Zapisi

Bliski susjedi

Tražim u tršćanskom antikvarijatu panoramske grafike Dalmacije iz 19. stoljeća. Stavljaju mi na tezgu izdanje Dalmazia e Montenegro. Obilno zastupljen potonji sektor: brčine, kubure i (u pozadini) gudure!

Monopol

Monopol na medijsku ljevicu danas imaju (posvajaju!) oni koji su se rodili nakon povijesne ljevice.

Oni nadolazeći

Marku G.

Ne trebaju im više uzroci, posljedice, stavovi… Oni egzistiraju (da li žive!?) spretni (i sretni!?) u intelektualnom poentilizmu bez okvira.

A nama, odlazećima, naraštaj je kao ista krvna grupa. Svaki susret – potencijalna mikro-transfuzija!

***

Pišemo na „arheološkom“ jeziku.

***

Nakon kompjutorske apokalipse Zapad više ne bi znao proizvesti ni šibice.

***

Za zle jezike

bijaše vječna meta.

No kad jednom ode,

pomisliše: „kakva šteta!“

***

Novi sutonjaci

razmahuju se poput dadaista.

Dvostruko nesvjesni.

(A na oba plana memorija

nije baš da blista.)

***

Ruka ruku mije

a „bivši“ svojima

obadvije!

Konobarska

(za Ramóna)

Nekom konobaru lakše je triput otići po naručeno, negoli jednom narudžbom trostruko opteretiti mozak.

Signum temporis

(Perspektivno)

Umjesto da se mladima preporučuje intergeneracijski dijalog, osluškivanje iskustva i mudrosti, upućuju se treća i četvrta životna dob na natjecanja, izbore ljepote i „gerontološke tulume“.

Pitanje/odgovor

– Otkud njemu trešnje u prosincu?

– Valjda iz nekog proljetnog aforizma.

***

Kažu da raspoloženje uvelike ovisi o Mjesečevim fazama.

Doista, nekima je stalna pomrčina.

***

Neuračunljivih ima u svim profesijama, ali srećom nisu svi književnici.

Pitanje

Shvatljivo je (donekle) zašto su se Hrvati branili od tuđih politika. No sasvim je nejasno zašto su se ovdašnji pisci, ne manjim žarom, branili od stranih poetika?

Dugovječnost

Tadija je tako dugo opstao jer, gdje god bio, hodao je siguran po zemlji iz Rastušja.

Kvarner, ožujak

izmeđ dviju voda

kišne i slane

okomite i vodoravne

snalazi se

gnjurac

***

Svako toliko, pred vlastitim narodom, o nekoj „domaćoj zadaći“, što je zadaje Europa. Kao mazohistički „šćavuni“…

Res publica

Kad im istekne mandat, političari postaju bivši. Ali „bivši“ pisac ne postoji. Jedino, katkad (na sreću ili nesreću!), zaboravljen.

TV

Kroz dvadesetak godina tiskano mu je otprilike isto toliko knjiga (a možda i nešto više). Uključivši i njihove promocije, televizija mu ih je znalački zaobišla. Osim jedne, kojoj je talijanska problematika bila „ilustrirana“ plovom venecijanskih gondola, inače posve odsutnih u pozamašnom dvotomnom djelu!

Kako se bliska osoba razbolila, krenuo je, po dogovoru kao zamjena, s njenim referatom na kongres dodirne struke. Pored intervjua s jednom od dviju organizatorica, a preskočivši čak i nazočnost stranog veleposlanika, najviše su prostora posvetili upravo njemu, zamjenskom „sudioniku“. Jednom u publici, drugi put kad su mu namještali mikrofon, treći put dok je čitao – tuđi! – referat.

Bio je to njegov najveći medijski „uspjeh“, na silno iznenađenje i uz obilan komentar poznanikâ, ponešto zatečenih njegovom neslućenom svestranošću.

