Napad na ustavni poredak

Iako se javno kunu u Europu, pojedinci i cijele grupe u Hrvatskoj ne mogu se pomiriti s europskim stajalištem o osudi svih totalitarnih režima, time i komunizma, koje je pretpostavka za potpunu duhovnu i intelektualnu integraciju Hrvatske u ujedinjenu Europu

Hrvatska je ove godine prvi put obilježila 23. kolovoza – obljetnicu zloglasnog Pakta Ribbentrop–Molotov (iz 1939), Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – fašizma i komunizma – koji je proglasio Europski parlament 2. travnja 2009, Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu.

Tim povodom predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor otkrila je dvije spomen-ploče žrtvama komunizma. Predsjednik Ivo Josipović u svojoj je izjavi naveo kako su „ideologije poput fašizma, nacizma i komunizma dovele do stvaranja totalitarnih, nedemokratskih i autoritarnih režima, koji su iza sebe ostavili nebrojene mrtve, zatočene, mučene širom svijeta“. Dio medija, pogotovo tiskovnih, gotovo da i nije zabilježio ta obilježavanja, već su taj dan iskoristili za lansiranje priče o tome vode li se (pred)istražne radnje protiv Josipa Boljkovca i (Josipa Manolića), koje se navodno sumnjiči za ratne zločine nakon Drugoga svjetskog rata. Boljkovac i njegovi medijski istomišljenici i zaštitnici su, koristeći se metodom zamjene teza, pokušali izokrenuti smisao obilježavanja tog dana za optužbe protiv ministra policije Karamarka, po svemu sudeći zbog njegova beskompromisnog stava u borbi protiv korupcije i svih oblika kriminala.

HHO naglašava da je dovođenje najnovijih rasprava o mogućim kaznenim postupcima protiv osoba koje se sumnjiči za kazneno djelo ratnog zločina nakon Drugoga svjetskog rata u kontekst predizbornih aktivnosti ove ili one stranke lišeno svake osnove. Naime, u odlučivanju o kaznenom gonjenju mjerodavan je isključivo DORH.

Očigledno je da dio medija i medijskih komentatora – istih onih koji su i u vrijeme komunizma sudjelovali u progonima aktivista za ljudska prava i javnom stigmatiziranju protivnika komunističkog režima – ne može podnijeti činjenicu da je Europski parlament izjednačio fašizam i komunizam. Europski parlament obvezujućom Rezolucijom traži od svih država članica Europske Unije (i onih koje joj žele pristupiti) da taj dan označe kao zajednički Dan europskog sjećanja: „Europa neće biti ujedinjena ako se ne oblikuje zajedničko viđenje njezine povijesti, te se nacizam, staljinizam, fašistički i komunistički režimi ne prihvate kao zajedničko nasljeđe i ne pristupi poštenoj i temeljitoj raspravi o njihovim zločinima u proteklom stoljeću“, ističući da „nema pomirenja bez pamćenja“.

Antieuropski i antihrvatski duh

U Rezoluciji izričito stoji kako „kriva tumačenja povijesti mogu hraniti ekskluzivističku politiku i na taj način poticati mržnju i rasizam“ te da se „tragična povijest Europe mora održavati na životu kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji pomirenju zasnovanu na istini i pamćenju“. Nadalje, kako je „dominantno povijesno iskustvo Zapadne Europe nacizam, dočim su srednje- i istočnoeuropske zemlje doživjele i komunizam i nacizam, pa je nužno promicati razumijevanje prema dvostrukom nasljeđu diktature što je opteretilo ove zemlje“. U Rezoluciji se posebno ističe kako je „krajnji cilj otkrivanja i procesuiranja zločina koje su počinili komunistički totalitarni režimi pomirenje, koje se može dostići priznavanjem odgovornosti, traženjem oprosta i poticanjem moralne obnove“.

Iako se javno kunu u Europu, pojedinci i cijele grupe u Hrvatskoj ne mogu se pomiriti s europskim stajalištem, koje je pretpostavka za potpunu duhovnu i intelektualnu integraciju Hrvatske u ujedinjenu Europu. Taj antieuropski duh posebno je vidljiv u izdanjima EPH (Jutarnji list i Slobodna Dalmacija), koji su (kao i neki drugi mediji), koristeći se zamjenom teza europskoj Rezoluciji suprotstavili priču o njihovu „antifašizmu“ i Josipu Boljkovcu.

