Putovanje kroz tisućljeća i kontinente

Dubrovnik u svom kulturnom kalendaru već u lipnju bilježi prve festivale. Kad jedan započne, sljedeći se gotovo bez predaha na njega nadoveže, tako da se samo preko noći promijene plakati, više ili manje udobni stolci u Kneževu dvoru i glamuroznije ili skromnije ukrašeno pročelje. A u tom bogatstvu, u čijim se programima ipak potkrade svega i svačega, Festival rane glazbe s posebnom pažnjom pristupa i Dubrovniku i njegovoj publici. Ove godine održao se osmi put i protegnuo se od subote do utorka. Ukratko: u četiri dana sažela su se vrijedna i dragocjena saznanja i nesvakidašnji sadržaji koji su nas odveli na maštovito putovanje i tisućljećima i kontinentima. Idemo redom.

Prvi dan Festivala zvao se Praznik u Rimu, a projekt potpisuje austrijsko-njemački sastav Musica Romana koji je okupio arheologe, antropologe, glazbenike, graditelje glazbala, povjesničare i muzikologe. Glas te lira, kitara, aulos, koptska lira, svirala od labuđe kosti, od roga, zvončići, razne vrste bubnjeva, harfa, panova frula, sistrum i još mnogi drugi instrumenti lijepo su odzvanjali Kneževim dvorom. Tročlani je sastav publici tumačio glazbu antičkih vremena iznoseći brojne korisne i zanimljive detalje, što predstavlja dragocjeno iskustvo.

Druga večer dovela nas je do razdoblja baroka pa smo u Kneževu dvoru čuli Bachove Goldberg varijacije, koje se ne izvode baš često jer zahtijevaju posebnu kvalitetu koncentracije. Izveo ih je iranski čembalist Mahan Esfahani. Njegova zrela i promišljena izvedba zahtjevnoga Bachova djela bila je potkrijepljena izvrsnom tehnikom i neslućenom paletom boja i dinamičkog raspona. Možemo reći da nam je Esfahani otkrio novu dimenziju čembala i uistinu oduševio festivalsku publiku. Napomenimo da je Esfahani i dirigent i da posebno protežira čembalo kao solistički instrument. Stoga je prošle godine izveo tri koncerta za čembalo i orkestar: Kalabisov, Martinuov i Poulencov.

Treća večer Festivala, iako planirana za Knežev dvor, zbog kišovita je vremena premještena u drugi prostor. Riječ je o Čitaonici Narodne knjižnice, popularnoj Saloči od zrcala, koja se pokazala kao odličan izbor za večer pod imenom Rage za Ragusu. Tri indijska umjetnika, Dharambir Singh na sitaru, Manjeet Singh Rasiya na tabli i pjevačica Ranjana Ghatak, predstavili su nam glazbu sjevera Indije koja istražuje čežnju, samouvjerenost, hrabrost, predanost i ljubav posebnim melodijskim i ritmičkim strukturama zvanim rage i tale. S koncertnog podija nenametljivo je zračila snaga, mirnoća, uzvišenost i energija. Atmosfera na večeri indijske glazbe vrhunac je ovogodišnjega festivala.

A njegovu završnicu činili su domaći izvođači i domaća literatura jer – ne zaboravimo – ovaj festival vodi posebnu brigu o hrvatskoj baštini. Tako su u Jezuitskoj crkvi na večeri pod imenom Versi i note nastupili članovi splitskoga muškog kvarteta Cantores Maruli (Marin Kapor Kaporelo i Zdravko Kraljević, tenori, Tonko Podrug, bariton, Dragan Šinković, bas) koji vodi Dubrovkinja Jelica Valjalo, naratori Marina Čapalija i Joško Ševo te gitarist Petar Čulić. Izbor iz djela Hektorovića, Marina i Džore Držića, Marulića, Lucića i Božićevića bila su spajana glagoljaškim i gregorijanskim napjevima te skladbama renesansnih majstora. Kolaž koji je pokazao vrijednost i bogatstvo hrvatske obale u tim stoljećima vrijedno je umjetničko ostvarenje. Stoga i za ovogodišnji festival rane glazbe možemo reći da je, iako medijski skromno najavljen, kvalitetna i dosljedna manifestacija vrijedna svake pohvale.