Vijenac 458

Druga strana

PJESNIČKI RECITAL U GLIPTOTECI

Lirski intermezzo akademika Stamaća

Lana Molvarec

slika


U Parku skulptura u sklopu Gliptoteke HAZU, u ponedjeljak, 12. rujna, u dojmljivu ambijentu prigušena svjetla, u toploj noći punoga mjeseca, održan je pjesnički recital Ante Stamaća pod naslovom Lirski intermezzo, na kojem je taj uvaženi akademik i pjesnik slušateljstvu pružio sat vremena nadahnuta recitiranja svojih stihova. Prije autorova nastupa predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, organizatora ovoga pjesničkog recitala, akademik Zvonko Kusić održao je uvodnu riječ, u kojoj je istaknuo najvažnija mjesta Stamaćeve osobne i pjesničke biografije. Od sjevernodalmatinskoga podrijetla i vezanosti za rodni Molat, odrastanja u obitelji gimnazijskih profesora, do studija komparativne književnosti i anglistike u Zagrebu, muzikologije u Ljubljani te germanistike i filozofije u Beču, sviranja violine u orkestru zagrebačkoga HNK, teče svestrani životni put Ante Stamaća, na kojemu je, uz pjesnički i znanstveni rad, veliku ulogu imala glazba, što se osobito lijepo očitovalo i na pjesničkom recitalu, od izbora glazbe, intimno važne autoru, do brojnih glazbenih referencija u izrecitiranim pjesmama. Podsjetivši na Stamaćeve pjesničke početke unutar razlogaške poetike, koja je izbjegavala teatralnu patetiku, istaknuvši Tina Ujevića kao Stamaćev pjesnički uzor, o kojem je i napisao magistarsku radnju, Stamaćev često polemičan ton te tradicionalnu poziciju unutar književne znanosti i prevodilačke djelatnosti, akademik Kusić zaključuje svoju uvodnu riječ citirajući sama autora kako pjesnik nikada nije u stanju objasniti vlastitu poeziju.

Ante Stamać u pedesetak izrecitiranih pjesama pružio je reprezentativan presjek svojega stvaralaštva, no treba reći kako je tek manjina pjesama bila iz razlogaške faze rasapa te su prevladavale pjesme iz kasnijih zbirki, među kojima posebno mjesto zauzimaju soneti, u kojima se i idejama i formom neprestano nastoji nadići rasap kao stanje egzistencije, uzdizanjem u svemirske visine u kojima se zvijezde ruše, opjevava veliki trijes ili utapa u astralijama. Nekoliko pročitanih pjesama podsjetilo je svojom posvetom slušateljstvo na važne, drage i poštovane pjesnike i znanstvenike kao što su Mladen Kuzmanović, Jure Kaštelan, Mirko Tomasović. Posebno mjesto zauzima niz pjesama posvećenih Wolfgangu Amadeusu Mozartu (Mozartova smrt, Rasprava o Mozartu, Bratislavski capriccio, Mozartov izdisaj), koji svjedoči o važnosti glazbe, osobito salzburškoga virtuoza, za umjetnički habitus Ante Stamaća. Najintimnije pjesme pjesnik je sačuvao za kraj, posvećene ili nadahnute najbližim članovima obitelji. Poputnica sinu polemizira s poznatom Enzensbergerovom pjesmom Za čitanku viših razreda u kojoj taj veliki njemački pjesnik poručuje sinu neka ne čita ode, nego red vožnje. Akademik Stamać u navedenoj pjesmi poručuje sinu neka čita baš ode. Nakon toga slijedila je pjesma posvećena smrti pjesnikove majke te pjesma Šime posvećena Stamaćevu mlađem bratu koji je umro prije dvadeset godina, a koju je uglazbio pjesnikov također pokojni stariji brat, istaknuti skladatelj Ivan Stamać. Slušateljstvo je imalo prilike čuti snimku pjesme u vokalnoj izvedbi Ive Pattiere.

Na kraju lijepe lirske večeri akademik Stamać zahvalio je slušateljstvu na pozornosti, a posebice na tišini, tako rijetkoj u današnjoj zaglušnoj buci koju, kako je istaknuo, osobito propagiraju agresivni mediji.


Vijenac 458

458 - 22. rujna 2011. | Arhiva

Klikni za povratak