Slavonska periodika u neovisnoj Hrvatskoj

Nakon hrvatskog osamostaljenja izdavačku djelatnost u Slavoniji karakterizira množina listova i časopisa i pojava sve većeg broja izdavača. Normalno je i razumljivo da je privatna inicijativa zahvatila izdavaštvo, ali činjenica je da su se pojavila i izdanja koja ne zadovoljavaju mnoge kriterije, počevši od umjetničkih do uređivačkih, tehničkih i drugih. U takvoj izdavačkoj situaciji sudjeluju, a u pojedinostima je i oblikuju, pored privatnih autorskih izdanja, i periodične publikacije što izlaze u tome razdoblju.

Osim kratkotrajnih tiskovina (Osječki tjednik, Slavonsko-baranjski tjednik, Bumerang), osječko izdavaštvo 90-ih godina oznakovljuje i studentski časopis za književnost Aleph. Pokrenut 1994. u zajedničkom nakladništvu Matice hrvatske i Pedagoškog fakulteta u Osijeku, s uredništvima koja su se u međuvremenu mijenjala (Igor Gajin, Kristina Peternai, Valentina Majdenić, Ivan Trojan, Jakov Sabljić, Paulina Lučić) povremenik Aleph nanizao je 15 svezaka.

Novo sjeme

U tome prvom desetljeću hrvatske neovisnosti oživljuje izdavačka djelatnost i u drugim slavonskim sredinama. U Slavonskom Brodu u proljeće 1992. počeo je izlaziti Glas sela naznačujući ovako svoj program i zadaću: „Selo je duhovno sjeme koje će sve nadživjeti i uvijek iznova poroditi slavonsko proljeće, samo ako padne na povoljno tlo. To bismo htjeli – pripremiti tlo da procvjetaju stare vrijednosti: vjera, obitelj, sloga!“ U ime izdavača, Obiteljskog centra Slavonski Brod, potpisuje se msgr. Marko Majstorović, a glavni urednik je Ilija Maoduš. Izišlo je 38 brojeva toga kulturno-informativnog mjesečnika za selo i obitelj. Godine 1996. pojavljuje se časopis pomalo bizarna naslova Ecce homo (Pilatove riječi „Evo čovjeka“ kada je narodu pokazao Isusa) kao svojevrsna zbirka brodskih literarnih poletaraca, a 1997. časopis 12-ica, s podnaslovom „Kulturni krajolik“. Prvu publikaciju skromne grafičke opreme, a moglo bi se reći i skromnih literarnih dosega, potpisuje Zlatko Mesić, a drugu, tehnički dotjeraniju i sadržajno kvalitetniju, Ruža Vištica. U 12-ici okupljeni autori, pojedini već i s ponekom knjigom (Slavica Brinzej, Stipo Barišić, Evica Kraljić, Ivica Odobašić), djelovali su ranije u okviru OSIZ-a kulture Đuro Đaković, u dvjema zasebnim sekcijama, literarnoj i likovnoj, da bi se 1991. ujedinili u zajedničku udrugu. Tako je nastalo Književno-likovno društvo Berislavić, izdavač časopisa. Sadržaji 12-ice poduprti su i vizualnim identitetom (likovni ostvaraji Emila Žižmana, Ankice Verhas, Deziderija Dimitrovića i Svetislava Pinjuha).

U desetljeću nakon demokratskih promjena SN Privlačica izdaje Slavonski obzor (devet brojeva tijekom 1993. i 1994) i Putujući Slavonijom (od 1994. do 2011. izišlo 28 svezaka). Pokretači su i urednici tih edicija Martin Grgurovac i Đuro Šovagović. Što se periodika tiče, bilježimo zbornike sa znanstvenih skupova u okviru Dana Josipa i Ivana Kozarca, što ih od 1996. objavljuje SN Privlačica. Dosad je objavljeno jedanaest svezaka, koje su redaktorski pripremili: Vladimir Rem, Martin Grgurovac, Helena Sablić Tomić, Branko Hećimović i Katica Čorkalo Jemrić.

Jedan od svakako najzanimljivijih izdavačkih pothvata u Slavoniji toga vremena je pokretanje časopisa za književnost, umjetnost, kulturu i povijest Hrašće u Drenovcima. Središnje mjesto Cvelferije (istočni dio Županjske Posavine, nazvan tako po njemačkom izgovoru broja 12, što je bilo oznakom tamošnje graničarske postrojbe za vrijeme Vojne krajine) postalo je nakon demokratskih promjena mjestom održavanja Pjesničkih susreta, koje je kao stalnu manifestaciju 1985. u Vinkovcima utemeljio Ogranak DKH. Preuzevši Susrete, organizatori su uz potporu lokalne zajednice 1996. počeli izdavati Hrašće. Prvi glavni urednik bio je Goran Pavlović, a danas časopis potpisuje Marina Kalistović. Zahvaljujući dinamici izlaženja Hrašće se dosad predstavilo s tridesetak brojeva.

Entuzijasti i volonteri

Prve godine ovoga stoljeća zanimljive su po porastu projekata u području časopisnog izdavaštva u Slavoniji. Ogranci Matice hrvatske u Novoj Gradiški i Slavonskom Brodu predstavljaju 2001. svoje Godišnjake (urednici Josip Ostić i Jasna Ažman), a Hrvatski institut za povijest, tj. njegova Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje sa svojim časopisom Scrinia slavonica (urednik Stanko Andrić) pojavljuje se pred javnosti Osijeka, Iloka i Slavonskog Broda (gdje je središte ove regionalne ustanove). Što se Matičinih Godišnjaka tiče, njihova pojava na kulturnoj sceni ovih dvaju gradova utoliko je važnija što ti ogranci nisu dotad imali svoja glasila poput susjednih sredina gdje su edicije te vrste mnogo ranije pokrenute (npr. u Vinkovcima 1960, u Osijeku i Požegi 1961) Scrinia slavonica promovirana je kao dio bogate izdavačke djelatnosti od trinaest znanstvenih knjiga i pet zbornika, koliko je Podružnica dotad bila objavila u svojih pet godina postojanja.

