Umjetnik koji hvata svoju sjenu

Veliki i najveći, karizmatični, glamurozni, i neosporno šarmantni, i koji još sve bombastični pridjevi mogu stajati uz ime Plácida Dominga? Došao je prvi put, nakon revijalnih nastupa u Splitu i Puli otprije nekoliko godina, i u Zagreb. I ponovno je u organizaciji agencije Cetinski–Nobilo nastupio ozvučen u golemu i provjereno nepodobnu prostoru zagrebačke Arene. Sa sobom je doveo i dvije malo diskretnije ozvučene sopranistice, Angel Blue i Micaelu Oeste, koje su zablistale na njegovu međunarodnome pjevačkog natjecanju Operalia koje pronalazi nove talente i na stanovit su im način osigurane uloge u opernim kućama u Americi, gdje Domingo vodi glavnu riječ. Koncertu se obiteljski u drugom dijelu službenog programa pridružio i Tony Cetinski s dvjema često izvođenim talijanskim kanconama Core ‘ngrato i Chitarra romana Salvatorea Cardilla i Elda di Lazzara, a u umjetničku biografiju nakon dueta s Carrerasom, Monserrat Caballe ili Michaela Boltona može s ponosom upisati i Plácida Dominga s kojim je zapjevao u dodacima.

Domingo je još uvijek miljenik publike

Tisuće ljudi pohrlilo je u Arenu čuti jednog od najslavnijih tenora 20. stoljeća, koji je zajedno s Pavarottijem i Carrerasom još 1990. na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rimu, kao veliki ljubitelj toga sporta i biznisa, revijalnu umjetnost pjevanja ulomaka iz opera, opereta, popularnih pjesama... uzdigao na pijedesetal koji je postao mjerom planetarne popularnosti. Njihov se primjer pobožno slijedio i oponašao pa je utroje, pa i uviše, pjevao tko se sjetio i organizirao. Opravdano ili neopravdano, s kakvim-takvim umjetničkim pokrićem, a može i bez njega.

Svakako je Domingo legenda, ne samo pjevačka nego i višenamjenska, i kao dirigent, humanitarac, organizator, voditelj opernih prijenosa, više desetljeća sigurno znan kao vrhunski umjetnik neiscrpne energije i uvjerljive interpretacije, umjetnik koji je tumačio više od sto trideset uloga i broji oko 3500 nastupa, živa legenda koja je i danas aktualna bez obzira što ga potrošni materijal ljudskoga glasa pomalo izdaje. Na razmeđi bivšega tenora i nedovoljno dokazana baritona, on s osmijehom uporno lovi sjenu svoje slave. No mora se priznati da joj tisuće ljudi i danas vjeruje. S družinom je u Zagrebu, u pratnji Zagrebačke filharmonije i dirigenta Eugenea Kohna, pošteno odradio posao koncerta koji je trajao više od dva sata u spretnoj kombinaciji arija iz opera, opereta, zarzuela, čiji je stil zarana upio od roditelja koji su bili poznati umjetnici te vrste latinskoameričke „lakše“ glazbenoscenske forme. U brojnim dodacima nije prošlo bez notornih O sole mio, Besame mucho... Dakako, koncert je imao i humanitarnu nijansu pa je dio od svake prodane ulaznice bio darovan akciji Glasom prema zdravlju, odnosno Centru za fonijatriju Klinike za bolesti uha, nosa i grla KBC-a Zagreb. Na papiriću nadnaslova trendovski pisana na engleskom jeziku, letku nalik malo opširnijem računu iz kakva trgovačkog centra, dva dijela programa donijela su ulomke iz opera Donizettija, Verdija, Puccinija, Giordana. Nakon rasapa u uvertiri Donizettijevu Don Pasqualeu, Filharmonija je pod temperamentnim i određenim Kohnovim vodstvom počela sve oblikovanije svirati kako je opsežni koncert odmicao. Domingo se uz duet iz Otella odlučio za arije Nemico della patria iz Andree Chéniera i Massenetova Le Cida – O souverain, ô juge, ô pere, što je bio interpretativni vrhunac večeri, dok je duet s Gildom Micaele Oeste u Vendetti Verdijeva Rigoletta ostao prava osveta skladatelju. Obje mlade i solidne pjevačice bile su dobro društvo, a svaka je imala svoje iznimno svijetle trenutke: Oesteova u šarmatnim operetnim ulogama iz drugog dijela večeri, a Angel Blue u onima iz mjuzikla. Za dušu publike malo se i zaplesalo da bi predstava bila potpuna.