Rekvijem u dostojnoj izvedbi

I vi volite Mozartov Rekvijem? – upitala me djevojka koja se posebno za prigodu žive izvedbe uputila u Lisinski na otvaranje Bijeloga ciklusa Zagrebačke filharmonije, zvanog i Eter, i glavnog naslova koncerta Vječna svjetlost, odnosno Lux aeterna. Odgovor je bio – da. I onda smo kompanjonski svečano sjedile pedesetak minuta na izvedbi u kojoj su sudjelovali Zagrebačka filharmonija, Zbor Ivan Goran Kovačić, koji je pripremio Luka Vukšić, a sve pod vodstvom intenzivno posvećena i mrvicu užurbana vodstva Uroša Lajovica. Nakon desetljeća praćenja glazbenih događanja, čini se da je svaka nova izvedba Mozartova ili Verdijeva Rekvijema, ma kakva bila, mamac za velik broj slušatelja i mogla bi se ponavljati u nedogled.

Studiozna izvedba Mozartova remek-djela

Posljednje djelo skladatelja, prema Köchelovu popisu 626, skladatelja kojemu je anđeo sjedio na ramenu i koji je grozničavo htio završiti tajanstveno naručeno djelo uoči naslućene smrti. Oko misterija narudžbe djela, dovršavanja djela njegovih suradnika, bolesti i prerane smrti Wolfganga Amadeusa Mozarta vječni su prijepori i nagađanja muzikologa, liječnika i drugih stručnjaka, a da se o masonskoj loži i ne govori. Mnogo je toga, uključujući i Formanov film, pripomoglo.

U kičastom okruženju mnogobrojnih spomenutih nadnaslova, naslova i podnaslova – ostala je samo pošteno prezentirana muzika nimalo laka značenja. Ostao je precizan zbor mekog zvučanja, odlično ugođeni solisti: sopranistica Valentina Fijačko, Dubravka Šeparović Mušović, Martin Sušnik i Luciano Batinić. Oni su se nakon prvotnih sitnih nesuglasica i pokušaja tenorskog soliranja znali ugoditi slušajući jedan drugoga, pa je stavak Recordare, Jesu pie ostao jedan od vrhunaca večeri. Na tragu sjećanja na mnoge izvedbe omiljenoga Rekvijema može se spomenuti najveća nelagoda mogućeg bombardiranja i spasonosna trka iz Crkve Sv. Marka za uzbune početkom devedesetih godina baš za Lacrimose, izvedbe koju je predvodio Milan Horvat, kao i mirnodopska izvedba Muzičke akademije u Zagrebu na čelu s Aleksandrom Kalajdžićem. Osjećaj odgovornosti prema jednom od ključnih djela zapadnoeuropskoga glazbenog nasljeđa podarila je i ova izvedba.