Mediji i mlijeko

Unatoč zloslutnom broju, 13. škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić, koja se ove godine drugi put održala u gradu Zrinskih, Čakovcu, pokazala se itekako sretnom i berićetnom za sve sudionike. Za polaznike podjednako kao i za predavače i voditelje radionica, jer su oni prvi još jednom u bogatu i intenzivnu nastavnom programu, ali i neformalnom prijateljskom druženju tijekom posljednjih jedanaest dana kolovoza, dobili priliku upoznati i usvojiti temeljna i šira stručna znanja iz nepregledna područja medijske kulture, dok su oni drugi u prisnom i neposrednom kontaktu došli u prigodu razvijanja i usavršavanja nastavno-pedagoškog rada kao trajna i neprekidna procesa. Nažalost, kako je u uvodnoj riječi ustvrdio i novi predsjednik Škole Nikica Gilić, film, mediji i medijska kultura kao i sustavnije obrazovanje o njima u našim su školskim programima i nastavnim kurikulumima još upadljivo zapostavljeni, premda se svako malo najavljuju važni koraci i kvalitativni pomaci u tom smislu. Uistinu, lako se složiti s Gilićem, jer uloga medijske kulture u našem društvu jest loša, što je paradoks u vremenu u kojem mediji kao nikad prije utječu na našu svakodnevicu i živote te u kojem se filmovi mogu gledati i na mobitelu, i valja je mijenjati na način da se uči iz filmske prošlosti, radi na njezinoj sadašnjosti i priprema za filmsku budućnost putem digitalizacije, razvoja novih tehnoloških dostignuća i uključivanja u nove trendove. A svemu tome na optimalan način pridonosi i Škola kao segment dopunskog obrazovanja i usavršavanja, čiji polaznici film i medije upoznaju putem projekcija i interpretacija klasičnih i suvremeni(ji)h naslova iz domaće i svjetske filmske baštine, kroz iscrpna teorijska predavanja o sedmoj umjetnosti i njezinim obilježjima te kroz stručne analize remek-djela glasovitih autora i njihovih poetika. Dakako, tu su i radionice u okviru kojih se na pristupačan način stječu teoretska i praktična znanja iz odabranih područja od režije, scenarija i glume, preko montaže, kamere, snimanja i fotografije, do animiranoga filma te televizijske i radijske reportaže, kao i vrlo koristan terenski rad u kojem se polaznici suočavaju s realnim problemima vezanim uz realizacije zamisli i projekata. A rezultati svega toga najvidljiviji su na samu kraju, prilikom prezentacije mahom vrsnih i kakvoćom ujednačenih programa i sadržaja realiziranih u okrilju Škole.

Zbog trajanja od približno tri i pol sata prezentacija je ove godine ispravno podijeljena u dva segmenta, čime je izbjegnuto možebitno zasićenje. Najveći pljesak prisutnih zasluženo je pobrao Damir Čučić, voditelj radionice za dokumentarni film, koji se u vrlo profesionalno realiziranu naslovu Melancholie uz pomoć stručnih suradnika Tamare Cesarec i Hrvoja Mršića, sama protagonista kao i polaznika, na naglašeno poetičan i iznimno sugestivan način pozabavio tjeskobnom sudbinom Marka Filipovića. Tema ovogodišnje radionice bila je terapija filmom, odnosno načini na koje se film može iskoristiti u terapeutske svrhe, a kao temelj autorima je poslužio Filipovićev autobiografski roman Melancholie u kojem on opisuje svoja duševna stanja i nošenje sa shizofrenijom. Poetične, stilizirane i atmosferične vizualizacije složenih protagonistovih emocija i razmišljanja efektno kolažirajući s njegovim intimnim ispovjednim dionicama, Čučić i suradnici stvaraju djelo za koje se valja nadati da će što prije biti prikazano na programu državne dalekovidnice.

Kao i obično, od ostalih radionica kakvoćom su se i ove godine izdvojile radionica televizijske reportaže, u kojoj se Dražen Ilinčić sa stručnim suradnicima Darkom Drinovcem i Igorom Kožićem te polaznicima pozabavio čakovečkim speedway-klubom i udrugom Zrinski koja njeguje tradiciju gradske straže, radionica igranog filma u kojoj je pod vodstvom Snježane Tribuson i stručnih suradnika Branka Linte i Vjerana Pavlinića prošle godine odabran scenarij preinačen u zgodnu i dosta duhovitu komediju situacije naslova Soba 505, radionica filmskog scenarija koju je zbog spriječenosti Gorana Tribusona spremno preuzeo Zvonimir Jurić, te radionica animiranog filma u okviru koje su Edo Lukman i Jasminka Bijelić Ljubić realizirali nekoliko vrlo uspjelih kratkih crtića te invencijom, duhom i entuzijazmom još jednom nadvladali kratko vrijeme i donekle skromne uvjete rada. Sve ukratko opisano, kao i ostale sadržaje koji zbog ograničena prostora ne mogu biti spomenuti, shvatite kao pozivnicu da sljedeće godine posljednju trećinu kolovoza provedete s nama na 14. školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić.