Spone među kulturama

Vjera Balen-Heidl s Larom Höbling Matković, predsjednicom DHKP-a / Snimila Nives Gajdobranki

Nagrada za najbolji prijevod proze Helen Sinković za prijevod Ljuljačka daha Herte Müller i nagrada za životno djelo vrsnoj prevoditeljici, novinarki i urednici Vjeri Balen-Heidl, dodijeljene su 24. rujna 2011. u Zagrebu, na Godišnjoj skupštini Društva hrvatskih književnih prevodilaca. „Već pri prvom susretu s prozom Friedricha Dürrenmatta i Herte Müller u načinu prevođenja uočio sam osebujnu suptilnost kojoj se prijevodima dvaju romana nobelovke Elfriede Jelinek pridružila prevodilačka zrelost“, istaknuo je književni prevodilac, publicist i pjesnik Sead Muhamedagić, obrazlažući nagradu Helen Sinković. Dodao je kako u trima prijevodima romana Herte Müller tomu treba pridodati i suautorsku samozatajnost, osobito izraženu u prijevodu Ljuljačka daha (Atemschaukel), koji je i našu čitateljsku javnost uvjerio u neprijepornu literarnu kakvoću njemačke nobelovke. „Protočna čitkost koja nam ne dopušta da knjigu ispustimo iz ruku, zadivljujuća ekspresivnost slikovitih opisa te jezično-stilska kreativnost uz čiju se pomoć prevoditeljica vješto i junački nosi s autoričinom literarnom ćudljivošću neke su od upečatljivih značajki ovoga iznimnog prijevoda zbog kojih će ova knjiga još dugo privlačiti pozornost naših čitateljskih sladokusaca“, zaključio je.

Ivan Matković osvrnuo se u obrazloženju na prevodilačko iskustvo nagrađene Vjere Balen-Heidl, koja je već 1967. prevela jezično i kulturološki vrlo zahtjevan američki roman Pokojni George Apley podcijenjenoga dobitnika Pulitzerove nagrade J. P. Marquanda. Uslijedili su roman i priče kompleksnoga, i za prevoditelja vrlo zahtjevna, američkog pisca Williama Faulknera, zatim najvažniji roman Povratak zeca Johna Updikea te programatski, a jezično zahuktan Normana Mailera Bijeli crnac. „To impresivno snalaženje u raznim kulturološkim kontekstima i pripadajućim jezičnim registrima koji variraju od puritanske novoengleske sredine Marquanda ili Updikea do južnjačke, gotovo ‘lokalne fikcije’ Williama Faulknera nastavlja se prijelazom od razbarušenog Mailera do lapidarne autističnosti Kosinskijeve Prisutnosti pa kontroverznog i utjecajnog, jezično daleko razvedenijega romana Grupa Mary McCarthy i svjedoči o Vjerinoj svestranosti i spremnosti na suočavanje s novim prevodilačkim izazovima“ naglasio je Matković. Vjera Balen-Heidl prevela je vrlo uspješno i paradigmatsko djelo Emma britanske spisateljice s početka 19. stoljeća Jane Austin, koje suvremeni naratolozi smatraju oglednim primjerom pripovjedne virtuoznosti, a od 1998. do 2007. uredila je i tridesetak prijevoda romana s nekoliko jezika u rasponu od makedonskog do portugalskog. U zaključku obrazloženja nagrade za životno djelo Matković je naglasio kako je Vjera Balen-Heidl vrsnim prijevodima i uredničkim radom, tj. informiranim i širokim rasponom tekstova, znalačkom brigom oko kakvoće prijevoda, savjesnošću i uloženim trudom ne samo obilježila i obogatila našu izdavačku ponudu nego i neprijeporno pokazala da su prevoditelji i urednici najvažnije spone među kulturama.