Vrijeme festivala

Prijelaz iz ljeta u jesen u pivskome je svijetu vrijeme festivala, višednevnih zabavnih manifestacija na kojima pivo jest ili bi trebalo biti u središtu pozornosti. U većini zemalja s visokom pivskom kulturom održavaju se takve pivske smotre, a neke imaju i višestoljetnu tradiciju. Tako je primjerice najveća smotra engleskih piva održana u kolovozu u londonskome Earl’s Courtu, u Belgiji velike su smotre redovite u Antwerpenu i Bruxellesu, u Njemačkoj festivali se održavaju u više gradova, a najstariji je Freimarkt u Bremenu, koji se održava još od 1035.

U spomenutom razdoblju održava se i svjetski najpoznatija pivska smotra. To je, pogađate, Oktoberfest u Münchenu. Obično traje šesnaest dana, a završava prve nedjelje u listopadu. Ako prva nedjelja pada na 1. ili 2. listopada, zadnji dan Oktoberfesta je 3. listopada, kada se obilježava Dan njemačkog jedinstva pa tada traje dan ili dva dulje. Održava se pod šatorima i u paviljonima postavljenima na gradskom predjelu nazvanom Theresienweise ili po naški Terezino polje, gdje mjesta ima za približno sto tisuća posjetitelja. Prošle godine bilo ih je ukupno 6,4 milijuna, a popijeno je više od 7 milijuna litara piva.

Ceremonijal otvaranja prve bačve na Oktoberfestu

Prvi Oktoberfest održao se 1810. kao pučka proslava vjenčanja bavarskoga prestolonasljednika Ludwiga I. s Terezom Saxe-Hildburghausen, prema kojoj se spomenuti lokalitet i naziva. Kao središnji događaj održane su konjske utrke, koje su se u programu zadržale sve do 1960. Građani Münchena preuzeli su organizaciju 1819. i Oktoberfest se ubrzo ustalio kao godišnja proslava sve duljega trajanja. Bavarska kraljevska obitelj Wittelsbach i sama je djelatno sudjelovala u proizvodnji piva te je znatno pridonijela svjetskoj slavi bavarskoga piva. Osim što je obiteljsko vjenčanje pokrenulo manifestaciju koja je dosegnula nevjerojatne razmjere, utemeljili su i minhensku Dvorsku pivovaru (Hofbräuhaus), jednu od gradskih pivovarskih svetinja. Nasljednici kraljevske obitelji, međutim, ne upravljaju više tom pivovarom, nego pivovarom Kaltenberg, koja se nalazi u istoimenom dvorcu izvan Münchena. Budući da se na Oktoberfestu toči isključivo pivo iz minhenskih gradskih pivovara, Wittelsbachovi s Kaltenbergom više nemaju pravo točenja piva na festivalu koji čuva uspomenu na njihove pretke. Koliko god to neobično zvučalo, pravila se tamo ipak poštuju pa se na Oktoberfestu mogu kušati proizvodi iz pivovara Spaten-Franziskaner, Augustiner, Paulaner, Hacker-Pschorr, Löwenbrau te spomenute Hofbräuhaus.

Do 1960. Oktoberfest je imao pretežito lokalni karakter, da bi potom počeo prerastati u događaj globalnih razmjera. Ceremonijal svečanog otvaranja manifestacije, pri čemu minhenski gradonačelnik postavlja pipu i načima prvu bačvu piva te prvu natočenu kriglu daje bavarskom ministru-predsjedniku, uveden je 1950. Tijekom protekla dva stoljeća bilo je i prekida u održavanju. U razdoblju 1914–18. Oktoberfest se nije održao zbog rata kao ni 1939–45, a 1923. i 1924. nije se održao zbog galopirajuće inflacije uzrokovane poratnom krizom.

Po uzoru na Oktoberfest, u nas se u Karlovcu već četvrt stoljeća održavaju Dani piva. Pokretač i organizator je Karlovačka pivovara, jedan od hrvatskih pivskih veleproizvođača, a o manifestaciji se uz pivovaru skrbi i gradska uprava, pridajući joj, očigledno, značenje koje nadilazi gastronomske aspekte priredbe. Ono po čemu se njemačke i ine smotre razlikuju od karlovačkih Dana piva jest ponuda piva. Naime, pivska smotra u načelu ima široku i profiliranu ponudu piva – na njoj sudjeluje veći broj pivovara, a neke od njih uza svoja standardna piva samo za tu prigodu priređuju i posebne vrste koje inače nisu dostupne. Primjerice, na znamenitoj minhenskoj smotri to je alkoholom bogatije pivo koje su pivari tradicionalno spravljali u proljeće i potom ga puštali da odleži do Oktoberfesta. Koliko je meni poznato, ni karlovačka smotra, a ni druge slične naše manifestacije koje se na pivo pozivaju, ne nude ništa osim standardnih pivskih vrsta, dostupnih u redovitoj ponudi. Osim toga, naše smotre uključuju i nastupe zabavljača, posebice u večernjim satima, štoviše ističu ih i kao glavni sadržaj, čime pivo postaje samo sporednim, a ne primarnim sadržajem.

