Impresivno sjećanje na Oluju

Povijesna pobjeda Hrvatske vojske dobila je na kninskom glavnom trgu moderan, likovno atraktivan i produhovljen memorijalni spomenik

Da je prava inicijativa najbolji pokretač svakoga projekta, više je nego dobro znano i s vremenom potvrđeno nepisano pravilo. Pokazalo se to i u ovoj prigodi, a riječ je o inicijativi od prvorazredna nacionalnog značenja koja je pokrenula izgradnju Spomenika pobjedi Oluja 95 u Domovinskom ratu. Ona je hvalevrijedna i zato jer je uspješno realizirana postavljanjem spomenika na središnjem kninskom trgu ovoga ljeta, 4. kolovoza 2011, dan uoči obljetnice povijesne bitke 5. kolovoza 1995.

Atraktivno djelo arhitekta Tonka Zaninovića i kipara Petra Dolića funkcionalno je uklopljeno u zatečeni prostor trga / Snimio Paolo Mofardin

Za ovaj projekt možemo reći da je bio i veliki pothvat udruge hrvatskih branitelja Tvrđava Knin i uredništva Braniteljskog portala, a njegovu uspješnu ostvarenju pridonijeli su i Koordinacija braniteljskih udruga grada Knina i Grad Knin. Dakle, u složnom zajedništvu uspjeli su trajno i dostojno obilježiti pobjedu hrvatske vojske nad srpskom okupacijskom silom u slavnoj bitci poznatoj kao Oluja 95, kojom je oslobođen hrvatski kraljevski grad Knin. Ta pobjedonosna bitka spojila je sjever i jug Domovine u zakonitu cjelovitost državnoga prostora i potvrdila oslobodilački karakter Domovinskog rata, njegovu legitimnost u obrani svojega naroda, hrvatske države i njezina nacionalnog identiteta.

Skladna i funkcionalna cjelina

O iznimnom značenju vojno-redarstvene akcije Oluja 95 za Domovinski rat najbolje govori činjenica da se piše velikim slovima kao povijesni događaj u nacionalnoj povijesti, kojim obilježavamo i slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja pa je i zato taj spomenik od iznimna značenja jer sve to sintetizira i simbolizira u svojoj formi. Spomenik je na prigodnoj svečanosti 4. kolovoza 2011. otkrilo šesnaestero djece hrvatskih branitelja poginulih u Domovinskom ratu kazujući simbolički da je prošlo šesnaest godina od Oluje i blistave pobjede 5. kolovoza 1995, koja bijaše toga ljetnog dana pozdravljena od hrvatskoga puka golemim oduševljenjem i radosnom zvonjavom zvona svih crkava po cijeloj, upravo od tada i cjelovitoj i tom bitkom oslobođenoj Hrvatskoj. Spomenik je stoga i postavljen u Kninu, na središnjem Trgu dr. Ante Starčevića, kako bi svojim oblikom emanirao hrvatsku slobodu izvojštenu u Oluji sada već daleke 1995. godine. Spomenik je djelo koje potpisuju dva autora, arhitekt Tonko Zaninović i kipar Petar Dolić. Znalački su povezali oba rješenja, arhitektonsko i kiparsko, u skladnu, likovno atraktivnu, pa i funkcionalnu cjelinu. Naime, Zaninovićevo arhitektonsko rješenje akceptira zatečeno stanje, činjenicu da je prostor trga već uokviren stambenim zgradama i poslovnim objektima željezničkog kolodvora i trgovačke kuće što limitiraju njegovo arhitektonsko obilježavanje kao spomeničkog prostora u urbanom kontekstu. Zato je Zaninovićevo rješenje i arhitektonsko-urbanističko jer implicira kontekst koji je također ugradio u prostor trga oblikovan kao memorijalni prostor – mjesto spomen-obilježja, stvorivši odnos s okolinom, odnosno okolišem.

