Naslućuje li se zaokret u koncepciji?

Tek smo na šestom koncertu osjetili magičnu atmosferu kakva je inače bila pravilo Festivala i po kojoj je ta vrijedna manifestacija prepoznatljiva, što ne znači da smo bili uskraćeni za dobra – pa i vrhunska – glazbena ostvarenja, dapače! Jer jedna od osnovnih ideja Festivala od prije jedanaest godina bila je okupljanje brojne umjetničke ekipe, koja bi iz večeri u večer formirala različite komorne sastave. Trija, kvarteti, kvinteti, septeti... svirali su mahom rijetko izvođenu literaturu te često praizvodili djela u skladateljevoj prisutnosti. Oni umjetnici koji u tom trenutku nisu nastupali sjedili su u publici, što je dodatna posebnost i draž njihova druženja u Dubrovniku.

Julian Rachlin

Ovogodišnji program nije počeo komorno jer je na prvom koncertu održanu Ispred Dvora nastupila Beogradska filharmonija pod ravnanjem čuvenoga Zubina Mehte. Riječ je o dubrovačkoj publici znanim izvođačima kojima se pridružilo troje solista, hrvatska sopranistica Marija Kuhar Šoša, srbijanski tenor Ipča Ramanović te domaćin, violinist Julian Rachlin. Prva večer Festivala imala je brojne početničke greške u organizaciji: jednosatno kašnjenje, zbrku oko ulaznica i brojeva sjedala, cvijeće neuručeno izvođačima... ali je u umjetničkom smislu bila trijumfalni početak. Arije iz opere Figarov pir i duet iz Don Giovannija, obiju iz pera W. A. Mozarta, te Mendelssohnov Koncert za violinu i orkestar u e-molu, op. 64 bili su uokvireni uvertirom Figarova pira i Brahmsovom Simfonijom br. 2 u D-duru, op. 73. Beogradska filharmonija, s prosječnom dobi glazbenika od 35 godina, zračila je poletom, uigranošću i ujednačenošću dionica, među kojima moramo posebno pohvaliti puhače. Solisti su nam podarili vrijedna ostvarenja, pa ih je nešto više od 1200 slušatelja nagradilo dugotrajnim pljeskom.

Ni treća večer održana na istom mjestu nije bila komorna. Nastup uvijek rado viđena i slušana orkestra Kremerata Baltica imao je pomalo čudno koncipiran program. I ovom prigodom čuli smo Mozartova djela: Serenata notturna za orkestar br. 6 u D-duru, Koncert za violinu i orkestar br. 3 u G-duru s Rachlinom kao solistom i Simfoniju br. 29 u A-duru s Rachlinom kao dirigentom. U drugom dijelu izveden je Piazzollin Koral i fuga za violinu, vibrafon i komorni orkestar s violinisticom Janom Ozolinom i vibrafonistom Andrejem Pushkarevim, koji je djela obradio za taj sastav, te na kraju Proljeće iz Četiri godišnja doba Buenos Airesa, opet s Rachlinom kao solistom. Sve u svemu dobro, ali bez posebnijeg umjetničkog pečata.

Drugi i četvrti koncert Festivala imali su po jedno skadateljsko ime, što se nije pokazao kao dobar potez jer je na obje, a pogotovo na prvoj od tih dviju večeri, u Kneževu dvoru bilo mnogo praznih stolaca. Austrijski bariton Florian Boesh i škotski klavirist Malcolm Martineau, nova imena Festivala, izveli su poznati Schubertov ciklus Zimsko putovanje. Iako je riječ o iznimno kvalitetnu duu – to je prva vokalna večer dosad! – čini se da je takav sadržaj ipak bio isključivo za ljubitelje i poznavatelje Lieda.

Četvrtoga su dana Itamar Golan i Julian Rachlin odsvirali četiri Beethovenove sonate za violinu i klavir. Prisjetimo se da su Golan i Rachlin na proljeće 2008. u Jezuitskoj crkvi izveli svih deset sonata. A ovom prigodom čuli smo Sonatu u D-duru, op. 12, br. 1, Sonatu u G-duru, op. 96, posljednju u nizu, Sonatu u F-duru, op. 24, Proljetnu, i Sonatu u A-duru, op. 47, Kreutzerovu. Koncert koji je trajao gotovo tri sata – mogla se izostaviti jedna sonata! – uglavnom je bio ujednačene kvalitete, premda nam se čini da Rachlin ponekad nije poštedio ni melodiozne dijelove nepotrebne težine gudala u žici.

Riječ je ležernoj večeri u kojoj se glazba isprepleće sa skečevima (bilo je dosta ponovljenih komičnih situacija od prijašnjih sezona!), a koja se godinama održavala uglavnom pred sam kraj. Kreatori su joj uigrani dvojac, violinist Aleksey Igudesman i klavirist Hyung-ki Joo, kojima su se na najbolji način pridružili violinist Sebastian Gürtler, kontrabasist Georg Breinschmid, klaviristi Itamar Golan, Sabina Hasanova i Yu Horiuchi, vibrafonist Andrei Pushkarev i domaćin, Julian Rachlin. Zbog duljine koncerta – tri i pol sata! – bilo je praznog hoda, premda je dobro iskustvo vidjeti umjetnike i kao glumce i kao zabavljače. Publika u Kneževu dvoru bila je izrazito brojna, iako su mnogi od njih, možda, očekivali i najavljenoga Johna Malkovicha, koji je bio spriječen prisustvovati događanju.

Šesti koncert je, kako je već spomenuto, bio prvi koji nas je podsjetio na nekadašnje pravilo: različiti komorni sastavi s različitim izvođačima! Stravinskijev Divertimento odlično su izveli klavirist Itamar Golan i izrazito promišljen i zanimljiv osamnaestogodišnji violinist Fumiaki Miura. Prvu ovogodišnju praizvedbu potpisuje Richard Dubugnon, koji je po narudžbi napisao skladbu Violiana. Riječ je o sonati u kojoj solist naizmjenično svira violinu i violu. Rachlin je, uz Golana, izrazito angažirano izveo njemu posvećenu skladbu. U Glazunovoj Elegiji za violu i klavir u g-molu, op. 44 uz Golana zablistao je violist David Aaron Carpenter, novo ime Festivala. Kraj večeri ispunio je Arenskijev Kvartet br. 2 u a-molu pisan za violinu (Rachlin), violu (Carpenter) i dva violončela (T. Thedéen i B. Andrianov). Oduševljenoj publici ponovili su Allegro moderato, dio posljednjega stavka jer, kako je Rachlin rekao, „nema baš puno literature pisane za violinu, violu i dva violončela“.