Kriminal u favelama Rija

Kad se prije tri godine najprije u brazilskim, a potom i u svjetskim kinima počela prikazivati triler-drama Elitna postrojba scenarista i redatelja Joséa Padilhe, sjajan je film osim ubiranja hvalospjeva kritike i brojnih nagrada, među kojima je i Zlatni medvjed na Berlinaleu, na domaćem tržištu naišao i na velike postprodukcijske probleme. Naime, zbog pokušaja upletanja u distribuciju i utjecanja na gledanost i financijski uspjeh, Elitna postrojba našla se na udaru zločinačkih organizacija kojima se bavi. Sasvim razumljivo, jer riječ je o snažnom, beskompromisnom i angažiranom filmu koji oslikava intrigantno i nelagodno naličje borbe protiv organiziranoga kriminala u favelama Rio de Janeira. U drugom redateljskom, a prvom fikcijskom projektu José Padilha gledateljima je pokazao tjeskobnu, pesimističnu i mizantropsku narav borbe protiv sveprisutne narkomafije koja čvrsto i stabilno surađuje s korumpiranom policijom. Jedini koji se u slikovitim sirotinjskim četvrtima brazilskog velegrada iskreno i nepokolebljivo bore protiv u konačnici nepobjediva kriminala, pomno su i rigoroznom selekcijom odabrani pripadnici specijalnih policijskih postrojbi zvanih BOPE, elitnih jedinica zaduženih za obavljanje najzahtjevnijih zadataka. Zbog energičnog, neposrednog i nerijetko ekstremnim nasiljem nabijena pseudodokumentarističkoga prikaza novačenja u redove BOPE-a, obuke specijalaca i njihove borbe protiv kriminala, redatelju Padilhi, autoru nagrađivanog dokumentarca Autobus 174, dijelom se opravdano prigovaralo zbog zagovora fašizma i ekstremnih metoda u borbi protiv zločina.

Nastavak Elitne postrojbe također je dinamično režirano i nasiljem nabijeno ostvarenje

U nastavku Elitne postrojbe José Padilha opet uz suradnju suscenarista Bráulija Mantovanija, za Oscar nominirana potpisnika scenarija tematski i žanrovski srodna Božjeg grada Fernanda Meireillesa, priču ovaj put diže na višu razinu te progovara o organiziranom kriminalu i korupciji, koji prema autorima kapilarno premrežuju čitavo brazilsko društvo. Vrijeme radnje je petnaestak godina nakon zbivanja iz prvog filma, a u središtu događanja ponovno je odlučni Roberto Nascimento (izvrsni Wagner Moura), bivši pukovnik u sastavu BOPE-a iza kojega je propali brak iz kojeg ima šesnaestogodišnjeg sina. Nakon što je prije nekoliko godina pri krvavom svladavanju pobune u zatvoru po zapovjednoj odgovornosti optužen zbog prevelike uporabe sile, Nascimento je neformalno degradiran, a formalno unaprijeđen u pomoćnika ministra unutarnjih poslova. U suzbijanju spomenute pobune sudjelovao je i nevladin aktivist Fraga, pošten čovjek koji se u međuvremenu oženio Nascimentovom bivšom suprugom. A zbog poštenja i predanosti poslu i kapetan André Matias, nekad najbolji Nascimentov čovjek, došao je u sukob s nadređenima, osobito s korumpiranim bojnikom Rochom, zbog čega je izbačen iz BOPE-a i degradiran u običnog policajca. No bojnik Rocha odlučio je iskoristiti situaciju u kojoj su pripadnici BOPE-a kriminalcima iz favela nanijeli ozbiljne udarce te je razvio svoju zločinačku organizaciju koja ne preže ni od ubojstava novinara i civila. Moćne pokrovitelje Rocha je pronašao u kongresniku, guverneru i ekscentričnom voditelju popularnog TV-showa, trojci koja se na riječima žestoko bori protiv kriminala koji djelovanjem podjednako žestoko štiti. Kad shvati pravo stanje stvari, te kad od Rochine ruke strada i Matias, Nascimento će krenuti u borbu protiv sistema.

Identično prvoj Elitnoj postrojbi, i njezin nastavak dinamično je režirano i nasiljem nabijeno ostvarenje iznimno sugestivna pseudodokumentarističkog realizma. Svakako, Padilha i Mantovani neuvijeno zagovaraju uobičajene metode obračuna s kriminalom, po načelu „na ljutu ranu ljuta trava“, čemu pridodaju i tipični holivudski motiv pojedinca koji se bori protiv sustava, no Elitnu postrojbu ipak nije preporučljivo čitati samo u tom ključu. Stvar je znatno intrigantnija i etički složenija, jer je Nascimento od prvoga trenutka svjestan da iz svega ne može izići kao pobjednik, kao i da bi mogao platiti iznimno visoku cijenu, ali isto tako zna da mora slijediti vlastiti moralni kodeks, jer bi u protivnom poništio sama sebe i sve ono do čega drži. Spomenuta holivudizacija priče u kojoj je osamljeni grubi junak po pravilima tvrdokuhane proze opterećen propalim brakom, kao i njegova mjestimice patetična razmišljanja u offu, jedini su možebitni ozbiljniji prigovori filmu koje autori uspijevaju praktički u potpunosti poništiti energičnošću i sugestivnošću izvedbe te dojmljivom autentičnošću. Zahvaljujući furioznoj režiji, intenzivnoj uporabi kamere iz ruke, silovitim akcijskim sekvencama i aromi sirovog dokumentarizma, i druga Elitna postrojba svakako zavrjeđuje preporuku.