Njemačka pljuska hrvatskim diskografima

Glazba Dore Pejačević jedno je od najvažnijih otkrića posljednjih godina u njemačkoj diskografiji

Njemačka diskografska kuća cpo godinama je već usredotočena na otkrivanje i prezentiranje zapostavljenih ili potpuno zaboravljenih skladateljskih opusa. Zahvaljujući njihovoj bogatoj i sadržajno raznolikoj produkciji bitno se upotpunjava naš uvid u europsku umjetničku glazbu iz raznih razdoblja 19. i prve polovice 20. stoljeća, dok samoljubivi europski Zapad prvi put dobiva priliku da napokon zapazi i bogatu glazbenu baštinu rubnih europskih zemalja, među kojima je dakako i Hrvatska. Diskografsku kuću cpo već godinama promišljeno vodi Burkhard Schmilgun (umjetnički i programski ravnatelj), koji je za originalnu repertoarnu politiku 2009. dobio jamačno najvažniju neovisnu kritičarsku nagradu koja se na području klasične glazbe dodjeljuje u Njemačkoj (Preis der Schallplattenkritik). Protekle četiri godine Schmilgun je u Njemačkoj producirao studijske snimke niza skladbi Dore Pejačević, koje će biti objavljene na šest kompaktnih ploča. Sveobuhvatan izbor djela, tonska kvaliteta snimki i visoka umjetnička razina interpretacija jesu neupitne odlike toga studioznog izdanja, kojim su agilni Nijemci zalijepili svojevrsnu pljusku letargičnim hrvatskim diskografima. Posljednji će zacijelo na takvu konstataciju dignuti nos, ali ako ga spuste, vidjet će da im pod tim istim nosom leže tiskana i pomno priređena notna izdanja gotovo svih Dorinih djela, od kojih su tek poneka (i uglavnom na osobnu inicijativu pojedinih glazbenika) snimljena i objavljena u njezinoj domovini Hrvatskoj, pa tako, primjerice, integralna snimka Dorine Simfonije pod ravnanjem Mladena Tarbuka nikad nije objavljena na nosaču zvuka?! Da Dora Pejačević ni 88 godina nakon smrti još nije postala prorok u svojoj domovini Hrvatskoj učinilo se to i nadasve profesionalnom glazbenom zanesenjaku Burkhardu Schmilgunu, koji nam je jezgrovito iznio svoj vrijednosni sud o opusu hrvatske skladateljice.

Burkhard Schmilgun

Opus Dore Pejačević blago je europske vrijednosti

Prije nekoliko godina javio mi se stanoviti Davor Merkaš iz MIC-a iz Zagreba i stavio mi na srce jednu zaboravljenu hrvatsku skladateljicu. Budući da cpo pozorno prati kako skladateljice, tako i glazbu iz balkanske regije, to je odmah pobudilo moje veliko zanimanje. Kad sam se zatim udubio u životopis i partiture Dore Pejačević, brzo mi je postalo jasno da se tu krije glazbenopovijesno blago europske vrijednosti. U samoj Hrvatskoj, činilo se (i čini se!), zanimanje za vlastitu kulturnu tradiciju nije osobito izraženo. To je velika šteta! U Njemačkoj sam vrlo brzo našao umjetnike koje sam uspio uvjeriti u istaknuto značenje Dore Pejačević pa sam u roku od oko četiri godine uspio producirati njezin gotovo cjelokupni skladateljski opus. Za mene kao umjetničkog voditelja jedne otkrivačke diskografske kuće Dora Pejačević je jedno od najvažnijih otkrića posljednjih godina!