Zaninović je upravo majstorski uspostavio tu komunikaciju otvarajući prostor u svim smjerovima, rafinirano usmjeravajući u ritmički živoj plohi šetališta energiju trga u njegovu supstancijalnost – u arhitektov slavoluk i kipareve okomice u obliku slova V, koji u nadahnutoj sintezi oblikuju spomenik u impresivno likovno djelo. Ili kako to arhitekt Zaninović precizira: „Oformiti prostor u kojemu će se vrijeme zaustaviti, a koji bi opet trebao biti suvremen... Prostor koji će ljude pozivati, a ne odbijati... Spomenik je u ovom slučaju jedna cjelina. Nešto prostorno puno više od same skulpture. Ali osmišljen na način da tom svojom prostornošću i dimenzijom (trg, slavoluk...) ne proguta i ne obezvrijedi skulpturu.“ A to se u ovom projektu nije ni dogodilo, naprotiv, uspostavljen je dijalog između dvaju likovnih jezika u jednoj prostornoj cjelini.

Važnost materijala

Štoviše njihovo skladno prožimanje učvršćeno je i produbljeno ne samo čistoćom elementarnoga likovnog diskursa u obama jezicima nego i izborom materijala u kojem su oblikovani njihovi likovni izrazi. Naime autori su osobitu pozornost pridavali upravo materijalu od kojeg je izrađena spomenička skulptura: aluminijska legura silumina u kojoj je izrađen križ, dok je impresivna forma slavoluka izrađena od posebno obrađena betona. No i kipar je s osobitom pomnjom birao materijal od kojeg će oblikovati djelo. To je precizirao ovim riječima: „Skulptura se sastoji od dva elementa koja čine jednu cjelinu u obliku slova V, koje simbolizira pobjedu. Materijal je lijevani aluminij koji poput slapa simbolizira zaustavljeni trenutak, unutar kojega se pojavljuje procjep poput bljeska koji najavljuje oluju.“ U pravokutno oblikovanu slavoluku, odnosno u unutrašnjem prostoru spomenika, jedna je ploha iscrtana čahurama, odnosno, u njezinu sivu površinu utisnute su izrezane polovice čahura kao otisci i tragovi Oluje 95. Autor je lucidno ukomponirao i dokumentarnu vrijednost spomenika tim gradbenim elementima, kao što ju je i poantirao novim likovnim vrijednostima u reljefnoj teksturi plohe akcentuacijom boje u bakrenim, smeđim i crvenima nijansama.

Snimio Tonko Zaninović

Tu dinamičnu plohu smiruje svojim čvrstim i nepravilno oblikovanim elementima veliki križ koji se usidrio u njezinu središtu svojom bijelo-sivom formom.

Stihovi kao dio spomenika

Osobitu vrijednost spomenika vidimo i u činjenici da je u njegovu cjelinu uklopljena i riječ, kao pisani trag o sudionicima te povijesne bitke, ali i podaci o drugim znamenitim bitkama Domovinskog rata: „Na Livanjskoj bojišnici u travnju 1992. zaustavljen je prodor srpskih snaga. Ta je bojišnica bila polazište oslobodilačkih operacija hrvatskih snaga 1994. i 1995.

Od 1992. do 1995. vođene su borbe za obranu hrvatskih prostora u Hercegovini, središnjoj Bosni, bosanskoj Posavini i ostalim dijelovima BiH.“ Na pločama nalazimo još i ove zapise: „Prema podacima državne revizije za procjenu ratne štete: izravna ratna šteta u Hrvatskoj iznosi 32.000.000.000 eura.“ Ili ovaj: „Na masovnoj grobnici na poljoprivrednom dobru Ovčara kraj Vukovara ekshumirano je 200 tijela ranjenika, pacijenata odvedenih iz Vukovarske bolnice koje su srpske snage ubile 20. studenog 1991.“

Osim pisanih tragova na pločama čitamo i stihove hrvatskih, američkih i ruskih pjesnika: Tomislava Domovića, Tomice Bajsića i Tomislava Čadeža, Walta Whitmana i Sergeja Jesenjina...

Uvrštavajući stihove i pisana svjedočanstva o Domovinskom ratu Tonko Zaninović i Petar Dolić dodatno su učvrstili svoje djelo dokumentarnom komponentom pisanom hrvatskom riječju i oblikovanom u likovnu činjenicu spomenika kojom su naglasili i tu njegovu vrijednost. Dakle, i njegovu nacionalnu komponentu koju spomenički kompleks izražava, dakako, isključivo likovnim jezikom. Upravo su tim jezikom u njegovoj elementarnosti autori i oblikovali svoje djelo kao jedinstvenu likovnu cjelinu što emanira memorijalne vrijednosti u prostoru produhovljenu likovnom izražajnošću.