Novo ime europskoga jazza

Viktoria Tolstoy jedna je od najzanimljivijih pojava današnjeg europskoga jazza

Po svemu se čini da prosječni ljubitelj jazza radije sluša ženski negoli muški glas. Tu razumljivo postoje i brojne iznimke, u jazzu su dakako postojali i postoje izvrsni muški pjevači, no pjevačice jednostavno i očigledno prevladavaju. Sličnu pojavu već dulje vrijeme zapažamo i u europskom jazzu, u kojem broj pjevačica sve više nadilazi broj pjevača, a u zadnje vrijeme zamjetno je povećanje broja kvalitetnih jazz-pjevačica upravo iz zapadnoeuropskih zemalja. Tu u prvom redu valja spomenuti Talijanku iz Torina Robertu Gambarini, popularnost koje je već davno nadišla njezinu europsku karijeru, jer ju je kao jedna od rijetkih Europljanki već prije više godina čvrsto potvrdila i u Sjedinjenim Državama. Tu su potom mlada Rebekka Bakken, Nizozemka, koja u svojoj zemlji nastavlja bogatu vokalnu žensku jazz-tradiciju Rite Reys i Greetje Kaufeld, Francuskinja Madeleine Peyroux, koja izvrsnim glasom i razinom izvođenja podjednako dobro interpretira svoje originale i jazz-standarde te atraktivna plavuša Viktoria Tolstoy, pravo otkriće iz Švedske i ovoga trenutka jamačno jedno od najzanimljivijih imena modernog europskog vokalnog jazz-izričaja.

Viktoria Tolstoy plijeni pozornost diskografskih producenata

Viktoria Tolstoy, na crti razvoja švedskoga ženskog vokalnog jazza, nasljednica je legendarne Monike Zetterlund. Pra-pra-praunuka je glasovitoga ruskog pisca Lava Tolstoja, prezime kojeg je uzela kao dio svog umjetničkog imena. Rođena je kao Louise Viktoria Kjellberg, 1974. u Sigtuni Municipality u okrugu Stockholm, kao kći ugledne ruske imigracijske obitelji. Generacijski možda shvatljivo, ni ona poput mnogih drugih europskih pjevačica jazza nije sasvim imuna na fuziju i neke autore pop- i rock-provenijencije, no odmah valja spomenuti da je jazz oduvijek bio ključni element njezine glazbene orijentacije. Prvi je i jamačno najvažniji uzor Tolstoyeve bio američki pijanist i skladatelj modernoga jazza Herbie Hancock, čije je snimke, napose iz razdoblja njegovih suradnji s Milesom Davisom, godinama slušala. Napajala se i jazzom američke Zapadne obale iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali i glazbom Stinga i interpretacijama Chake Khan. Odgovarajući na brojna pitanja o stilski dosta širokoj lepezi njezinih glazbenih utjecaja, Tostoyeva se nerijetko služi i ispričava onom već pomalo otrcanom frazom, da „glazba može biti samo dobra ili loša“, no ona uza sva stilska laviranja ostaje ipak modernom i profiliranom jazz-pjevačicom velikih glasovnih i interpretativnih mogućnosti te stoga, ponajprije među stručnjacima, i tako visoko kotira na europskoj jazz-sceni.

U ovom trenutku, premda je mnogi još smatraju novopridošlicom, iako to ona više i nije, a velik broj ljubitelja jazza još za nju nije ni čuo, Viktoria Tolstoy, uz dakako velik broj nastupa na domaćim i stranim pozornicama, prvu je samostalnu ploču snimila još 1994. (Smile, Love And Spices), no i nadalje plijeni pozornost diskografskih producenata, i to ne samo onih europskih. U tome je jedna od rijetkih europskih interpreta vokalnog jazza, koja se u ovom trenutku može pohvaliti s već desetak vlastitih ploča, te s diskografskim suradnjama i s nekim drugim imenima švedskoga jazza. Uz to nadarena je i autorica tekstova, pa je zabilježena i kao autorica njih deset napisanih za isto toliko instrumentalnih skladbi Herbieja Hancocka, a piše ih dakako i za svoje originale. Uz već spomenut Smile, Love And Spices vrijedi spomenuti njezine diskove: For Alskad (1996), White Russian (1997), snimljen za uglednu etiketu Blue Note EMI i ostvaren s djelima poznatoga švedskog skladatelja Esbjorna Svenssona, Blame It On My Youth (2001), Shining On You (2004), My Swedish Heart (2005), Pictures Of Me (2006) te zapažen My Russian Soul (2008), u kojem se izričajem referira na svoje rusko podrijetlo. Tu se mora spomenuti i vrlo uspješan projekt ostvaren u suradnji s Nilsom i Magnusom Landgrenom, Letters To Herbie, koji je neka vrst ljubavnoga pisma s jedanaest njezinih tekstova posvećenih uzoru Herbieju Hancocku. Sva su ta izdanja snimljena za etiketu ACT doživjela pohvale, kako od publike tako i od struke, a Pisma Herbieju i veliku promociju. Tu valja spomenuti i njezine recentnije suradnje sa spomenutim vokalistom Nilsom Landgrenom u programima nazvanim Sentimental Journey (2002) i Funky Abba (2004) s obradama skladbi komercijalnijega značaja. S Nilsom Landgrenom poduzet će ovog listopada veliku turneju pod naslovom Jazz Nights po Njemačkoj, tijekom koje će najvjerojatnije primiti i ovogodišnju vodeću njemačku nagradu German Jazz Award, a s tim je vokalistom pripremila i spomenuti CD s jedanaest Hancockovih skladbi. Povezuje to i vlastitom skladbom s varijacijama na temu Johna Coltranea Naima, kao podsjetnik na sad već davne suradnje te dvojice releventnih imena modernoga jazza. U tim će je projektima i opet pratiti njezin stalni pijanist Jacob Karlzon.

Iz svega je rečenog razvidno da švedski jazz nakon Monike Zetterlund europskom jazzu nudi još jednu atraktivnu jazz-pjevačicu, koju ta scena po svemu sudeći još dobro i ne pozna, a na toj se sceni uz nju pojavljuje sada i izvrsna vokalistica Ida Sand, specijalizirana za gospel, blues i soul s diskom The Gospel Truth. To je još jedan dokaz da relativno opsežna lokalna diskografska proizvodnja ne mora nužno jamčiti i širu popularnost pojedinih jazz-interpreta izvan domovine. U zapadnoeuropskim zemljama to je postalo gotovo i pravilo, jer izuzmemo li malen broj američkih pjevačica jazza koje žive i djeluju u Europi, predstavnice europskog jazz-vokala rijetko se pojavljuju na turnejama ili koncertnim nastupima izvan svojih zemalja, kako bi ih i u izravnim kontaktima upoznao i širi krug europskih ljubitelja jazza. Odnosi se to dakako i na Šveđanku Viktoriju Tolstoy, koju zahvaljujući projektu pod naslovom Sve dobro dolazi iz Švedske i švedskoj diplomaciji u Hamburgu, eto tek sada bolje upoznaje njemačka jazz-publika. Ovisi to dakako i o informiranosti i stručnom vrednovanju organizatora pojedinih interpreta jazza.Vjerujemo da će dobre komunikacije pa i danas ne tako skupa diskografska distribucija to stanje, barem što se tiče zemalja Zapadne Europe, ubrzo znatno unaprijediti.