Organizacijski problemi i tople predstave

Najspominjanija riječ na PIF-u bila je recesija, koja se može razumjeti, ali koja ne opravdava neke probleme u organizaciji i selekciji

Ovogodišnji PIF, međunarodni festival kazališta lutaka, održan je u Zagrebu od 5. do 11. rujna. Najbolja je vijest ispravljen apsurd da je organizator Festivala, Međunarodni centar za usluge u kulturi, prije mnogo godina dobio na korištenje zgradu na platou Mamutice u Travnom, ali ne i kazališnu dvoranu unutar zgrade kad je napokon prije nekoliko godina završena! Sad je ta nelogičnost ispravljena i Centar će je sigurno ispuniti brojnim aktivnostima.

Najspominjanija riječ na PIF-u bila je recesija, koja se može razumjeti, ali koja ne opravdava neke probleme u organizaciji i selekciji. U sklopu službene selekcije navedeno je devet predstava, od kojih pet doista zaslužuje ulazak u nju. Selekcija nije baš jasna jer postoji jedan selektor za off-program, drugi za službeni, a hrvatske predstave bira savjet PIF-a! Nije čudo da se onda iz selekcije ne vidi što se zapravo Festivalom hoće pokazati i komu.

Problem s publikom

U doba recesije, kad se reže službeni program, pola je festivala prošlo, a vidjeli smo tek dvije službene predstave i razvučeni program u offu! Budući da i taj program košta, važno je odlučiti hoće li off-program ubuduće financirati organizator ili će umjetnici doći o svom trošku. A novcem koji je sad potrošen za off mogla bi se ojačati službena selekcija. Također, trajanje Festivala svakako treba prilagoditi službenom i reprezentativnom programu. U ovom slučaju od devet ponuđenih predstava u selekciji pet ih je zaslužilo doći. Organizator je trebao odlučiti hoće li svaki dan staviti jednu veliku predstavu i okružiti je popratnim i off-programom, ili će off-program staviti prije službenoga početka (koji je sad potpuno bezrazložno bio usred festivala!), a službeni program zgurati u onoliko dana koliko ga ima!

Staro kazalište Nitra, Palčica

Pomaknuvši termin s kraja kolovoza na početak rujna organizatori nisu dobili željenu školsku publiku jer su škole na početku odveć izbezumljene kupnjom udžbenika i organizacijom početka nastave da bi organizirano dolazile na predstave. Izgubili su pak građansku publiku koja je dovodila djecu na predstave krajem kolovoza, kad se ništa ne događa, a svi su se već vratili u Zagreb. Izgubili su i ono malo zainteresiranih medija za kulturu jer je početak rujna vrijeme i drugih događanja kojima PIF (jer se lutkarstvo doživljava kao umjetnost za djecu!) nije konkurentan (Festival svjetskog kazališta na primjer!). Uz to nedostajala je i kulturna javnost koja je inače pratila PIF, a sada je i otvaranje i zatvaranje bilo poluprazno.

U konkurenciji nagrađene su tople, humane i duhovite predstave. Konj Zagrebačkoga kazališta lutaka prema Tolstojevoj pripovijetki o starosti u režiji Zvonka Festinija nagrađena je za najhumaniju poruku. U komunikaciji s publikom pravi su majstori bili Martina Maurič Lazar, Polonca Kores, Gašper Malnar, Miha Arh – ansambl predstave Četiri bremenska svirača Lutkarskoga kazališta iz Ljubljane! Prvo su nas uveli u veliki vergl, tako da smo iz gledališta prešli na scenu (doslovno) jer su nam htjeli ispričati priču o četirima sviračima koji žive u verglu. Na podlozi priče o četirima životinjama (magarac, pijetao, mačka i pas) koje su krenule u svijet zajedno pjevati i postati zvijezde predstava je donijela čitav jedan svijet šume, grada, različitih likova koji se pokušavaju boriti za svoj san: svirači bi pjevali, neki bi samo vidjeli svijeta, u gradu smo vidjeli i ljubavne patnje, ali i ljubav prema novcu… U režiji Matije Solcea (koji je bio zadužen i za glazbu, dok je lutke i scenografiju izradila Mariana Stranska) glumci su animirali različite tehnike lutaka (marionete, ginjole, sjene), pjevali, plesali, zabavljali djecu i odrasle, nasmijavali, lutke su putovale kroz publiku, koja je gradila most i cestu svojim rukama i glavama, pjevala zajedno s glumcima i lutkama! Nije čudo da im je dječji žiri dao nagradu za najbolju predstavu, a odrasli žiri nagradu glumcima za animaciju i izvedbu scenske glazbe! Redateljica i autorica Magdalena Miteva nagrađena je za inscenaciju predstave Ribar i zlatna ribica Državnoga lutkarskog kazališta iz Vidina. Vizualno vrlo atraktivna bugarska predstava crnoga teatra uz pomoć osvijetljene šarene špage kreirala je dramaturški jako dobro složenu poznatu priču dinamično i duhovito u stilu crtića (lik ribara ima tijelo u obliku opruge koja se može rastezati), na kraju jasno istaknuvši poruku o promjeni lakome bake.

