Ljetna jazz-festivalomanija

Hrvatska je – s obzirom na veličinu i broj stanovnika – količinom svih mogućih festivala jamačno među vodećima u svijetu. Riječ je pretežito o filmskim festivalima svih mogućih dimenzija i profila, a za njima ne zaostaju ni ostali. Tijekom ljetne sezone, napose na obali, taj je rast sve uočljiviji; sve je veći broj najrazličitijih priredbi, koje gotovo sve u nazivima imaju riječ festival (svetkovina, svečanost, povremene ili stalne kulturne, ponajviše glazbene, manifestacije). Zamjetan je posljednjih godina i sve veći broj festivala i „festivala“ jazza, potaknut najviše turističkim motivima, i to, dakako, u ljetnim mjesecima. U tome se osobito ističu Istra i sjeverni Jadran, u mjestima gdje se manifestacije takva značaja najčešće održavaju, nažalost, s vrlo šturim informacijama, pa je teško i pratiti što se sve zbiva. Riječ je, pretežito, o koncertima pojedinih domaćih ili stranih grupa inkorporiranih u neke druge glazbene manifestacije, a tek će neke od njih zaslužiti naziv jazz-festival. Primjerice porečki II. Valamar jazz festival, održan 6–9. srpnja, koji je imao programsku glavu i rep, ugostivši nekoliko doista istaknutih imena jazza kao što su: vrhunski francuski harmonikaš Richard Galliano sa svojim Piazzola Forever Septetom, poznata brazilska pijanistica i vokalistica Tania Maria, trubač Tom Harell, te jedna od novijih nada jazza – Miguel Zenon. Dio programa održan je na otočiću Sv. Nikola, a dio u znamenitoj Eufrazijevoj bazilici.

U dvorištu nekadašnje tvornice duhana u Rovinju 8. srpnja nastupom glasovitog američkog gitarista Georgea Bensona (nekad čuda od jazz-gitarista, danas jednog od najkomercijalnijih bivših džezista, koji je karijeru započeo u sastavu izvrsnoga jazz-orguljaša Jacka McDuffa) najavljen je još jedan jazz-festival, nazvan Avangarde Jazz Festival. Nije doduše jasno zašto, jer u programu nije baš bilo neke avangarde. U slikovitom Rovinju, u mondenom hotelu Monte Mulini, na livadi Eden, ali i na drugim lokacijama tog gradića, 13–17. srpnja nastupili su američki gitarist mlađe generacije Julian Lage te nakon niza godina obnovljen reunion fusion sastav slavnog američkog pijanista Chica Coreje Return To Forever, s originalnim sudionicima, basistom Stanleyjem Clarkom i bubnjarem Lennyjem Whiteom, ali i gostom, poznatim francuskim violinistom Jeanom Lucom Pontyjem. No niti su vibrafonist Garry Burton s kvartetom, a ni orguljaš Dr. Lonnie Smith, neki jazz-avangardisti – što bi se dalo zaključiti iz naziva festivala – dok izraelska multiinstrumentalistica Anat Cohen možda tek pretendira na tako nešto. Uz jazz-događanja u Poreču i Rovinju od festivalskih jazz-zbivanja valja spomenuti Jazz Is Back, koji se pod vodstvom Boška Petrovića godinama održavao u sklopu međunarodne ljetne jazz-škole u Grožnjanu. Petrovića, koji ga je pokrenuo i kojem je bilo i posvećeno ovogodišnje izdanje, zamijenit će, po svemu sudeći, orguljaš i pijanist Neven Frangeš. Frangeš je, s basistom Mariom Mavrinom i slovenskim gitaristom Primožem Grašičem, bivšim Petrovićevim protežeima, i nastupio na jednom od koncerata, a bio je tu i u nas neizbježan saksofonist i dirigent Sigi Feigl iz Leibnitza.

U Kastvu je 1–8. kolovoza održan IV. međunarodni blues festival, manifestacija tradicije koja je i ovaj put bila posvećena interpretu country bluesa Jerryju Ricksu Philadephiji, koji je zadnje dane živio i umro u tom starohrvatskom gradiću. U programu je – uz brojne domaće i strane gitariste interprete bluesa (ali ne i samo bluesa) – nastupio i američki usni harmonikaš i blues-vokalist Keith Dunn, kojega se sjećamo iz programa XV. jubilarnog festivala tradicionalnoga jazza u Varaždinu 2009.

Uz te festivale jazza ovog ljeta valja spomenuti i događanja u sferi jazza i u drugim istarskim mjestima poput Umaga i Bala, gdje je bio najavljen nastup jednog od najistaknutijih bijelih interpreta bluesa Charlieja Musselwhitea. Po već provjerenu nepisanom zemljopisnom pravilu, što se ide južnije, to se broj ljetnih jazz-festivala smanjuje, pa tako preko već tradicionalnih jazz-festivala u Lošinju i Vodicama (o programima kojih ni ove godine, nažalost, nema detaljnijih informacija) dolazimo do Off festivala u Šibeniku, na kojem inače redovito nastupa obitelj Dedić s pijanistom Matijom i pjevačicom-majkom Gabi Novak.

Neki su – inače vrlo dobri koncerti jazza domaćih i stranih sastava koji ljeta pretežito provode u Europi te su zbog toga dostupni i našim organizatorima na obali – bili uključeni u druge manifestacije mješovitih glazbenih programa koje zbog toga ipak nisu imale naziv jazz- festival. Tu valja, primjerice, spomenuti završetak splitskog ljeta s koncertom američke jazz- pjevačice Chris Bennet i pijanista Erica Donneyja, u pratnji kojih su bila i dva člana splitske fusion-grupe Black Coffee, te nastup već spomenuta harmonikaša Richarda Gallianoa u Dubrovniku, koji se predstavio i bravuroznim interpretacijama skladbi J. S. Bacha.

Relativno bogata sezona ljetnih festivala jazza uključuje i nekoliko održanih u središnjoj Hrvatskoj. Tu vrijedi spomenuti one održane u Sisku i Lepoglavi, pa se naši i strani ljubitelji jazza ni ljeti ne mogu požaliti na nedostatak te vrste glazbe u nas; valja samo – unatoč spomenutom slabom protoku informacija u toj glazbenoj sferi – pokušati pratiti i zbivanja tijekom srpnja i kolovoza, što turistima, pa i namjernicima koji možda vole jazz, i nije neki veći problem.