Festival vrijedan pozornosti

Samoborska glazbena jesen proteklih se godina razvila u vrijedan koncertni niz na početku koncertne sezone koji – uz zanimljive priloge iz inozemstva – donosi najvrednije programe domaćih izvođačkih i skladateljskih snaga. Ispunjava sve zahtjeve šire i stručne publike – angažira provjerene umjetnike, promiče autorsko stvaralaštvo, obuhvaća presjek različitih žanrova i stilskih epoha između baroka i suvremenih težnja te predstavlja najmlađe glazbenike, a sve umata u vrlo primamljivo lokalno obojeno samoborsko jesenje ruho sa zaštitnim znakom kišobranom. Ove tople samoborske jeseni kiše, srećom, nije bilo, a glazba je uspješno privlačila goste iz ostalih sredina u regiji, mahom Zagrepčane, kojima se tih dana još nije bila zahuktala koncertna sezona u gradu.

Scena iz Služavke gospodarice

Koncerte bismo mogli razložiti na nekoliko programskih niti – ugledni komorni ansambli, koncerti u znaku Natjecanja Ferdo Livadić, koncerti u odjeku Majstorske radionice za udaraljkaše Marimba Week, suradnja s Varaždinskim baroknim večerima i dječja predstava u produkciji zagrebačkoga HNK (Vještica Hillary ide u operu, 7. listopada). Neki bi rekli, za svakoga ponešto, čemu bi trebalo dodati neprestanu i dosljedno provedenu težnja organizatora za relevantnim i umjetnički dotjeranim programima koji na svaki koncert uspijevaju privući pozornost šire javnosti. Večer otvaranja imala je pravi inaugurativni karakter: prvi je put sa Zagrebačkim solistima nastupio francuski violončelist Marc Coppey kao novoizabrani umjetnički voditelj ansambla. Nakon još jednog izdanja pridruženog Natjecanja za mlade glazbenike Ferdo Livadić, koje od natjecatelja traži da se predstave u formi koncerta, priređena je tradicionalna svečana Večer pobjednika (28. rujna) s praizvedbom novoga djela za prošlogodišnjeg laureata natjecanja kao solista uz Cantus Ansambl, uz objavu partiture u izdanju tvrtke Cantus d. o. o. (Kvartet Klang praizveo je skladbu Berislava Šipuša …un viaggio verso le luci di Amaraath, la stella del ritorno…). Programom u potpunosti posvećenim hrvatskim skladateljima – uz dodatak obrađene verzije Musorgskijevih Slika s izložbe – posebno su se predstavile prošlogodišnje laureatkinje, pijanistice i udaraljkašice Kvarteta Klang (30. rujna). Laureat je prošle godine bio i mladi imoćanski pijanist Marijan Đuzel (dobitnik Nagrade Grada Samobora 2010), koji si je tako priskrbio cjelovečernji solistički recital s Mozartovim, Schumannovim i Bartokovim djelima uz skladbu Jubilus Ive Josipovića, predsjednika RH, ujedno i visokog pokrovitelja festivala. Niz vrsnih komornih ansambala nastavili su Samoborski gudači, koji izravno njeguju način muziciranja poput Zagrebačkih solista, izvodeći i njihov repertoar (Paraćeva Muzika za gudače i Brittenova Simple Symphony), te način sviranja u stajaćem položaju (violine i viole) u solističkoj maniri, uz brazilskoga solista na udaraljkama Neya Rosaura. Iz Tjedna marimbe u program festivala uključio se i bugarski udaraljkaš Svet Stojanov, koji je predstavio i polaznike majstorskog tečaja u organizaciji Ivane Bilić. Suradnja s Varaždinskim baroknim večerima u Samobor je dovela britanski sastav King’s Consort pod vodstvom Roberta Kinga s baroknim repertoarnim hitovima, dok se na niz komornih ansambala skladno nadovezao program francuskoga saksofonskog noneta Squilante, a vokalnu inačicu skupnog muziciranja u večeri novijih i starijih madrigala otkrio je ansambl Antiphonus pod vodstvom Tomislava Fačinija.

