Najuspješniji ljetni glazbeni festival

Kada sam negdje potkraj svibnja, pišući najavu glazbenoga programa ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, 62. po redu (u doba kad su već bile poznate gotovo sve pojedinosti pripremljenog i ugovorenog programa) najavljivao atraktivno dubrovačko glazbeno ljeto, nisam takvom najavom unaprijed pretjerivao, već sam, motreći danas, kada je festival zaključen odličnim ishodima, bio objektivni najavljivač onoga što se prema planiranim sadržajima moglo opravdano i očekivati.

Dva majstora za dva klavira – Aleksandar Gindin i Boris Berezovski

Jer glazbeni program 62. igara bio je sa svim svojim priredbama, u svakom od 24 koncerta stalno na visokoj umjetničkoj razini i osvajao je neprekidnu pozornost i naklonost festivalske publike. Svaki koncert bio je vrlo dobro posjećen, a na nekima je bilo gotovo ispunjeno svako moguće mjesto s kojeg se priredba mogla pratiti. Ove godine nije bio razlike u posjetu publike priredbama u srpnju (ranijih godina nešto slabije posjećenima) i kolovozu. Svaka glazbena priredba bila je festival, dostojna bogate tradicije najboljih godina Igara. Nije bilo moguće uopće pomisliti (kao nekih ranijih godišta) na krizu publike, u recesijskim uvjetima nalaziti opravdanje za manji broj gledatelja, odnosno prodanih ulaznica. Sve su priredbe bile tako dobro odabrane, pripremljene, da su (neizbježno) naišle na odaziv slušatelja, domaćih i stranih. Naravno, kada se Igre promatraju nakon završetka festivala, čak i nakon dobivenih visokih ocjena i izrazito pozitivnih kritika, ipak se može poželjeti nešto što je moglo biti još atraktivnije i još bolje ocijenjeno.

Uza sve bogatstvo i raznolikost sadržaja, ljetos nije bilo nijedne barem komorne opere. Na to je vjerojatno utjecao proračun jer glazbenoscenske priredbe pripadaju među najskuplje projekte. Spominjem to i stoga što sve zasluge za tako visoke ocjene glazbenom programu idu ponajprije umjetničkom ravnatelju tog programa, Ivanu Repušiću, a on je itekako i operni dirigent!

Mo. Repušić bio je stalno prisutan u svim trenucima pripremanja, nastajanja i ostvarivanja programa, a kao umjetnik dirigent dao je i osobni (ali ne i nametljiv) prinos. Glazbeni ravnatelj Igara bio je osoba koja se brinula o svim pojedinostima. Glazbeni program napokon je imao glavnog i odgovornog urednika, koji je ostvario najtješnju suradnju s umjetnicima izvođačima, dobio od njih sve što je mogao dobiti da bi osmislio festivalski program onako kako ga je planirao. Čuli smo i domaća glazbena djela u izvedbi inozemnih umjetnika, čuli smo zavidni broj odlično odabranih komornih sastava koji su uz soliste na recitalima ili drugim komornim priredbama dali najbolje što se u dubrovačkim prostorima može dati. A to je baš komorna glazba u jedinstvenom Atriju Kneževa dvora.

Već se godinama pokušavaju iznaći rješenja za koncertiranje većih orkestara. Vrijeme kada su na Dubrovačkim ljetnim igrama veliki orkestri svirali u crkvama očigledno je davno iza nas. Danas, kada više nije neprimjereno prirediti orkestralni koncert na otvorenom prostoru pa i s razglasom, trebat će sustavnije razmatrati pronalaženje odgovarajućih prostora (kao što je onaj ispred Crkve sv. Vlaha kao najizgledniji) na kojima će se dodatnim tehničkim i akustičkim zahvatima osigurati najbolji uvjeti za koncerte velikih izvođačkih tijela. Pritom ne treba u Atrij Kneževa dvora smještati čak ni Dubrovački simfonijski orkestar (valjda po logici domaćinstva) kada taj orkestar zbog potrebe izvedbe određenog djela brojem glazbenika nadmašuje pedesetak.

Koncertni programi bili su sadržajno raznoliki, na čemu je nedvojbeno nastojao umjetnički ravnatelj Ivan Repušić. Obilježene su Lisztova i Mahlerova obljetnica, u dovoljnoj mjeri. Čuli smo i glazbe koje dugo nismo slušali, posebno u interpretaciji gostujućih talijanskih komornih orkestara.

Glazbeni niz od sama početka pa do festivalskog završetka bio je uzbudljivo privlačan. Ne spominjem pojedinosti jer bi zbog osobito visoke vrijednosti trebalo spominjati svaku priredbu, a za to bi trebalo mnogo prostora. Stoga ću misao o zaslugama umjetničkog ravnatelja zaključiti samo navodom odlično odabranih opernoorkestralnih priloga na završnom koncertu Simfonijskog orkestra HRT-a kojim je ravnao Ivan Repušić, a na kojem je briljirao Maks Emanuel Cenčić, sa svojim odabranim kontratenorskim programom ostvarivši zaista visokovrijednu europsku priredbu. Bilo je doista znalački kako su se te arije odlično glazbeno uklopile u cjelinu s orkestralnim fragmentima. Tko zna – zna!

Nakon završetka Dubrovačkih ljetnih igara 26. kolovoza u Atriju Kneževa dvora proglašene su i uručene 36. nagrade Orlando za najuspješnija umjetnička ostvarenja u glazbenom i dramskom programu, kojima je pokrovitelj Hrvatska radiotelevizija. Ovogodišnji su dobitnici klarinetistica Marija Pavlović za solističko ostvarenje Rossinijeve glazbe sa sastavom Gli Archi Scaligeri i Mislav Čavajda za tumačenje naslovne uloge u Sofoklovu Kralju Edipu.