Lutkarsko kazalište Ljubljana, Četiri bremenska svirača / Snimio Ivan Špoljarec

Česi i Slovaci najdojmljiviji

Ipak, festivalom su dominirale dvije predstave. Prva je češka: James Blond, parodija snimanja holivudskih filmova kazališta Alfa iz Plzena. To je kazalište poznato po parodijama poznatih sadržaja (prije nekoliko godina sve nagrade na PIF-u dobila je njihova predstava Tri mušketira!), a i ova je bila vrhunski zamišljena i izvedena – marionete, ginjoli i ostale vrste lutaka snimali su film prepun efekata i nesreća (jedan je kaskader izgorio), a kad je nestao glavni glumac koji glumi Jamesa Blonda, našla su se druga dva da ga zamjene! Predstava je nagrađena za režiju (Tomáš Dvořák), scenografiju (Marek Zákostelecký) i vizualne efekte, a i za ulogu redatelja, onog iz predstave koji je snimao film (Petr Borovský)! No svakako je bila najdojmljivija slovačka Palčica Staroga kazališta iz Nitre. Kao i u slovenskoj predstavi, četiri animatora stvaraju priču o maloj djevojčici koja upoznaje veliki svijet. Stilski savršeno ujednačena, poučna i topla (o potrebi dobrote i pomaganja drugima), vizualno maštovita (lutke žabe, krta, komaraca…), glazba koja ima ulogu u pričanju priče, glumci koji animiraju i stvaraju lutke tijelom, glasom – bio je to pravi doživljaj! Zato je dobila nagradu za glazbu (Andrej Kalinká), kreaciju lutaka (Martina Fintorová) i nagradu za najbolju predstavu u cjelini!

Jedan od velikih problema ovogodišnjega PIF-a bila je hrvatska selekcija, tako da su Hrvatsku najbolje zastupali studenti Umjetničke akademije u Osijeku, koji su pokazali svoje diplomske lutkarske ispite izvan konkurencije. Mala sirena Katarine Arbanas odvija se u akvariju i vrlo je poetična, tužna predstava o neuzvraćenoj ljubavi s maštovitim rješenjima morskih likova, a osobito sirena; plastični i proziran materijal lepršav je i prirodan, ali „ne izgleda mokro u vodi“. Giulio Settimo (student iz Italije koji je došao u Hrvatsku baš zbog lutkarstva) ispričao je duhovitu i toplu priču Najbolji prijatelj o osamljenom zmaju kojeg se svi boje, a on roni suze dok ne pronađe prijatelje uz pomoć duguljastih balona iz kojih je napuhavao i animirao i nebo i travu i dječaka i psića i zmaja i kišu i oblake! Postolar i vrag Ivana Čaćića priča poznatu priču o postolaru koji je prevario vraga uz pomoć velikih lutaka i raspjevanih cipela koje pjevaju poznate šlagere prilagođene priči! Pa kad se čeka sedam godina da dođe vrag po naplatu ugovora, cipele pjevaju Sedam dugih godina, vrag ne dira majstora… Predstava o najglupljem stvoru u svemiru Grumblijeve kronike Siniše Novkovića parodirala je sve svemirske filmove (od ET-ja do Ratova zvijezda) nasmijavajući publiku!