Neprekinuta nit kulture

Novi broj Dubrovnika još je jednom potvrdio važnost vrijedne publikacije koja na jugu Hrvatske promiče plodan kulturni i znanstveni život

Dubrovnik se posljednjih tjedana ponovno vratio u prošlost. Renesansna scenografija u povijesnoj jezgri, postavljena za potrebe snimanja druge sezone popularnog američkog televizijskog serijala Igra prijestolja, podsjeća na Dubrovnik Držićeva doba. Kao da kroz neka čarobna vrata, u ulici Sv. Dominika, kročite daleko unatrag, u vrijeme kad je Grad imao mornaricu sa 180 brodova koji su stizali sve do Engleske, kada se tržilo, proizvodilo sukno, staklo i sapun i kad su nastale najbolje komedije na našem jeziku.

Treći ovogodišnji broj Dubrovnika, časopisa dubrovačkog ogranka Matice hrvatske, također nas vraća u Držićevo doba, ali donosi i niz vrijednih priloga iz bliže društveno-kulturne prošlosti i književne suvremenosti. Znanstvene stranice otvara Elisabeth von Erdmann radom Pjesnička koncepcija Marina Držića iz perspektive vječne filozofije renesanse (philosophia perennis) razmatranjem pozadina značajki Držićeve poetike, osobito uporabe alegorije, tipologije i strategije nadvladavanja vremena i prostora, naznačujući perspektivu iz koje se Držić može promatrati u kontekstu renesansnoga projekta spajanja kršćanske i poganske tradicije. Autorica ukazuje na zasluge koje u istraživanju Marina Držića imaju Frano Čale, Slobodan Prosperov Novak i drugi stručnjaci, ali uočava i neke aspekte koji tvore Držićevu poetiku i inovaciju, poput njegove primjene određene teorije znaka, koji dosad nisu bili uočeni. Igor Fisković tekstom Likovna kultura kamenoga Grada u dum Marinovo doba osvjetljava suprotnosti između poznatih Držićevih „urotničkih“ pisama i ondašnjeg uređenja Dubrovnika. Obradom ondašnje spomeničke baštine Fisković je pokušao utvrditi fenomenologiju toga stila, ograničivši „uvriježena naglašavanja tradicionalizma i konzervativizma likovne kulture Dubrovnika“, kako ih u navedenim pismima poima Držić.

Franko Oreb u rubrici Baština piše o obilježavanju 50. obljetnice liječničke službe korčulanskoga liječnika Nikole Miroševića 1899. u Korčuli, oplemenjenoj programima prosvjetno-kulturnih društava, pjesmama, dramskim izvedbama, viteškim igrama i moreškama, a Pijo Mate Pejić o poznatom slikaru fra Ambrozu Janezu Testenu. Antun Česko u ogledu Kročiti svojim putem... recenzira zbirku poezije Kapaju sjene Miljenka Stojića, dok Biserka Goleš Glasnović, Zdravko Ostojić, Franjo Kašik Bertron i Janko Dimnjaković predstavljaju svoja najnovija poetska i prozna ostvarenja.

Rubrika Memoari donosi treći dio Marginalija o Leksikografskom zavodu, Krleži i drugima Žarka Domljana, i vrlo živopisan prikaz Dubrovnika kakav je nekad bio, Božidara Darka Miloševića pod naslovom Dubrovnik moga djetinjstva. Milošević iznosi svoje „razglednice“, slike svoga osobnog sjećanja, i budi uspomenu na Grad, njegove ulice i život otprije osamdeset godina, kada su, za vrijeme fešta, stradunski „ferali i te bumbete kao i brojni standali, bili okićeni, inkorunani, lovorovim lišćem i bandijerama svake vrste“, mladi se kupali na Porporeli, Šuliću, Dančama, Lili hipu, a građani tržili na Gundulićevoj poljani, pjaceti Prid Dvorom, pred Sponzom i Sv. Vlahom, okrepljujući se kod dunda Pera, tete Mare Ređuše ili u Gugiću.

Posljednji dio nudi niz osvrta na recentna izdanja. Eta Rehak piše o novoj prozi Tereze Buconić Gović Zavičajni kalendar (Kalendar kao izvor nadahnuća), a Josip Lisac kao Nove prinose hrvatskoj dijalektologiji karakterizira djela Govori općine Ližnjan Line Pliško i Davida Mandića sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Morfologija novaljskog ogranka MH i Filozofskog fakulteta u Rijeci, ističući njihovu studioznost i metodološku dosljednost. Nadalje, Orsat Ligorio analizira Hrvatsku dijalektologiju 2 – čakavsko narječje Josipa Lisca, a Gorica i Fabijan Lovrić Križni put Marijana Bilosnića, djelo „iznimne umjetničke kreacije doživljenog svijeta u okrilju vjere, koje će dugo svijetliti obzorima pjesničkog neba Hrvatske“. Broj zaključuju Igor Šipić i Luko Paljetak prikazima knjiga Duhovi zadarskog foruma Marijana Bilosnića i Povijest Dubrovnika Serafina Razzija.

Treći broj Dubrovnika u 2011. još je jednom potvrdio veličinu i važnost ove vrijedne publikacije, koja na jugu Hrvatske promiče plodan kulturni i znanstveni život. Angažmanom brojnih suradnika, a napose izvrsnošću, časopis nastavlja višestoljetnu umjetničku i znanstvenu nit grada koji je dao Držića, Gundulića i Boškovića.