U rezoluciji Europskog parlamenta nigdje se ne spominje sintagma „antifašizam“, omiljeni ideologem dijela hrvatske elite, koja ovom Rezolucijom gubi idejno i političko tlo pod nogama. Netočna je tvrdnja, iako uporno ponavljana, da se u Ustavu RH spominje „antifašizam“. U Ustavu RH, u 11. točki izvorišnih osnova, kao dokaz kontinuiteta hrvatske državnosti stoji da se puna državna suverenost crpe iz odluka ZAVNOH-a (1943), nasuprot NDH (1941). U istoj 11. točki kaže se da je Hrvatska ostvarenje svoje suvremene države utemeljila tako što je na povijesnoj prekretnici odbacila komunistički sustav, i to na demokratskim izborima 1990. Jasno je da je hrvatska država nastala odbacivanjem komunističkog antifašizma te da je Domovinski rat bio borba protiv njega i protiv njegova ostatka, koji su u to vrijeme branili Titova JNA i Miloševićev nacionalkomunistički režim.

HHO još jednom naglašava potrebu ispunjavanja obvezujuće rezolucije Europskoga parlamenta kako se to traži u samoj Rezoluciji. Hrvatska vlada i Sabor to nisu učinili, jer je 17. lipnja 2011. donesen Zakon o dopuni Zakona o državnim blagdanima..., kojim se proglašava „europski Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima“. Pritom je ispušteno ono što Europa traži, a to je odricanje od fašizma i komunizma. HHO ponovno poziva Sabor na izvršenje te dopune, kako bi se spriječila mogućnost povijesnoga komunističkog revizionizma koji Titov komunistički režim i dalje drži neupitnom vrijednošću koja se ne smije ni kritizirati. Naime, od pokušaja povijesnog revizionizma do zahtjeva za progon i kažnjavanje kritičara Tita i komunističkog režima samo je jedan korak. To u medijima, ali i drugdje, rade isti oni koji su stvarali ideološku podlogu ili izravno sudjelovali u uhićenjima i progonima protivnika Titove komunističke diktature sve do 1990. Želimo istaknuti da je ideja ljudskih prava u to vrijeme bila kriminalizirana, a njezini zagovornici uhićivani i zatvarani.

Vraćanje verbalnog delikta

Što, zapravo, žele komunistički revizionisti vidljivo je i iz izjave za javnost Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SAB/SUBNOR) od 25. kolovoza o. g. Riječ je o reakciji na javnu tribinu u Dubrovniku na kojoj su dan prije, u spomen na fizičku likvidaciju grupe Dubrovčana od strane komunističkih vlasti koncem Drugog svjetskog rata, sudjelovali Tomislav Karamarko, ministar u Vladi RH i Ivo Banac, član HHO. SAB/SUBNOR je, sukladno pokušaju reanimiranja komunističkog duha u Hrvatskoj, zatražio i reaktiviranje Zakona o zaštiti lika i djela druga Tita. To je moguće iščitati iz posljednjega stavka te izjave u kojoj piše: „Izjavama o Titu, kojeg (Karamarko) naziva zločincem, potiče se na mržnju i izaziva uznemirenost građana, što potpada i pod kaznenu odgovornost.“ Kako su i brojni članovi HHO i drugi istaknuti intelektualci u Hrvatskoj govorili o Titu kao o ratnom zločincu i o komunizmu kao o zločinačkom sustavu, jasno je da SAB/SUBNOR i njegovi istomišljenici traže vraćanje verbalnoga delikta i uhićenje protivnika komunističkog sustava i ideologije te kritičara Josipa Broza Tita.

Odbor upozorava da ti pozivi znače napad na ustavni poredak RH te da su suprotni obvezujućim europskim dokumentima, čime se Hrvatska udaljava o željenih integracija u EU. Osim toga, riječ je o grubom kršenju principa ljudskih prava, kao i vladavine prava, zbog kojega su stradale tisuće i tisuće nevinih građana, kako iz Hrvatske, tako i iz cijele bivše države, i to upravo ljudi kao što su članovi SAB/SUBNOR-a i njihovi medijski glasnogovornici.