Tišina pepela

Rastanak

Moja natmurena ljubavi

pričaj mi o zlim dusima

Jedan od njih je i

moj rastrojeni poljubac

i njegovo umorstvo

na tvojim usnama

Povratak u njen zagrljaj

Kada sam se zaljubio

u ludoj šumi stranog grada

susreo sam svoj ucviljeni lik

i shvatio sebe ranjena

svoju sudbinu, njen vrtlog i log

uvijek odškrinuta vrata ljubavi

izbuljene oči i zavodnička usta

koja se nikad do tada nisu iskrivila u molitvi

U mladosti se gizda tijelo

cjelovi, parenja, žudnja na minus dvadeset

brzojavi ljubavi, odaslani Ofeliji

i iz pjene rođenoj Afroditi

uljezi ljubomore, pa i svađe

Ah mladosti! Ah naslade, preljubničke radosti

izvlačio sam ih iz svakog džepa

Sada sam ostario, leš koji hoda noću

a pred jutro se raspada, ora pro nobis

vraćam se Njegovoj ljubavi

ali u njen zagrljaj

iako sam je davno izgubio

kao i kišobran

Rolade koje kleveću

Ja sam tvoj spasitelj, reče mi nepoznati

koračam prema tvom srcu, prema žrtvi

tvom nacionalnom himenu

Budim te u gluho doba noći

množim te i volim te

kao i svaki obrok, kao i svaki oltar

jer služiš svog kralja

koji je dobar u školi i već

propovijeda u sjeni stabala

dajući im odrješenje

Jer griješili smo, ispaštali smo

na Njegovim grudima, na Njegovim tezgama

zastavši za komadom kruha

crknuti od svagdanje gladi

zagledani u prazno, potičemo vatru

Ne vrijedi žaliti se, dapače, izvrsno je

podmazano. Kako ste vi?

Podignite oči, te čegrtuše

da vidim obraze, uštipke

usne, rolade koje kleveću

Naša milostiva država je na porođaju

s lovačkim psima

uzjahat će strah iz pakosti

kao rasplodna kobila u crnom donjem

rublju po rublju iz Novosibirska

pa rodi, skine breme

dajte joj malo autonomije, državnosti

peciva i gusje masti

glasajte za njene jabuke

hodajući kroz davna vremena

u novim cipelama, slijedeći repove kometa

a samo deset minuta odavde

na peteljci zrije tama

Čemu zastrto sunce, hoćemo smiješak

sve ide svojim tokom

skiću se naše napredne ideje

poput propalice

pa otegnu s nama papke

ESTAGFIRULLAHE*

Gledajući kako babo

uzima abdest

svojski i predano

da udovolji Allahu

jer ga je iznevjerio

toliko puta

iznevjerivši sebe

a Boga mi i mene

Oprosti mi Bože

Što me ovakav babo ovakva

Napravi

*Estagfirullahe = Oprosti mi, Bože

U korov zarastao vrt

Jeziv slučaj

mračna kuća

u korov zarastao vrt

samo bijele biste

šeću između stabala

Kamo su nestali ožalošćeni?

Umrljani suzama

Nikad ih ne zaboravi

dođi im u posjet tihim glasom

nađi im grob, potom udove

izljubi ih, zapodjeni s njima razgovor

piši im, da ne budu mrzovoljni

i osamljeni

Evo lijepih riječi za njih

fijuču kao bič po bivoljim leđima

riječi koje su zajedno s očima uprte

na drugu stranu, preko mračna Oceana

preko volje, ne u nas

U nas se slama i srce i kamen

danas je dan klanja zgranutih lica

na splavi, na sprudu

u mulju, uz kanal

Ono ide sporo, pješice

Posjetite ih opet

sve te dobroćudne lešine

iz tuđih ratova

koje su skrivile ne iznajmivši

još jedan život, još jedan jeftin prijevoz

na drugu obalu

tamo gdje se sunča

neobrađeno turobno polje

i još dalje

11. rujna na zagrebačkom aerodromu

Prošli smo carinsku kontrolu

U torbi su nam našli konzervirani prezervativ

Zar si tu sakrila svoj upaljač, draga?

U moj hranidbeni lanac

Eto vidiš, sad sam uhapšen

I optužen za ljubavni terorizam

Ja Sejo, hrvatski pjesnik

Allahovo uže

Stadoh

Bio je to

noćni bar

u mene je zurio

ženskom tjelesinom se durio

bliještećim pogledom

iz očinjeg vida

Nigdje spasa

I tad me

(kojeg li olakšanja)

ispred te mračne

mehane

snažno povuče

Allahovo uže

Primus

Taj je facan, taj je primus

s velikim heklerom u hlačama

upravo ušao u mehanu

Ma, eskim od čovjeka

A ona? Deraljka s dobrim etažama

i s pokošenom florom među nogama

Uzalud misao o dobrom svijetu

između tih nogu

Tišina pepela

To nije pjev drozdova u vrtu

koji se u kasu, po žezi

vozio kroz stoljeća

recimo, do Treblinke i

mirisa zagorjelog mesa

do tišine pepela

O sveci nebeski!

Tko je to dopustio?

To prokleto kučkino kopile

koje se rascvjetava

da nas utješi

u vatri izgaranja

u lavežu

i trublji ložača

Šapat sna mezimca

Taj san

tvoj tajni posjetitelj

dolazi na tajna vrata

On kriješti, a ti

mokar od takva sna

koji se napio i nasukao na te

Taj san

na vodenoj brazdi ljulja se

mršti se dok srčeš

njegov sadržaj, daj slušaj

šapat sna mezimca

u hladnoj vodi, u punoj čaši

viskija

u zrcalu, u nečijoj svirali

Odšuljao se san

jedini na svijetu

možeš ga kupiti u vedrim

dućanima

sve dok se podlo ne pogrbi

od starosti

I to zna san

odšuljati se od kuće kao i sin

cestom, niz skaline

zaljubiti se u te i zamrziti te

a gdje drugdje nego u snu

koji sanjaš kao i Hrvatsku

Svoje more slušam

Zatvoriš se u školjku

Slušaš sama sebe

Svoje more slušaš

Pokušavaš shvatiti sama sebe

kao Otkupitelja

koji će ti

preorati utrobu

tamo gdje postojiš

dakle, cviliš

uškopljena glasa

Na tri mri

Na pet tvoj je cijeli

svijet

kao i žena

Žena priroda

šafranove boje

Žena čegrtuša

Žena flauta

Žena očaj

jedina utjeha za me

kao poslušna trava

prostrta

pod mojim nogama

pa me čini zelenim