Kazališni globus - svijet

Desnica u kazalištu

Budimpešta – Mađarska je dobila novi kulturni skandal. Za intendanta Novog kazališta izabran je István Csurka, dramatičar i osnivač ekstremno desne Stranke mađarske istine i života, koji je zajedno sa svojim umjetničkim direktorom György Dörnerom najavio promjene u repertoaru, koji će se odsad baviti „pravim mađarskim vrijednostima“. Više od toga što je Csurka izabran voljom gradonačelnika, a mimo mišljenja Umjetničkog vijeća i s programom koji je nesuvisao, kulturnu su javnost uzbunili detalji iz toga programa u kojem su pronašli antisemitizam i otvoreni poziv na rat protiv svih vrijednosti koje nisu „nacionalne i kršćanske“. Najavljena je i promjena imena u Kazalište Hinterland, ime koje poziva na ujedinjenje Mađara u domovini i izvan nje, jer, prema tvrdnji intendanta, pridjev novi ne označava nužno dobro, posebno u „degeneriranoj, bolesnoj liberalnoj hegemoniji“. Na repertoaru će se naći isključivo domaće drame, ali samo one koje promoviraju nacionalne vrijednosti, dok će se kazalište potpuno zatvoriti bilo kakvu eksperimentu. Omiljene riječi novog intendanta su mač, borba i rat, a burna reakcija kulturne javnosti zasad nije utjecala na gradonačelnikovu samovolju.

Žoldak i Mefisto

Uppsala – U Stadstheateru je prošlog tjedna održana premijera Mefista po romanu Klausa Manna u adaptaciji i režiji kontroverznog ukrajinskog redatelja s berlinskom adresom Andreja Žoldaka, kojega je upoznala i hrvatska publika. Redatelj poznat po rečenici: „Svaki je glumac lovac, a svaki gledatelj u publici lisica koja će upasti u redateljevu zamku“ i u svojoj prvoj švedskoj produkciji ostao je vjeran potrebi da provocira i izaziva publiku na reakciju, što se, sudeći po kritikama, velikoj većini svidjelo. Drama o glumcu spremnu na prodaju duše vragu kako bi postao voljen od publike koja se događa u nacističkoj Njemačkoj očigledno je i u suvremenom švedskom društvu vrlo aktualna.

Multimedijski Krici i šaputanja

New York – Krici i šaputanja, nastali po Bergmanovu filmskom klasiku u režiji poznatoga flamanskog redatelja Ive van Hovea, osvojili su publiku na festivalu New Wave u bruklinskoj Academy of Music. U produkciji van Hoveove Toneelgroep Amsterdam Bergmanova je drama režirana minuciozno, s naturalističkim natruhama i mnogo „tjelesnih izlučevina“, kaže kritika. Priča o umiranju Agnese i razoran efekt koje ono ima na njezine sestre i vjernu obiteljsku sluškinju pretvoreno je u uzbudljivu i dojmljivu predstavu. Van Hove priču prebacuje s kraja 19. stoljeća u naše vrijeme, a glazbeni Bergmanov izbor Chopina i Bacha zamjenjuje suvremenom pop-glazbom. Agnes je u ovoj verziji videoumjetnica koja snima vlastito umiranje, a van Hove se rado koristi videoisječcima, pa predstava postaje multimedijalna. Uza sve priznanje van Hoveovoj vještini i kvaliteti produkcije, kritičar New York Timesa, očigledno veliki ljubitelj Bergmana, ipak drži kako je film bolji.

Najbolji na Borštniku

Maribor – Najbolja je predstava 46. Borštnikova srečanja, središnjega slovenskog kazališnog festivala, Bartleby, pisar u režiji Miloša Lolića i produkciji Mini teatra iz Ljubljane, dok je nagradu za režiju osvojio Eduard Miler za Mletačkog trgovca Ljubljanske drame. Bartleby, pisar, nastao po prozi Hermana Melvillea, osvojio je najviše nagrada, uključujući i onu za najbolju adaptaciju (Miloš Lolić), glumca (Igor Samobor) te najbolji dizajn zvuka. Međunarodni žiri ustvrdio je da je konkurencija bila vrlo jaka i da su ove godine imali težu zadaću nego lani.