Kontratenor s dodanom vrijednosti

Vivaldi i Händel bili su tema koncerta Maxa Emauela Cenčića i grčkoga baroknog ansambla Armonia Atanea koji su priredili za ciklus Lisinski subotom. U skladu s novom modom i Lisinski subotom i Uvijek Lisinski bombastično se najavljuje kao neprocjenjiv doživljaj. Svakako, ako je riječ o dobrim sviračima, čak i odveć razmahanu dirigentu Georgeu Petrou i svjetskom kontratenoru.

Max Cenčić nakon mnogo godina prvi put je nastupio u Lisinskom / Snimio Davor Šiftar

Max Emanuel Cenčić (1976), nekadašnji bečki dječak kojega je Državna opera u istome gradu odmalena angažirala za jednoga od Tri dječaka u Mozartovoj Čarobnoj fruli, izborio se za svoj put od dječačkoga soprana do visokospecijalizirane pjevačke tehnike za kontratenorske uloge u kojima se smjenjuju mezzosoprani i kontratenori. Prije kojega stoljeća to su bili kastrati, ali izopačen običaj kastriranja dječaka lijepa glasa i uglavnom skromna podrijetla trajala je nasreću relativno kratko. Nakon nastupa na Samoborskoj glazbenoj jeseni, dva gostovanja na Dubrovačkim ljetnim igrama, Schubertova ciklusa, poklon-koncerta za obnovu Salona Gvozdanović, Max Emanuel Cenčić prvi je put nakon mnogih godina i pjevanja na relevantnim svjetskim pozornicama i snimanja za EMI/Virgin Classics s očiglednim uzbuđenjem nastupio kod kuće – u Velikoj dvorani. S veseljem se domogao i materinskog jezika opširno tumačeći o kakvim je arijama iz koje Händelove opere riječ, a sve ih, njih četrdesetak, dobro poznaje. Nadugačko i naširoko, tračerski simpatično i nadasve neposredno. Ali ono što najviše govori ipak je njegova lakopotezna interpretacija arija vrtoglavih koloratura iz Händelova Rinalda, Aleksandra, Tamerlana... Hit do hita s dodanom, teško opisivom vrijednosti umjetnika najviše razine. To je bezgrešno znala prepoznati i publika u Lisinskom isprativši ga iskrenim i dugotrajnim pljeskom. Dobri, iako ne i bezgrešni suradnici bili su mu pritom članovi ansambla Armonia Atanea. Jedna dobra vijest iz Grčke čijom nas krizom i neposluhom Eurozoni i vlastitim dragim vođama danima i mjesecima bombardiraju mediji. Sigurno ne bez razloga, no ipak svijetle točke poput ovoga uigrana ansambla osnovana nedavne 2009. u okviru atenske Camerate.

Mladi ansambl uz Ministarstvo kulture i turizma podupire i Zaklada Alexandera S. Onassisa, bogatoga nasljednika koji eto ulaže i u kulturu, što se ovdje nakon trgovačkih centara i centrića, jahti, bijesnih automobila i druge prigodne robe – još strpljivo čeka. Uostalom, nešto stariji Hrvatski barokni ansambl može se koječim podičiti. Armonia Atanea samostalno se predstavila s četiri koncerta najpoznatijega venecijanskog baroknog majstora Antonija Vivaldija. Među mnogim solistima valja istaknuti osobit doprinos Alexandrosa Economua u Koncertu za fagot i orkestar u e-molu na osjetljivom baroknom fagotu.