Statistika

Oko 20% odraslih stanovnika Hrvatske nema završenu osnovnu školu. Njima nasuprot, glede naobrazbe, stoji nepunih 7% s višom stručnom spremom. Bez uvrede, u odnosu na stečene diplome, pola njih nisu intelektualci. Preostalih 3,5% circa, upravo stoga što jesu intelektualci, razilazi se u mišljenjima, pa logično ne predstavlja stranku. A stranci je za ulazak u Sabor potrebno 5% glasova.

Montale je rekao: Nije istina da većina uvijek ima pravo; većina obično ima krivo, ali iz načina na koji ima krivo, pametan čovjek može naučiti mnoge stvari.

Quieta non movere

Preventivan strah od vlastite sjene.

Jezik naš…

(ponovno)

Nema više objašnjenja ni (pogotovo) razjašnjenja. Gotovo svi nešto pojašnjavaju, a to je… Kao da, otprilike, bojažljivo unose tračak svjetla u gustu maglu.

Srpanj

U Gornjem gradu

turisti prolaze bez zastanka

pred ljekarnom

što ju je utemeljio Danteov praunuk.

Okomito sunce svodi sjenu

gotovo na nepostojanje

dok se izdužuju nevidljive

onostrane sjene.

***

Liječnici ciljaju na dugovječnost, filozofi na vječnost.

Astrofizika

Iz onoga što znamo izvode se stanoviti zaključci.

Nikakvi zaključci nisu mogući iz onoga što ne znamo.

Jer i poznate stvari ponašaju se drukčije u nepoznatim uvjetima.

Exemplum

„Divno je“ – reče misionar – „što, gdje god da idete, afrička djeca imaju osmijeh na licu. Ako baš ne pate“.

Dodatne mrkline

Nagasaki je, posebice između 1540. i 1630. – „kršćanskog stoljeća“ po japanskim povjesničarima – bio glavno portugalsko uporište istočno od Goe i (trgovačkog) Makaoa.

Ta činjenica baca dodatno svjetlo – doslovnije, ne spušta li dodatne mrkline!? – na atomsku bombu bačenu na taj grad pri završetku II. svjetskog rata.

Projekt

Globalnoj umreženosti suprotstaviti nevidljiv megaitski zid da očuva energiju mikro-sakralnog prostora.

Involucija

Kad populus postane vulgus, onda i „otac“ proletarijata, Karl Marx, može sebi jedino čupati bradu!

Pedagogija unatrag

Dvije se stvari ne mogu podučavati: znatiželja i izvornost. A druga proizlazi iz prve.

Ontološka

Umjesto „kako ste?“ valjalo bi pitati „jeste li?“

Prijatelji

Petrarca i Boccaccio čitaju se, u pravilu, sukladno njihovim „školskim“ opusima. No poveznica među njima dodatno je remek-djelo: prijateljstvo. Uzorno i za buduća stoljeća.

Ono je svakako začudno, uzmu li se u obzir karakteri i žanrovska raznovrsnost te dvojice, pa i zemljopisne razdaljine koje su ih uglavnom dijelile. Sastali su se valjda pet puta, gotovo u prolazu, u istim gradovima. (Ipak jednom u Mletcima kroz četiri mjeseca.) Dovoljno za pre-poznavanje, nedovoljno (srećom) za raz-mimoilaženje!

Njihovo zajedničko oduševljenje bilo je nadasve humanističko. Nisu jedan drugomu „kadili“, ali su se zasigurno međusobno štovali. Petrarca je preveo na latinski zadnju novelu iz Dekamerona. Zašto „natrag“ na latinski? Ne, radilo se, baš obratno, o futurološkoj svijesti glede usavršivog obrazovnog jezika u – idućem – quattrocentu! A Boccacciu se, obratno, duguje prva biografija: De vita et moribus Francisci Petracchi de Florentia.

Jedna naknadna minijatura, upravo iz quattrocenta, prikazuje ih nasuprot, posjednute na asketskim drvenim „prijestoljima“ – Boccaccio u plavom, Petrarca u crvenom – s kupom debelih knjiga na okruglom stoliću između njih. Živo gestikuliraju! Dopisivali su se na latinskom (opširno, katkad sa ‘Vale mi frater amandissime’ – stariji mlađem). A razgovarali? Valjda ipak na talijanskom.

