Vijenac 460

Glazba

JAZZ AD LIBITUM

Avanturo, još nas ima!

Mladen Mazur

U Studiju Bajsić Hrvatske radiotelevizije održana je koncertna promocija diska Avanturo, još nas ima naše jazz-pjevačice Jelene Balent i Big banda Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Saše Nestorovića. Projekt se u suradnji s Big bandom HRT-a pripremao dulje vrijeme, a sve aranžmane potpisuje Silvije Glojnarić.

Jelena Balent rođena je u Krapini 1973, gdje je završila osnovnu glazbenu školu, a potom u Varaždinu i srednju. Na zagrebačkoj je Muzičkoj akademiji diplomirala 1998. U početku je trebala postati pijanistica, no zdravstveni ju je problem u tome spriječio, pa se posvetila pjevanju, a okušala se i u učenju saksofona. Jazz je, na nagovor gitarista Zvonimira Majdaka, s dvama poznatim standardima započela pjevati sasvim slučajno u Varaždinu u jednoj kazališnoj monodrami. Bio je to istovremeno i njezin početak suradnji s jazz-sastavom saksofonista Željka Kovačevića The Cute, s kojim će nastupati pet godina i snimiti dva nosača zvuka. Godine 2001. s kazališno-glazbenom skupinom Time Crew nastupila je u Sarajevu, a dvije godine poslije snima CD sa zagrebačkim Novim staromodnim orkestrom. Njezina se suradnja s novijim i profiliranijim izborom jazz-skladbi nastavlja 2006. s triom basista Saše Borovca, s kojim je najprije nastupila na Proljetnoj reviji jazza u zagrebačkoj dvorani Lisinski te potom i na sisačkim festivalima jazza 2007. i 2008. Kao predstavnica Hrvatske pjevala je 2006. u sklopu umjetničke razmjene u organizaciji Europske radiofonske unije u Italiji. Dosadašnju ne baš prebogatu jazz-karijeru, što je rezultiralo i neopravdanim izostankom šire afirmacije, Jelena Balent sad je uspješno okrunila izdavanjem diska Avanturo, još nas ima i spomenutim koncertom s Big bandom, potvrdivši svoj talent i privrženost jazz-izričaju. To je uspješno, ali bez većeg odjeka, pokazala s malim sastavom i na nedavnom koncertu male revije naših vokalistica jazza, održanu u zagrebačkom Kazalištu lutaka, podsjećajući na stilski trag svojih recentnih uzora, američkih pjevačica Dee Dee Bridgewater i Dianne Reeves.

Apstrahiramo li neke producentske nedostatke diska, nazvana po tekstu Drage Britvića, ostaje dojam ostvarenja dosta uspješna albuma s opravdanom dominacijom jazz-standarda američkih autora. Nosač zvuka je debitantski projekt, ali s džezističkog stajališta odmah plijeni pozornost i zaslužuje sve pohvale. Sigurnost pjevačice, vrlo dobra intonacija, korektan engleski izgovor tekstova, fraziranje i dinamika, ubrajaju ga među dosad najbolja diskografska ostvarenja našega vokalnog jazza. Tu valja svakako pohvaliti i više nego korektnu ulogu i zvuk vrlo dobro uigrana Big banda Hrvatske radiotelevizije s dirigentom Sašom Nestorovićem. Izvrsni swing-aranžmani koji nisu skinuti s nekog od vanjskih nosača zvuka već su doista originalni djelo su rutinera Silvija Glojnarića, a u njima je zamjetan pristup pisanja s tutti korusima, primjerenim kada je jazz-vokal u pitanju. No takav koncept razumljivo ipak ne isključuje instrumentalna sola, s kojima se u pojedinim izvedbama predstavljaju vrlo dobar trubač i krilničar Davor Križić (Deed I Do, Love For Sale, Avanturo, još nas ima, Routte 66), tenor-saksofonisti Igor Geržina (Kad sanjari oči sklope) i Saša Nestorović (Love For Sale), flautist Miro Kadoić (Avanturo, još nas ima) i klarinetist Željko Kovačević (Tko je zgazio gospođu Mjesec). Zanimljiv je aranžman jednog od tradicionalnih hitova legendarne Billie Holiday What A Difference A Day Made koji je aranžer Glojnarić spretno uklopio u ritmički kontekst bossa nove, dok je kao autor skladbu Avanturo, još nas ima svrstao u stilsko područje swinga, poigravši se pritom i s vokalizama te solima flaute i tenor-saksofona.

Kad bih se između svih tih vrlo dobrih izvedbi i aranžmana morao odlučiti za najefektniji, i aranžerski na tradiciji jazza najutemeljeniji, bio bi to ipak onaj, godinama u jazzu popularna bluesa Bobbyja Troupa, Route 66, s vokalizmima te efektnim i korektnim unisonim taktovima glasa s instrumentalnim dijelovima aranžmana, uz izvrsna sola krilničara Davora Križića.

Jelena Balent jedna je od naših malobrojnih profiliranih pjevačica jazz-vokacije koja dosad nije očijukala s pop- ili komercijalnom glazbom. Možda je baš ta činjenica razlogom njezine dosadašnje relativne zapostavljenosti. Ovaj luksuzno opremljen CD zadovoljava gotovo sva pravila jazz-produkcije na europskoj razini. To bi za karijeru Jelene Balent, nadarene vokalistice jazza, trebalo značiti korak dalje, u koji, usprkos zbrkanoj i ne baš blistavoj situaciji na našoj jazz-sceni, u ovom trenutku ipak treba povjerovati.


Vijenac 460

460 - 20. listopada 2011. | Arhiva

Klikni za povratak