Kada se poslije deset godina izlaženja (1993–2003) ugasio Novi brodski list, gotovo istodobno u gradu na lijevoj obali Save izniknuo je Sjeverni obzor (urednik Slavko Mirković), definiran kao „novine za kulturu, umjetnost i društvene teme“, kojima je izdavač Udruga građana Baština. Ove bismo listove mogli označiti svojevrsnim susretištem doajena brodskog novinarstva (Stribor U. Schwendemann, Miroslav Jurić, Veljko Lukić, Višnja Ružojčić, Vladimir Fajgl). Premda je povremenik Sjeverni obzor, za razliku od svoga prethodnika, privatnoga nezavisnog lokalnog dvotjednika, bio „usmjeren ukupnosti zavičajne baštine na srednjeslavonskom hrvatskom sjeveru“, nakon dvogodišnjeg neredovitog pojavljivanja na prodajnim mjestima prestao je izlaziti.

Prvi od spomenutih novinarskih veterana, S. U. Schwendemann, pokrenut će publikaciju naslovljenu Brodski trag, koja svoj tzv. nulti broj predstavlja u siječnju 2006, a u prosincu s brojem 12 obilježava godišnjicu izlaženja. U prvom siječanjskom broju 2007. urednik će konstatirati: „Trideset i šest suradnika ispisalo je oko tisuću novinarskih kartica tekstova – potpuno besplatno.“ Kao mjesečnik za promišljanja o kulturi življenja (citiran je njegov nadnaslov) Brodski trag tiska se kao prilog glasila Brodsko-posavske županije Posavska Hrvatska.

Slavonski spomenari

Govoriti o časopisima koji na početku ovoga stoljeća izlaze u Vinkovcima, pored tradicionalnog Godišnjaka Matice hrvatske (dosad objavljeno 27 brojeva) znači govoriti o zbornicima Šokačka rič, Kolivka i Moji Vinkovci. Utemeljenje prvog i drugog pada u 2003. godinu. Te godine Zajednica kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije organizirala je manifestaciju pod nazivom Šokačka rič „s ciljem čuvanja, njegovanja i proučavanja slavonskog dijalekta“ i tada je odlučeno da se priopćenja s toga znanstvenog skupa, kao i narednih skupova, objave u istoimenoj ediciji. Kolivku (ikavski izričaj imenice kolijevka) pokrenula je Udruga građana Vinkovački šokački rodovi, a poticaj osnutku te udruge bila je knjiga Tome Šalića (objavljena 1999) pod tim naslovom. Šokačku rič uređuje Anica Bilić, a Kolivku Vlasta Markasović. U oba časopisa (od svakog dosad izišlo po sedam svezaka) promiču se opstojnost i tradicija Šokaca, posebno jezične osobitosti slavonskoga dijalekta.

Časopis koji ulazak u medijski prostor bilježi u svibnju 2006. pokrenulo je Građansko društvo Moji Vinkovci po čijem je imenu i taj „spomenar za povijest, umjetnost i kulturu“ nazvan. Sunakladnik časopisa je SN Privlačica, a Martin Grgurovac, govoreći o Vinkovcima kao gradu s više od 40.000 stanovnika, u svojstvu glavnog urednika piše: „Što znamo o njegovom životu, građevinskim stilovima i arhitekturi, razvoju željeznice, uređenju parkova, starim gradskim obiteljima, gradskim i kućnim zabavama? Eto razloga zašto nam trebaju Građansko Društvo ´Moji Vinkovci´ i istoimeni časopis.“

Prikazavši periodiku kojom je bilo premreženo časopisno izdavaštvo u Slavoniji nakon demokratskih promjena, valja zabilježiti i nastavak izlaženja ranije pokrenutih publikacija kao što su Slavonski narodni kalendar, zbornik Đakovački vezovi i Književna revija.

Pučki kalendar označen imenom čiča Grge Grgina, koji još 1935. pokreće u Osijeku Franjo Babić Bartolov, popularni, u Bleiburgu nastradali šokački pisac (igrokazi Općinski načelnik i Graničarska ljubav, romani Vjerna zemlja i Čaruga), pod naslovom Slavonski narodni kalendar obnovio je 1961. u Slavonskom Brodu Ivan Tomac, poslijeratni glavni urednik Glasa Slavonije, a od 1994. do danas uređuje ga njegov sin Mirko Tomac.

S uvodnikom o „duhovnoj i političkoj prekretnici u Đakovu i Đakovštini“ nastavit će izlaziti i prigodni godišnjak Đakovački vezovi, pokrenut 1967. (prvi redakcijski kolegij: dr. Zvonko Benčević, Ivan Pavić i Milan Rajković, a potom se kao glavni urednici potpisuju Stjepan Rechner i Mirko Ćurić).

Do danas se održala i osječka Književna revija. Pokrenuta davne 1961, mijenjajući fizionomiju, format i redakcijske sastave (pokretač i prvi glavni urednik bio je Milivoj Polić, zatim tu dužnost obavljaju: Ive Mažuran, Dejan Rebić, Drago Hedl, Željko Hodonj, Josip Cvenić, Ivan Trojan), taj reprezentativni regionalni časopis za književnost i kulturu nalazi se u pedesetoj godini izlaženja.