Kazališni globus - svijet

Maribor – Od 14. do 23. listopada u Mariboru traje Borštnikovo srečanje, festival najboljih ostvarenja u slovenskom kazalištu. Ukupno tridesetak predstava, od kojih je dvanaest u službenoj konkurenciji, proći će ovoga tjedna mariborskim pozornicama i boriti se za nagrade. U službenoj su konkurenciji po dvije predstave Ivice Buljana (Sperove Lovske scene iz Spodnje Bavarske, PG Kranj i Mačka na vrućem limenom krovu ljubljanskoga Mestnog gledališča), Eduarda Milera i Sebastijana Horvata, a uz njih su u ovom dijelu programa našle i produkcije Mateje Koležnik, Aleksandra Popovskog i Janusza Kice. Osim tih predstava festival će u okviru drugih programa prikazati niz produkcija te održati i više zanimljivih okruglih stolova.

Veselo ludilo dobro dođe

New York – U tjednu u kojem je dugovječni Lion King na Broadwayu zaradio blizu milijun i pol dolara čime je za nekoliko tisuća dolara nadmašio Spidermana, dobro dođe malo veselog ludila u obliku dvije drame na off Broadwayu koje idu u paketu, a intrigantne su u iskrenom, ispovjednom tonu, što u spomenutim mjuziklima sigurno nije slučaj.

Tom X. Chao napisao je Callous Cad u kojem sam i igra, a u monodrami Penetrating the Space glumi i Kim Katzberg. Dva programa koja imaju zajedničkoga redatelja Johna Harlachera dijele i naslov Cheerful Insanity: Chao and Katzberg in Repertory, a predstave u Here Arts Centreu dobrodošlo su scensko osvježenje. Dok njega muče ljubavne nevjere i problematični prijatelji, Katzbergova se bavi unutarnjim glasovima, a rezultat je, kažu upućeni, vrlo uspješan.

Drukčija Okupacija

Moskva – Ruske su se scene nagledale raznih tema, ali svi se slažu da ništa slično drami Tatjane Orlove Okupacija je divan posao. O, Federico! nisu nikad gledali. Naime, ta djelomično autobiografska drama govori o tome kako je bilo živjeti u Njemačkoj pod ruskom okupacijom nakon Drugoga svjetskog rata, ali dotiče i mnoge druge dramatične teme. U režiji Jurja Pogrebničkog, redatelja koji sustavno razvija stil minimalističke opskurnosti, i produkciji kazališta Okolo predstava je ugodno iznenadila mnoge. Zanimljivo da je komad napisan prije dvadeset godina i da je od tada ležao nedirnut u autoričinoj ladici, ali nikakav se trag vremena ne vidi na sceni u drami koja više nego o ruskoj okupaciji govori o načinu na koji sjećanje oblikuje naše živote.

Drama teče kao san, u fragmentima sjećanja, a odrastanje djevojčice u zrelu ženu impresionistička je slika vremena oblikovana i asocijacijama na poznate filmove Kurosawe, Fellinija i Wayde. Intrigantni mozaik života žene u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća u maštovitoj režiji ocijenjen je kao novi uspjeh kazališta Okolo.

Kriza godi alternativi

Dublin – Dublin Theatre Festival, koji se ove godine odvija od kraja rujna do sredine listopada, pokazuje zanimljive kazališne promjene na irskoj sceni uzrokovane drastičnim financijskim rezovima u kulturi zbog krize u kojoj se zemlja našla. Za razliku od prije nekoliko godina kad su vladale mainstream predstave velikih kazališta, dok je neovisna scena bila gotovo neprimjetna, ove se godine zapaža ne samo povećan udio malih i neovisnih nego oni prave zanimljiviji i provokativniji teatar. Bave se političkim i društvenim temama u koje velike dobro dotirane kazališne kuće najčešće ne diraju pa se čini da je kriza zapravo dovela do (ponovno) intrigantnog kazališta kao primjetne društvene činejnice, teatra koji je istodobno jaka kritika i zanimljiva estetska činjenica. Kroničari ovog festivala zapažaju shizofreniju koja sve više dijeli dva kazališna svijeta, neovisni i institucionalni, što rezultira vrlo zanimljivim ostvarenjima o stanju društva u krizi. Ništa slično ne može se dogoditi u kazališnoj Hrvatskoj: drastične rezove prvi su – i zapravo jedini dosad – osjetili alternativci i neovisni.