U znaku Krleže

Zagrebačka publika neće, osim one revizorske festivalske dubrovačko-zagrebačke, moći vidjeti nijednu predstavu nastalu južnije od Rijeke ni sjevernije od Zagreba

Ovogodišnje, dvadeset i šeste Gavelline večeri održavaju se u Zagrebu od 30. rujna do 7. listopada 2011. godine, u kraćem trajanju od prošlogodišnjih, od 18. do 29. listopada 2010. Utemeljene 1973. kao smotra istaknutih predstava matičnoga, danas Gradskoga dramskoga kazališta Gavella na kraju kazališne godine, od 1975. održavaju se na početku sezone kao ogled najboljih kazališnih ostvarenja iz Hrvatske i drugih tadašnjih republika, sve do prekida zbog Domovinskoga rata, kad se 1991. gase, da bi novi ravnatelj, glumac Darko Stazić nakon trinaest godina stanke inicirao njihov ponovni život u samostalnoj Hrvatskoj, pa od 2005. u jesenskom Zagrebu, nakon Festivala svjetskoga kazališta i prije Nagrade hrvatskoga glumišta, gledamo predstave institucionalnih hrvatskih kazališta. Na smotri u Frankopanskoj može biti nagrađena samo jedna predstava, i to zlatnikom s likom utemeljitelja kazališta, dr. Branka Gavelle. Ovogodišnji izbornik, hrvatski dramatičar, romanopisac i pjesnik Tomislav Zajec trebao se odlučiti za samo sedam naslova u konkurenciji. Večeri otvara Gogoljev Revizor, nagrađivana predstava, u izvođenju Festivalskoga dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih igara u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih u režiji Jerneja Lorencija, do krajnjih granica dovedena satira na današnje društvo. U istom je, iako tjelesno i zvučno agresivijem, rakursu micanja tabua i ostvarenja satire i uvrštena predstava Kiklop, prema Euripidu i Goranu Ferčecu, u koprodukcijskom nizu Scena Gorica, Velika Gorica – Teatar &TD, Zagreb – Mini teatar, Ljubljana, Slovenija u režiji Ivice Buljana, koja se poigrava i konvencijama antičke satirske igre.

Angažirana glumačka ekipa u predstavi Teatra &TD, u autorskom projektu Olivera Frljića Mrzim istinu, poigrava se istinom u tekstu i u izvedbi, prikazujući život koji se događao prije 24. travnja 1994, egzistencijalno i obiteljski slojevit. Život lude prema motivima proze Ryunosuke Akutagawe u režiji Davida Doiashvillija u izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka u koprodukciji s HKD-om Rijeka nudi poetsku, ludičnu viziju traženja istine u umjetnosti i životu. Istina se, smrti i života, u obitelji u Dalmatinskoj zagori, traži i u predstavi Nosi nas rijeka kazališta domaćina, Gradskoga dramskoga kazališta Gavella, prema snažnu dramskom tekstu Elvisa Bošnjaka, u ritualno i glumački dojmljivoj predstavi u režiji Krešimira Dolenčića.

Tridesetu godišnjicu Krležine smrti obilježavaju dvije predstave. Gospoda Glembajevi u režiji Vite Taufera snažnom psihološko-društvenom karakterizacijom i preciznom režijom ulazi u prikazbeni vrh zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta. U drukčijem je izvedbenom kodu ostvarena Leda osječkoga Hrvatskoga narodnog kazališta u režiji Ivana Lea Lema, koja donosi nemir današnjice u šumskom, arkadijskom prostoru. U završnici izvan konkurencije na matičnoj Gavellinoj pozornici prikazat će se Gospoda Glembajevi prema drami Miroslava Krleže u izvedbi ATELJEA 212 iz Beograda, iz Srbije u režiji Jagoša Markovića koja, prema viđenim fotografijama, vizualno podsjeća na prizore iz nekadašnje slavne Gavelline predstave u režiji Petra Večeka.

„Zadaća izbornika Tomislava Zajeca bila je pronaći i prepoznati kazališni jezik svake pojedine predstave, te iz te pozicije krenuti u prosudbu kvalitete, dosljednosti provedbe, i originalnosti ponuđenog izraza.“ Nadajući se da će Gavelline večeri zadržati snagu sadržanu u imenu i moć izvaninstitucionalna estetskoga prosvjeda unutar institucionalnosti, zapažamo da zagrebačka publika neće, osim one revizorske festivalske dubrovačko-zagrebačke, moći vidjeti nijednu predstavu nastalu južnije od Rijeke i da su izostala dosad uvrštavana kazališta iz sjeverne Hrvatske.