Kazališni globus - svijet

Basel – Nestanak kazališne kritike ne muči samo Hrvatsku. Smanjivanje prostora za kazališnu kritiku i sve više predstava koje ne dobivaju nikakvu kritičku recenziju potaknulo je švicarski mrežni portal na ideju da od kazališta – naplaćuje kritiku! TheaterKritik.ch ponudili su manjim kazalištima, koja teško dolaze do kritičara i novinskih osvrta na premijere, pretplatu na kritiku, točnije na dvije kritike. Naime, svako kazalište koje plati 4300 kuna godišnje na ime pretplate dobivat će kritike dva kritičara na tom portalu. Kazališni osvrti, tvrde na portalu, zbog plaćanja neće nužno biti pohvalni, kritičari će samo raditi svoj posao i izražavati mišljenje o predstavama kazališta koja plate. Hoće li model zaživjeti i kakve će sve komentare izazvati, doznat ćemo uskoro.

Marlowe konačno dobio kazalište

Canterbury – Christopher Marlowe, jedan od najvećih dramatičara elizabetanske Engleske i Shakespeareov konkurent koji je u misterioznim okolnostima svoj život i karijeru završio nasilnom smrću, nije u životu imao previše sreće. Uzbudljiva životopisa, tajnovita kao i sama njegova smrt, Marlowe je konačno dobio satisfakciju, ako se ta riječ uopće može uporabiti s obzirom da je došla više od četiri stoljeća nakon njegove smrti. U rodnom mu Canterburyju ovoga tjedna otvoreno je reprezentativno kazalište koje nosi njegovo ime, čija je izgradnja koštala čak 220 milijuna kuna. U zemlji u kojoj su izdaci za kulturu bitno smanjeni grad je našao sredstva i odužio se svom piscu. Istina, u gradu je i prije postojao teatar koji je nosio ime velikoga pisca, ali bila je riječ o adaptiranoj zgradi, dok je sada Canterbury dobio moderno opremljenu kazališnu zgradu, na mjestu srušene stare. Ravnatelj novoga kazališta Mark Everett najavio je prvu sezonu, u kojoj će se osim stalnoga boravka Filharmonije i niza koncerata održavati prilično eklektičan program s nizom gostujućih mjuzikala, koncerata, baleta i ponekom dramom. U velikom slavlju možda je samo jedna stvar zaboravljena: sam Marlowe. Nema ni spomena da će biti produciran neki od njegovih dramskih tekstova!

Kako oženiti unuka

Moskva – Premda Ljudmila Ulickaja ne pripada ruskim prozaistima koji su ostvarili svjetsku slavu, njezin je rad prepoznat i često nagrađivan, a posljednju uglednu međunarodnu nagradu Simone de Beauvoir dobila je početkom godine. Autorica je i vrlo poznat komentator ruske suvremenosti, a njezina prepiska sa zatvorenim tajkunom Mihajlom Hodorkovskim smatra se važnim dokumentom ruske tranzicije. Manje je poznato da je Ulickaja napisala i nekoliko kvalitetnih drama, a njezina drama Moj unuk Veniamin s kraja osamdesetih premijerno je prošloga tjedna izvedena u Nacionalnom kazalištu mladih u Moskvi. Komedija situacije o staroj Židovki koja pokušava po svaku cijenu oženiti svoga potomka kako bi očuvala obiteljsku lozu naišla je na jako dobre reakcije publike i kritike. U moskovskom kazališnom životu kojim dominiraju redatelji taj ženski komad uspješno je režirala Nina Dvoržetskaja, a dvije Natalije, Rjazanova i Platonova, znatno su glumački pridonijele uspjehu produkcije.

Tko je pisac?

New York – Osrednji dramski pisac konačno je napisao dramu koja je odlična. Problem je što je ne može ponuditi producentima jer drama govori o crnačkoj obitelji, a on je bijelac, usto homoseksualac. Stoga nagovori prijateljicu crnkinju da se predstavi kao autorica i ponudi dramu kazalištu. To je sadržaj drame The Submission Jeffa Talbotta praizvedene u ofbrodvejskom kazalištu Lucille Lorter. Drama u režiji Waltera Bobbieja mnoge je podsjetila na Mametovu uspješnicu Race, koja je svojedobno dobro prošla na Broadwayu. No sudeći po kritikama Talbottova drama, iako vješto skrojena, ipak ne doseže Mametovu kvalitetu pa će ova produkcija teško ponoviti uspjeh drame koja joj je bila nadahnuće.