I više od nade

Malo se u hrvatskoj javnosti govori o kajkavskoj riječi. Posebno je rijedak događaj izdavanje dva velika zbornika radova, a upravo je drugo i treće izdanje zbornika Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju takva prilika. Izdala ih je Hrvatska udruga Muži zagorskog srca i Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, a zbornici sadrže radove koji su se proteklih deset godina iznosili na ciklusu znanstvenih skupova pod naslovom Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća. Na posljednjem skupu, održanu 5. rujna u Krapini, unutar Tjedna kajkavske kulture, predstavljeno je to remek-djelo, čiju organizaciju potpisuju glavni urednik Alojz Jembrih, izvršni urednik Nenad Piskač, stoloravnatelj Muža Rajko Fureš i komornik Nikola Capar. Zbornici, koji zajedno imaju više od 1100 kartica osnovnoga teksta, predstavljeni su i u Matici hrvatskoj u Zagrebu 3. studenog.

Zbornici pružaju širok raspon tema, od starije i novije kajkavske književnosti pa sve do frazeologije, topografije, leksikografije, dijalektologije, sve što, prema urednicima, popunjava prazninu u hrvatskoj filologiji.

Naime, organizatori skupa smatraju da kajkavski jezik i književnost, koji tvore integralni dio hrvatske kulturne baštine, kao i sastavni dio hrvatskoga nacionalnog identiteta, nemaju zasluženo mjesto u obrazovanju, znanosti i društvu. Posebno se to ističe u obrazovnom sustavu, a poglavito na kajkavskome govornom području. Urednici upozoravaju da književno-jezična i kulturna tradicija duga tri i pol stoljeća treba biti praćena barem izbornim predmetom u osnovnim i srednjim školama na području Zagrebačke, Križevačko-bjelovarske, Krapinsko-zagorske, Varaždinske i Sisačko-moslavačke županije. Zasad je Vlada RH, odnosno Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta, gluho na te pozive.

No, kako je rekao Nenad Piskač, jedan od urednika zbornika, „kajkavska rieč nemre se tek tak zatreti i zabiti; navek se kaj zdigne...“ Nada umire posljednja, a ovi su zbornici ipak više od nade. Znanstveno utemeljeni, plod rada ne samo zaljubljenika u istraživanje kajkavskog idioma nego i onih znanstvenika koji ne potječu s kajkavskoga govornog područja, zbornici bi trebali biti nezaobilazni za proučavanje jezika Hrvatskog zagorja, središnje Hrvatske, kao i enklava kajkavštine u drugim dijelovima Hrvatske poput Ogulina i ostalih ikavskih kajkavaca u Gorskom kotaru.