*

Pita Eckermann Goethea otprilike: „Učitelju, kako gledate na to što se Nijemci prepiru oko toga tko je veći pisac, Vi ili Schiller?“ A Goethe, nakon pretpostavljiva „hm!“, otprilike: „Nijemci bi trebali biti sretni što imaju dva pisca kao što smo Schiller i ja!“ (Najprije onaj drugi.)

Snizilica

Upita, u prolazu, susjedu kako joj se zove nova kujica.

A susjeda prijazno izgovori ime njegove pokojne majke.

***

U zloćudnoj baruštini

sladostrasni

brodolomci denotacije.

***

Serijski „klonirani“ euro-birokrati – kao (proročanski!) na Magritteovim platnima.

Oksimoron

„Ubijalo se je, ali ideologija je bila humana“, reče – kao u stripu – posjednik mumificirane povijesti.

Evolucija/involucija

Samo u retorici

od buhe nastaje slon,

No u zbilji katkada

čovjek biva majmunom!

***

Iz mržnje se (kao i iz interesa) mogu voditi ratovi, ali se nikad ne stvaraju umjetnička remek-djela.

***

Oholosti ne treba nikakav dodatan razlog: osim nje same!

***

Glosa uz Calvinov Spomen na svijet.

Doista, mogu li se držati gospodarima srčike svi ti mikrobi koji nezasitno ruju po kori ploda?

***

Svijet načičkan robom.

A oko traži jednolik prostor da predahne. Susret s morem npr., zelenilo krajolika, prazan prostor trga… itd.

„Campusi“

Sveučilišni „campusi“ su sjevernoamerički izum – ondje prostorno motiviran – koji će (također!) pridonijeti socio-urbanom urušavanju Europe.

U središtima starih gradova, u njihovim kafićima, venut će dokoni umirovljenici, dok će studenti boraviti od jutra do sutra u svojevrsnim „astro-bazama“ na gradskim rubovima.

„Uspješno“ potiranje međugeneracijskog dijaloga. A time i poništenje žive memorije. Lukavi, perspektivni separatizam…

***

Nalik na mračne kosture stabla drastično kresana!

Čak i krošnje u visini krovova. Valjda zato (nesmiljena prevencija!) da grane – mnogo, mnogo niže – ne bi doticale električne vodove.

No ptice ne slijeću više na kresana stabla. I evo „kratkog“ spoja…

Epigram

Gdje god se čačka,

izroni pljačka!

Imitatio

Doznaje se iz radio-intervjua sa sarajevskim profesorom prava da Bosna i Hercegovina ima dvadeset sveučilišta: osam državnih i dvanaest privatnih, revnom primjenom bolonjske reforme. Dakle, ne samo Sarajevo, Mostar, Banjaluka, Tuzla, Zenica, Bihać… nego, možda, i Konjic, Goražde, Fojnica…

Priopćujem podatak vrloj Hrvatici, a ona će na to: „Pa nećemo valjda“ – brojčano, mislila je – „zaostati za Bosnom!“

Ako

(zrak/vatra)

Ako odem prije

duhat ću iz daljina

na tvoju kasnu žeravu

da prenaglo ne utrne.

Ako odeš ranije

molim te

zaštiti mi sniježne godine

svojim vatrenim krugom.

Ban

Ban bi morao stajati na pokretnom kružnom postolju da, prema potrebi, vitla sabljom u raznim smjerovima.

Ajme meni!

Marx bi rekao – ajme meni! – da stranke i koalicije pod biljnim i životinjskim zaštitnim znakovima spadaju u prirodopis, a ne u ideologiju.

Autoisprika

Da čitam ono što drugi čitaju, ne bih imao o čemu pisati.

***

Pred ulaskom Kroacije u EU zastaje, zatečen, čak i kalendar drevnih Maya.

(2009-2011)