Dani piva održani su potkraj kolovoza prvi put i u Daruvaru, a priredila ih je tamošnja pivovara koja imenom svoga piva (Staročeško) drži vezu sa češkim uzorima i korijenima dijela lokalnoga stanovništva. Daruvarsku pivovaru valja inače svakako istaknuti jer je trenutačno rijetka posve hrvatska pivovara, a k tome i proizvodnjom agilna. U proteklih godinu dana, naime, daruvarska je pivovara ponudila nekoliko hvalevrijednih pivskih noviteta. Prvo je to potkraj prošle godine bilo uspjelo sezonsko zimsko pivo, a potom nedavno još dva ugodna iznenađenja: svijetlo Mrak pivo s nešto nižim udjelom alkohola od uobičajenoga (4,2%), u dobroj tradiciji znamenitih čeških desetki, te šmekersko Staročeško crveno premium pivo.

Medijski jedva da je zabilježena zanimljiva manifestacija održana u selu Gregurovcu u općini Sveti Petar Orehovec u križevačkome kraju. Tamo su u kolovozu održani Dani hmelja, čime je označen početak berbe hmelja, koja traje oko dva tjedna. Organizator je bila Hmeljarska poljoprivredna zadruga, udruga koja okuplja hrvatske hmeljare. Sredinom 1990-ih projekt uzgoja hmelja u križevačkom kraju potaknuli su domaći pivari i državna tijela. Vrijedni proizvođači podigli su bankovne kredite i prionuli na posao te u nekoliko godina dosegnuli količinski zavidnu razinu proizvodnje hmelja koji nije količinski najvažniji sastojak piva, ali jest onaj sastojak koji pivu daje specifičnu gorčinu pa se stoga naziva zelenim zlatom. Osim toga, češeri hmelja čest su motiv pivske simbolike, a slikoviti nasadi hmelja, koji dosežu 6 m visine, dojmljivi su i prepoznatljivi u krajoliku, što su sve, uz dobru kakvoću domaćega hmelja, bili uvjerljivi razlozi da nasadi puste korijenje i da se barem dio hrvatskoga piva proizvodi od domaće sirovine. Danas, međutim, nakon petnaestak godina, površina jedinoga hrvatskog hmeljarnika iz godine se u godinu smanjuje umjesto da se širi. Nakon početnoga zamaha naši su hmeljari suočeni sa sve težim plasmanom svojega proizvoda. Do inozemnoga tržišta teško se probiti, a domaće pivovare, koje su u rukama stranih vlasnika, nisu autonomne u izboru sirovina. Još samo pet obitelji bavi se hmeljarenjem, no i oni su s godišnjeg okupljanja udruge mogli jedino uputiti žalopojku i najaviti potpuno odustajanje od toga posla.

Naposljetku, kada je već o festivalima u nas riječ, valja spomenuti i manifestaciju koju je potkraj prošle godine u domu Češke besede u Zagrebu organiziralo Društvo prijatelja piva predvođeno dokazanim pivskim meštrom Nevenom Pufnikom. Ponuđen je bio zavidan broj čeških, belgijskih i britanskih piva, a svoje pipe imale su i pojedine hrvatske manje i neovisne pivovare (daruvarska i vukovarska). Kao pivski znalci Pufnik i Društvo nisu pozvali raznorazne zabavljače pa je pivo bilo zaista glavni i središnji sadržaj manifestacije. Potaknuti uspjehom prve smotre nazvane Pivkan, organizatori su priredbu ponovili na istom mjestu u svibnju ove godine, ponudivši četrdesetak čeških piva, no zbog intervencije Državnog inspektorata priredba je naglo prekinuta! Nadamo se da to neće pokolebati organizatore, da će razlozi prekida biti otklonjeni i da ćemo potkraj godine u Češkoj besedi opet imati festival zbiljski posvećen pivu.