carlsberg, Tuborg i ostale pivovare, Danska je jedna od zemalja gdje se pivo istinski štuje, u što sam se osobno uvjerio tijekom već pomalo davna, ali zato ne manje pamtljiva putovanja u tu bajkovitu sjevernu zemlju, točnije u grad Svendborg na drugom po veličini danskom otoku Fynu.

Društvo s kojim sam se zaputio u Svendborg bilo je atipično za moja putovanja, na koja obično idem s obitelji ili sam. Bila je to skupina sastavljena pretežno od prosvjetara iz svih hrvatskih krajeva, a do Svendborga smo došli kao sudionici seminara o „hrvatskom putu k demokraciji“ što ga je organizirao tamošnji međunarodni obrazovni centar i hostel. Putovalo se autobusom, što znači da smo dobro osjetili udaljenost, a danskim smo otocima pristupili nakon dvosatne plovidbe trajektom na koji smo se ukrcali u Kielu. Još dobro pamtim snažan doživljaj čarobnoga danskog krajolika nakon što smo napustili trajektno pristanište – pod prijeteći oblačnim nebom naš je autobus polako klizio kroz mala mjesta sastavljena od obiteljskih kućica u cvijeću s obveznom crveno-bijelom zastavom zvanom Dannebrog. Posvuda okolo vjetrenjače, što one slikovite tradicionalne, koje se tako dobro uklapaju u krajolik zemlje koja je izumila lego-kockice, što one zastrašujuće moderne, koje proizvode električnu energiju i zorno svjedoče o visokoj ekološkoj svijesti najjužnijih Skandinavaca.

Naše odredište Svendborg bio je jedan u nizu slikovitih gradića kakve čovjek zavoli otprve. Nije nas u tome omelo ni prevrtljivo vrijeme. Sva četiri godišnja doba smijenila bi se u jednom danu, ma što u jednom danu, u dva sata! Kiša i hladni sjeverac začas bi se pretvorili u snijeg sličan stiroporu, da bi se potom naglo razvedrilo i sunce zagrijalo tako da čovjek poželi sjesti negdje na otvorenom s pogledom na more i otoke.

A na seminaru podučili su nas domaćini pomalo o Danskoj i podosta o obrazovanju u toj zemlji te nas proveli po različitim školama, od onih klasičnih do anarhoidnih slobodnih škola čiji štićenici zaista dobro znaju što znači ono free u nazivu. Ponuđeni program ni u koga od sudionika nije ostavio nimalo sumnje da je Danska zaista zemlja blagostanja, ali i zemlja rada, štoviše i mjesto gdje je na cijeni čak i intelektualni rad. Eh, što bi Vijenac tu bio dobro primljen!

A nisu Danci bez razloga pravi južnjaci među Sjevernjacima. U njihovu poimanju životnoga reda ima mjesta i za pivo kao i za pivnice. Zahvaljujući pouci dobroćudnoga direktora Ingolfa, koji nam se za našega jednotjednog boravka i sam više puta pridružio, već smo prvu večer otkrili Strandlyst – najbolju pivnicu u lučkom dijelu grada. Zašto najbolju? Zato što je to najobičnije moguće mjesto, nevelika prostorija s pohabanim stolovima i stolcima te barom. Na zidu slupana stara violina i slike starih jedrenjaka, koji su iz Svendborga plovili ravno do Bostona, u kutu trošni pijanino, preko puta ulaznih vrata omanji odjeljak za ljubitelje bilijara. Ništa posebno, reći će netko, no Strandlyst ima ono nešto u atmosferi što će svaki pivnički hodočasnik nepogrešivo prepoznati.

Koliko se sjećam, prvo što smo tamo naručili bilo je lokalno pivo. Uslužni konobar poslužio nas je Odense Pilsnerom, pivom koje se proizvodi u Odenseu, najvećem mjestu na otoku. Od sama Odensea mnogo je poznatiji najveći čovjek koji se u tom gradu rodio. To je danska Ivana Brlić Mažuranić ili, pogađate, zar ne, Hans Christian Andersen.

Nakon što sam sa susretljivim konobarom u prijateljskom razgovoru probio led i otoplio atmosferu, na njegov sam prijedlog u drugoj rundi posegnuo za Carlsbergom, ali ne za onom običnom, globalno poznatom lagerskom varijantom toga piva, nego za inačicom označenom dodatkom riječi elephant. Dakle, Carlsberg Elephant, ili slonovski Carlsberg, nešto je jača i tamnija verzija, s alkoholnim udjelom od 7,2%, nazvana prema spomenutim kipovima slonova s ulaza u pivovaru, a proizvodi se od 1955. i prvotno je pod nazivom Carlsberg Export bilo namijenjeno za izvoz u zapadnu Afriku. Od 1959. pivo je pod slonovskim nazivom i znakom ponuđeno i danskom tržištu pa je jedno od najstarijih pojačanih piva uopće.

A pivnica Strandlyst nije nepoznata u hrvatskoj književnosti. Jedan od sudionika seminarskog putovanja, recimo da se zove Žarko Ivanić, u tu je pivnicu smjestio radnju fantastične pripovijetke o čarobnici Kirki, što ju je nakon povratka iz Svendborga objavio u časopisu Matičina ogranka iz Siska.