Posebno vrijedi izdvojiti koncert koji je povezao dvoje laureata proteklih izdanja natjecanja Ferdo Livadić, dvoje danas najtraženijih interpreta: sopranisticu Mariju Kuhar Šoša (pobjednica 2006) i gitarista Petrita Çekua (laureat 2005), koji su 5. listopada u Župnoj crkvi Sv. Anastazije ostvarili večer za pamćenje. Krenuli su od hrvatskih skladatelja koji su pisali djela za – u svjetskim okvirima rijetki sastav – glas i gitaru: varaždinskoga gitarista i skladatelja Ivana Padovca i suvremenog autora, profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, akademika Marka Ruždjaka. Od Padovčevih salonskih pjesama s odjecima operetnih elemenata dvoje je mladih umjetnika isplelo komplementarne doživljaje glazbe, fragilne, ali zaobljene izvore zvuka i figransku razradu glazbenog i scenskog izraza. Dvije repertoarne solo pjesme Josipa Hatzea u kojima je klavir bio pretočen u gitarsko zvukovlje pružile su sopranistici priliku da predstavi širi volumen i opernu izvođačku gestu. Iako je Ruždjakova skladba Pođimo sada ti i ja skladana još 1996. za Lidiju Horvat Dunjko (kod koje je Marija i diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu) i Istvŕna Römera, koji su je praizveli u sklopu Glazbene tribine u Opatiji, djelo je dobilo novi zamah upravo u izvođačima mlađe generacije. Njihova zvučna realizacija Ruždjakove dadaističke partiture, u kojoj su instrumentalnost i vokalnost zamijenile mjesta, poprimila je obrise male monodrame s razrađenom dramaturgijom glazbe oslobođene bilo kakvih značenjskih konvencija. Glas i gitara nezamjenjiv je sastav kada je španjolska glazba u pitanju, i premda su Ljubavna pjesme De Falle i Sedam narodnih španjolskih napjeva Granadosa pisane za glas i klavir, klavirska pratnja u njima izravno priziva gitarske artikulacije, tako da su u obradama Çekuova profesora Darka Petrinjaka djela djelovala podjednako izvorno. Çeku je kavalirski pratio sopranisticu, ne želeći tijekom njihovih zajedničkih nastupa ničim odvući pozornost na sebe, ali je u svojoj solističkoj točki večeri, odmah nakon stanke (Dijaboličnom capricciu Marija Castelnuova-Tedesca u čast Niccolňa Paganinija) iskazao nevjerojatnu bravuroznost i magiju kojom svaki put očara slušatelje. Nadamo se da će se taj novi tandem još dugo zadržati na glazbenoj sceni i da će u suradnji sa suvremenim skladateljima razvijati sklonost prema novom i neistraženom, ali uvijek dopadljivu i skladnu zvuku.

Svečana završnica festivala donijela je još jednu vokalno-instrumentalnu suradnju koja se logično nadovezala na sve dotadašnje tematske niti i u svojoj biti povezala komornu glazbu sa scenskim izričajem, povijesni predložak s novijim modelom tumačenja. Najkomornija dosad poznata inačica opernog intermezza Služavka Gospodarica Giovannija Battiste Pergolesija u subotu je 8. listopada nositelje svjetskih i domaćih velikih opernih pozornica povezala s gudačkim kvintetom Varaždinskoga komornog orkestra uz neizostavan doprinos čembalista Marija Penzara. Naš trenutačno najpoznatiji operni pjevač u svjetskim okvirima, bas-bariton Giorgio Surian (glas nevjerojatna raspona između basso profondo i baritona) tumačio je glavnog lika Uberta animiravši najprije publiku uvodnim komentarom o radnji i odnosima između likova. U jednostavnom ambijentu pred oltarom Franjevačke crkve, oko stola s tri stolca, u jednom je dahu izvedeno djelo u dva povezana čina, s blistavim punokrvnim sopranom naše trenutačno najistaknutije operne umjetnice Valentine Fijačko u ulozi služavke Serpine. Njihovoj je glasovnoj i scenskoj virtuoznosti komičnom dramatizacijom pridonio i pjevačev sin, inače također pjevač Stefano Surian u ulozi nijemoga sluge Vesponea. Puni je zapjev pjevača podsjetio na strastveni mentalitet autora oko napuljske operne škole s početka 18. stoljeća kojima je skladatelj pripadao, a prateći komorni sastav bez dirigenta na uobičajenu barokno-klasicističku izvođačku praksu onoga doba kada su voditelji izvedbe mahom svirali prvu violinu ili čembalo.

Sa zadovoljstvom iščekujemo novo izdanje ovog po mnogočemu jedinstvenog i zanimljivog festivala na hrvatskoj glazbenoj sceni, koji je kao umjetnički ravnatelj – nakon saksofonista Gorana Merčepa – preuzeo skladatelj Srećko Bradić. Kao prvi novitet u godini koju programski osmišljava već je najavio Prvo međunarodno skladateljsko natjecanje New Note, za koje je na internetskoj stranici www.new-note.com otvoren natječaj, a pobjedničku će skladbu na jednom od dva planirana koncerta praizvesti Kvintet Berlinske filharmonije (5. listopada 2012). Tako će izvođačko natjecanje Ferdo Livadić dobiti i svoju skladateljsku mlađu sestru, što je idealna podloga za nova programska promišljanja i izazove.